Hrvatske šunke od mađarskih svinja?!

Šunka, pršut, kulen, kobasica, slanina, švargl. Reći će svatko da su to naši domaći proizvodi. Jesu naši, ali svinjetina od koje se proizvode nije iz Hrvatske. To znači da nije ni naš kukuruz, soja i druge žitarice kojim se hrane svinje. Mi to samo jedemo.

"Svinjogojska proizvodnja u hrvatskoj prolazi nateže trenutke unazad dvadesetak godina. Podaci o broju svinja, i o izvozu naših tovljenika su katastrofalni. Uvoz smrznutog svinjskog mesa je užasno velik i dosegao je nevjerojatnih približno 151 milijun dolara za prvih devet mjeseci prošle godine", ističe Ernest Nad iz Hrvatske gospodarske komore. Hrvatska ima poziciju jednog od najvećeg uvoznika svinjskog mesa u Europskoj uniji. I što je najgore, događa nam se uvoz svinjskog mesa slabije kvalitete, što uvelike utječe i na našu proizvodnju.

Proizvodnja prepolovljena

U našoj zemlji imamo svega 105 tisuća nazimica, a imali smo donedavno preko 200 tisuća. Znači u startu nam je sva proizvodnja prepolovljena. Ona se nužno prenosi odmah i na desetkovanje proizvodnje kukuruza i drugih žitarica koje se koriste za hranu, a negativno utječe i na rad mesne i industrije i posebice klaoničkih kapaciteta.

"Da, prepolovljeni smo. Poražavajući je i inače stanje stoke. Ima svega 750 tisuća svinja svih kategorija", kaže Nad. A imali smo milijun i 400 tisuća svinja. Ovo se više ne može nazvati proizvodnjom. Vrlo negativan je trend već godinama i veliki zadatak Ministarstva je da se taj trend zaustavi. I govedarska i svinjogojska proizvodnja je u rapidnom smanjenju, a treba iznaći mjere koje bi proizvodnju vratile na neku mjeru koja je istrpljiva, a da ne govorimo da bi kod svakoga trebala prevladavati želja da svinjogojska proizvodnja postane samodostatna za naše potrebe.

Gdje je potpora proizvodnji?

Potrošnja je u Hrvatskoj oko dva milijuna i 400 tisuća svinja godišnje. A mi dakle jedva proizvedemo četvrtinu, što je već preraslo oblike katastrofe. Uopće postaje nejasno što više u Hrvatskoj mogu raditi proizvođači i trgovci opreme za svinjogojstvo, dileri lijekova i dodacima stočne hrane. Kakvo je stanje u tvornicama stočne hrane možemo tek zamisliti. Iako su se oni kroz ovih desetak godina očito navikli da u Hrvatskoj nema nekog velikog posla.

"Treba novi operativni program. Mi kroz našu proizvodnju imamo veliku tradiciju i imamo niz komparativnih prednosti. Velikii smo proizvođači žitarica i kukuruza i tu smo dostatni za naše potrebe, ali veća proizvodnja svinja udvostručila bi potrebe i za tim kulturama. Trebamo kvalitetnija financijska sredstva i iznaći dobre mjere i ta proizvodnja mora imati neko značajno mjesto u tome.

Tov za potrebe kulena i pršuta do 150 kg žive vage posebice ja zamro. Imamo nakaradne pravilnike koji dozvoljavaju da se ovi tradicionalni proizvodi mogu na tržište plasirati s oznakama izvornosti, a da svinje nisu iz toga područja, pa čak ni iz Hrvatske, kao ni zaklane u našoj zemlji.

Hrvatske šunke od mađarskih svinja

Zadatak bi svih trebao biti da dignemo proizvodnju trajnih suhomesnatih proizvoda uključujući i kulene i pršute. Za proizvodnju šunke sirovina se uvozi iz susjedne Mađarske. Bilo je pregovora da se svinje za proizvodnju butova za pršut proizvode u Slavoniji, ali ništa od toga nije zaživjelo", priča naš sugovornik.

Mi ovoga trenutka imamo primjerice oznaku izvornosti za Istarski pršut. I to je sve iznenadilo iz razloga što je cijela procedura za kulin trajala 10 godina. A važeći pravilnik bi trebao bi biti da se sve obavlja na jednom području. "Sigurno je da je i te kako bitna i klima i da je bila presudna za dobivanje oznake, nažalost proizvođači sirovine su tu zakinuti. Teško je sada tu bilo što učiniti iz razloga što mi nemamo poticajne mjere u svinjogojskoj proizvodnji kojim bi proizvodili sirovinu, a tov iznad 100 kg je jako skup", kaže gospodin Nad.

Svojevremeno prije ulaska u EU imali smo potporu do 200 kuna po tovljeniku, ali smo izgubili te potpore i sada je to problem. Očekivali smo da će se svinjogojska proizvodnja poticati, ali nažalost to se nije dogodilo. "Nerijetko imamo skuplje troškove ulaza, nego li troškove izlaza", kaže Ernest Nad pokazujući nam i neke izračune, a posebice sada kada se cijena kilograma živog tovljenika kreće oko jedan euro.