Europska pravila, balkanske navike: Kako jedan jastreb zaustavi izvoz?

Panel rasprava "Tržište bez granica: jedinstveni okvir za konkurentnost peradarstva u EU i zapadnom Balkanu", održana na 2. Međunarodnom kongresu peradarstva/živinarstva, u Sarajevu, otvorila je brojna ključna pitanja i izazove s kojima se suočavaju proizvođači i izvoznici peradarskih proizvoda u regiji.

Sudionici iz Njemačke, Mađarske, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Sjeverne Makedonije suglasni su da je put prema konkurentnosti i održivom izvozu moguć jedino kroz sinergiju svih aktera - proizvođača, veterinarskih i inspekcijskih službi, zakonodavaca, ali i tržišnih partnera.

Green Deal je mrtav

Gost panela, Amil Hota iz Njemačke istaknuo je kako se europske politike mijenjaju. "Green Deal je, možemo slobodno reći, mrtav projekt. U prvi plan se vraćaju praktične, svakodnevne teme. Mislim da su to pozitivni trendovi, kako za naš sektor u Europskoj uniji, tako i za ovaj pred vratima EU", rekao je Hota, naglasivši važnost suradnje i povezivanja, kako bi ostvarili što bolje rezultate.

Moderator panela, agronom Petar Ninić, usmjerio je potom diskusiju na očekivanja EU od uvoznika, obraćajući se Zslotu Sleremleiu, gospodarstveniku iz Mađarske, koji je u svom odgovoru ukazao na značaj u borbi protiv salmoneloze.

"U EU se može cijepiti živim cjepivom, i živom plus inaktiviranom vakcinom. Kod nas su prilično dobri rezultati oko Salmonelle, mi cijepimo tri puta sa živom vakcinom E plus T i to očekujemo i od drugih država, da bude Salmonella E plus T negativna", rekao je Sleremlei, dodavši kako u zadnje vrijeme ptičja gripa u Mađarskoj pravi ogromne štete te kako su non stop u blokadi.

Europska pravila, balkanska praksa

Predrag Miličić iz BiH otvoreno je govorio o izazovima izvoza. "Kod nas jedan zaražen jastreb koji padne u nekom selu, i prenese bolest na dvije tri koke, može zaustaviti izvoz iz cijele države. U EU se jasno označi zaraženo područje, kod nas cijela BiH postaje jedno područje i stopira izvoz na 45 dana", rekao je, naglasivši kako se mora uvesti princip regionalizacije i prilagoditi zakonodavstvo.

Posebno je istaknuo kako posljednji izvještaji iz Bruxellesa pokazuju da legislativa u Bosni i Hercegovini nije u potpunosti usuglašena, odnosno nije jednaka onoj u Europskoj uniji.

"Mi imamo problem da se od nas zahtijevaju europska pravila, a unutar zemlje imamo balkanske navike. Sve izvolite i ispoštujte, i mi ih hoćemo, ali kad se dogodi problem, onda se pojavljuje ključno pitanje - tko će to platiti", naglasio je Miličić, poručivši kako je to ključna stvar koju će ljudi iz ove branše, morati razjasniti s predstavnicima vlasti.

Naveo je kako treba stvoriti ambijent da konkurencija bude od koristi, jer postoje ciljevi koji su iznad konkurencijskih stvari, "a to je recimo ovaj problem regionalizacije, pitanja usuglašavanja zakonskih rješenja koje ćemo mi kao kompanije moći podnijeti."

Ljudi koji odlučuju u ovoj zemlji, istaknuo je, moraju shvatiti peradarsku industriju i konačno napraviti i europske zakone, ali i europska pravila.

Hrvatska iskustva

Na pitanje moderatora, upućeno Zlatku Janječiću, da izdvoji koja su to uska grla peradarske proizvodnje u zemljama regija u usporedbi s državama članicama Europske unije, gost iz Hrvatske odgovara kako se u mnogim izazovima može pronaći zajednička nit, prije svega u načinu razmišljanja karakterističnom za našu regiju.

"Nama je zajedničko balkansko razmišljanje u tome kako riješiti neki problem. Ni mi u Hrvatskoj nažalost nismo bili toga lišeni, i isto smo ulaskom u EU gledali kako da uhvatimo krivu Drinu. No, ono što je zapravo problem kod nas je to udruživanje. Treba se organizirati na nivou države, a onda tek možemo razmišljati kako ćemo iz države izići van", poručio je Janječić, kazavši da nas Europa gleda državu, a ne jednog proizvođača.

S tim u vezi, kako je dodao, organizirali su proizvođače i uveli "nadstandard u proizvodnji mesa i jaja peradi, koji se zove Dokazana kvaliteta Hrvatska" i zajedno nastupaju prema trgovačkim lancima i uvjetuju nešto veću cijenu proizvoda, od onih koji nisu ušli u tu priču.

Poručio je i kako moramo biti svjesni Z generacije mladih i razvijati proizvode za njih, da u kratko vrijeme mogu pripremiti obrok za sebe.

Usitnjenost glede nastupa na tržištu je naveo kao još jedan od problema. "Nama se zna dogoditi da jedan mali proizvođač ode u trgovački centar i ponudi jaje ili meso po sramotno niskoj cijeni i zapravo sve druge poruši", dodao je, poručivši da proizvođači iz BiH u pogledu nastupa na europskom tržištu trebaju razmišljati na način da idu količinom.

Biznis bez granica

Božidar Jokić, poduzetnik iz Crne Gore, koji sada posluje u BiH i Srbiji, naglasio je prirodnu povezanost zemalja regije.

"Crna Gora ima 600.000 ljudi, a 500.000 kokoši. Biznis je takav da ne da mira, imamo veliku tvornicu stočne hrane. Bolje što sam došao kod vas nego da sam otišao u Njemačku ili u Španjolsku. Mi smo tu kao država uz državu, naslonjeni jedni na drugi", poručio je Jokić, dodavši kako zajednički trebamo iskoristiti domaće tržište i znanje koje imamo.

Neiskorištena sirovina

Moderator je podsjetio da je, jedna od sudionica panela, Sanja Čelebićanin iz Srbije, bila dio projekta koji se bavio održivim zbrinjavanjem animalnog otpada u peradarskoj industriji, a tom prilikom je održala i predavanje u Zenici. Istaknuo je da peradarstvo ne podrazumijeva samo proizvodnju bijelog mesa i jaja, već da postoji i segment otpada koji se često zanemaruje, iako ima značajan utjecaj na usklađenost s propisima. U tom kontekstu, upitao je do koje mjere je peradarski sektor u Bosni i Hercegovini usklađen s pravilima Europske unije i kako tretman otpada utječe na mogućnosti izvoza?

Čelebićanin je istaknula kako se u peradarskoj industriji često zanemaruje segment nusproizvoda. "To nije otpad – to su sirovine kategorije 3 koje ne nose značajan rizik, ali se kod nas i dalje bacaju. Primjer Brovisa, koji te nusproizvode koristi za pet-food industriju, pokazuje da je moguće napraviti zatvoren sistem," kazala je, dodajući da BiH još nema organiziran sustav zbrinjavanja niti dovoljan broj objekata za preradu.

Rješenje vidi u javno-privatnim partnerstvima i regionalnim inicijativama koje su već u začetku, poput onih u Zenici, gdje je tamošnji Institut, zajedno s privredom, prepoznao značaj neškodljivog zbrinjavanja.

"Mi to krivo zovemo kafilerija, to je rendering ili cijepanje, gdje vi životinjski nusproizvod protein razdvajate od masnoća i koriste se i masnoće i protein u daljnjim industrijama. Najmanji problem je da vi imate nekoliko tih objekata. U Srbiji ih imamo i za kategoriju 1 i 2, i za kategoriju 3 koje su izuzetno profitabilni i svi izvoze", navela je Čelebićanin, podsjećajući da ako ne postoji mreža za sakupljanje i održiv financijski element kao što je broj vozila, komunalne službe koje su spremne na to odgovoriti, kao i veterinarska služba koja mora biti uključena, onda se može ništa uraditi.

Važnost biosigurnosti

Na ulogu veterinarskih službi i percepciju biosigurnosnih mjera, osvrnuo se Aleksandar Dodevski iz Sjeverne Makedonije, kazavši kako oduvijek postoji mišljenje da veterinarske vlasti ne rade dovoljno po pitanju kontrole bolesti peradi, odnosno da je industrija ta koja traži više, a veterinarske službe još više od industrije, rekao je, opisujući to začaranim krugom.

"Lako je pričati o cjepivima, svatko želi staviti što više vakcina kako bi bio mirniji, ali kad je u pitanju biosigurnost onda je tu malo situacija različitija", kazao je, prezentirajući ovom prilikom i rezultate ankete provedene u šest zemalja EU, o percepciji mjera biosigurnosti kod farmera i veterinara ili savjetnika koji surađuju s farmama.

Na skali od jedan do tri, gdje je jedan loše, dva je OK, tri je dobro, ispitanici su trebali ocijeniti koliko misle da implementacija mjera biosigurnosti utječe na proizvodne performanse peradi? "85% farmera je ocijenilo sa 1. Znači, oni misle da implementacija mjera biosigurnosti ne utječe na proizvodne performanse. Poražavajući je bio i odgovor kod veterinara i konzultanata, 80% njih je ocijenilo između 1 i 2. Bolesti peradi i njihov značaj moraju se sagledavati i u mirnodopskim uvjetima i u vremenu epidemije, samo tako industrija može imati napredak", poručio je Dodevski.

Zajednička je poruka da ključ uspjeha leži u koordinaciji između industrije i institucija, ali i u regionalnoj suradnji koja ne poznaje granice.