Crvena kokošja grinja nanosi štete peradarstvu

Crvena kokošja grinja ili tekut veliki je problem u peradarstvu, posebno kada je riječ o nesilicama. Nanosi štetu u proizvodnji jaja i mesa, a borba za njeno uništenje u objektima je veoma dugotrajna i teška. Nalazi se u peradi koja se uzgaja u ekstenzivnim uvjetima, ali su sve češće i u intenzivnim sistemima i u kavezima.

Parazit noću sisa krv

Naziv crvena grinja potječe od boje koju parazit dobije kada se nasisa krvi. On je aktivan noću - mrak mu koristi da se pripoji uz životinju i da sisa krv. U toku dana krije se na različitim mjestima u objektu, kao što su razne rupe, pukotine i međuprostori. Dakle, migrira sa životinja na opremu, pa se ne može mnogo postići tretmanom same životinje. Osim toga, crvena kokošja grinja može veoma dug period izdržati bez hrane i bez domaćina, pa preživljava u objektu čak i kada se jato iseli i napravi pauza.

"Ako se objekt ne istretira pravilno, postoje uvjeti da se odmah inficira i naredno jato. Ono što kod kokoši nesilica pogoršava problem je to što one vrlo dugo ostaju u objektu, jer ciklus traje godinu dana, što omogućuje grinjama da se razmnože u velikom broju. Prenamnoženosti doprinosi i relativno kratak ciklus razvoja grinje, kojoj je potrebno od sedam do 14 dana da se razvije iz jaja u odraslu formu. U uslovima povećane temperature (25°C-30°C) i vlažnosti zraka (60%-70%), taj proces može biti i kraći", upozorava savjetodavka Duška Petrović.

Kako suzbiti crvenu kokošju grinju?

Tretmani koji se primjenjuju za suzbijanje tekuti mogu se podijeliti na konvencionalne i alternativne.

Konvencionalni tretmani obuhvaćaju preparate na bazi organo fosfata, karbomata i piretroida, ali njihovo djelovanje nije uvijek djelotvorno, jer su paraziti razvili određeni stupanj otpornosti na preparate, pa nisu tako efikasni. "Loše doziranje i pogrešna aplikacija preparata samo doprinosi stvaranju rezistencije. Doze ne smiju biti previsoke, jer predstavljaju rizik za zdravlje živine, a može doći i do pojave rezidua u jajima i mesu", napominje Petrović.

Preporuke:

• ne koristiti konstantno isti preparat;
• za pojedine proizvode obaviti test rezistencije;
• preparate upotrebljavati prema uputstvu proizvođača;
• pažljivo tretirati objekte, uključujući sva mjesta gdje se grinje mogu zavući;
• kad god je moguće aplicirati preparat u toku noći, kada grinje izlaze iz svojih skloništa.

Alternativni tretmani u vezi su sa esencijalnim uljima dobijena iz timijana, čepnjaka i čaja. Oni imaju toksično djelovanje na kokošje grinje. Negativna nuspojava može biti pad nosivosti i pojava stranog mirisa u jajima. 

Suzbijanje tekuti na ekološki način

Biloški pesticidi, kao što je Spinosad, također imaju dobru reputaciju u upotrebi u peradarstvu.

"Upotreba grinja predatora je novi metod. Kao prirodni neprijatelji crvenih grinja, ovi predatori su sposobni da se bore i da unište crvene grinje, ali ova metoda zahtijeva izvjesno iskustvo, znanje i vještinu", kaže Duška Petrović.

Dodaje da se koriste i toplinski tretmani. Oni podrazumijevaju zagrijavanje objekata na 60°C u trajanju od dva sata ili na 45°Cna duži period, naravno poslije iseljenja jata. Trebalo bi voditi računa da previsoka temperatura ne ošteti neke plastične dijelove opreme. Tretman niskim temperaturama uz pomoć tekućeg dušika ili suhog leda još je u eksperimentalnoj fazi, jer je suviše skup i nije pogodan za komercijalnu primjenu.