Božidar Pankretić: Državno poljoprivredno zemljište je ispit na kojem smo ponovno pali

OPG Pankretić u selu Gaj kod Vrbovca, godišnje utovi 2.000 junadi. Uz obnovljenu i proširenu suvremenu farmu, koja je modernizirana i uz pomoć mjere 4 iz Programa ruralnog razvoja, nov izazov za bivšeg ministra poljoprivrede te bivšeg saborskog zastupnika Božidara Pankretića, koji je prije osam godina izašao iz politike, razvoj je obiteljskog ruralnog turizma.

"Naša se obitelj više od 60 godina bavi stočarstvom, tovom junadi, koji je pokrenuo još naš otac Joža Pankretić", priča nam bivši ministar i dodaje da ima već desetak godina kako brat Zdravko vodi posao na velikoj farmi, koja ima i sedam zaposlenih, a da se on drži papirologije, prodaje i nabave životinja za tov.

Radi se o tržištu junetine, nadaleko poznatog domaćeg baby beefa, čije je tržište gotovo neograničeno, posebno ono izvozno, ali i ono trpi potrese različite prirode od političkih kriza bilo na Bliskom istoku, zemljama sjeverne Afrike, odnosno sada pandemije koronavirusa, koja je najviše pogodila Italiju, pa sve do sve značajnijeg kineskog tržišta. Hrvatski izvoz baby beefa, još je u bivšoj državi bio broj jedan, a sada godišnje iznosi 50 milijuna dolara.  

Zemljište je bilo i ostalo najveći problem domaće poljoprivrede!

OPG Pankretić ima i 350 hektara poljoprivrednog zemljišta, većinom oranica i 50 ha livada kod Vrbovca, ali kako u Zagrebačkoj županiji nema slobodne državne zemlje, problem je daljnje širenje gospodarstva. Zemlje bi Pankretići, baš kao i drugi veći poljoprivredni proizvođači, posebice stočari 'trebali još više', ako žele povećati proizvodnju. OPG je, inače, udvostručio tov junadi, nakon izgradnje nove farme.   

"Poljoprivredno zemljšte, kojeg smo mi nešto uspjeli i okrupniti, najveći je problem domaće poljoprivrede. Tu nismo uspjeli položiti ispite sve ove godine, više od 20, a čini mi se da je sadašnji Zakon o poljoprivrednom zemljištu otišao u 'drugu krajnost', jer se pokazalo da jedinice lokalne samouprave, posebno tzv. lokalni šerifi, ni nakon dvije godine, ne mogu valjano raspolagati sa državnom zemljom. Osim toga, cijelo vrijeme se 'zaboravlja' što je s privatnim poljoprivrednim zemljištem, a koje je u Hrvatskoj u većini", pita se dobro upućeni Pankretić, koji je bio HSS-ov ministar poljoprivrede najprije u SDP-ovoj, a potom i u HDZ-ovoj koalicijskoj vladi.   

Ističe da se u njegovo vrijeme, dok je bio ministar poljoprivrede, nije htjelo nikome pogodovati kod raspodjele državnog poljoprivrednog zemljišta, ali da je postojala potreba da zemlja bude dostupna 'širokim narodnim masama', što se kasnije pokazalo pogrešnim. Osim toga, sve daljnje brojne promjene i izmjene Zakona o poljoprivrednom zemljištu, drži gorim od onih kada je prvi zakon donesen, još početkom dvijetisućitih.

Bivši ministar je uvjeren da mala poljoprivedna gospodarstva, što drži floskulom, ne mogu biti dobar odnosno siguran temelj hrvatske poljoprivrede. To se posve jasno, kaže, vidi sada, iako je bilo posve jasno i još prije punih deset godina. "Dakle, još 2010. godine, htio to netko priznati ili ne, iako su se neki i tada kleli u mala poljoprivredna gospodarstva. Sada je registirano u upisniku, čini mi se oko 164.000 OPG-ova, a bilo ih je još i više, no moglo bi na tržištu opstati odnosno biti uspješno njih maksimalno 5.000. Ne više, bilo to nama drago ili ne', ističe Pankretić.

Moramo se okrenuti komercijalnoj poljoprivredi, a sve druge zbrinuti      

Nigdje na svijetu, kaže on, nema da netko posjeduje poljoprivredno zemljište, koje je osnovi poljoprivredni resurs, a da se ono ne koristi. "A oni koji bi trebali napraviti efikasniju domaću poljoprivredu, što je naš veći minus u odnosu na uspješne poljoprivredne zemlje, do njega ne mogu doći. Za takve 'poljoprivrednike' bilI smo svojedobno osmislili dohodovnu potporu, uz uvjet da stave 'zemljište na raspologanje'. Pokazalo se da rascjepkavanje bilo koje velike poljoprivredne površine, što zorno pokazuju primjeri zemalja oko nas, bilo u Češkoj ili Mađarskoj. S tim da su oni napravili pozitivan iskorak u poljoprivrednoj proizvodnji, a mi se nismo na tome polju pomaknuli niti za milimetar.  

Braća Pankretić udružila snage u Mjeri 4

S druge strane, kod nas, čak i na razini većih općina, ne samo sela ili manjih mjesta, ni na prste - neka to bude na dvije ruke, ne možete nabrojati ozbiljne poljoprivredne proizvođača koji su opstali na tržištu. Sada imamo i brojne institucije, ali i sve druge za selo i ruralni razvoj pa neka se malo 'mrdnu' i počnu raditi svoj posao.

Treba ustanoviti tko može, a tko ne baviti se komercijalnom poljoprivredom, a sve druge zbrinuti na selu 'kako valja i dolikuje'. Tzv. čuvari ruralnog prostora nisu i ne mogu biti i uspješni poljoprivredni proizvođači, to je EU već prepoznala, pa postoje mjere i za jedne i za druge u dva stupa Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP)", govori Pankretić. 

Telad iz uvoza su nužnost jer domaće nema dovoljno 

Na velikoj farmi, vidjeli smo nove staje za goveda, opremljene velikim stropnim ventilatorima iz Italije, što je novost na domaćem tržištu, a koje stvaraju bolje uvjete za uzgoj goveda. Radi se o križancima francuskih mesnih pasmina goveda, uvezenim iz Mađarske, limousine i blond d'aguitaine, koje su uočljive po nebesko plavoj boji te čistokrvni charole, gotovo pa boje bijele kave.   

Naš domaćin hvali učinkovitost spomenutih ventilatora, ali izdvaja jedan stroj, a to je univerzalna mješalica za stočnu hranu od brojne poljoprivredne mehanizacije na farmi. Mješalica da bi se isplatila mora raditi non-stop jer košta čak 150.000 eura. Na ulasku na farmu nalazi se desno od obiteljskih kuća braće Pankretić i nova, manja konjušnica, ali stotine 'radnih konja' je bilo spremljeno malo dalje pod natkriveni dio, spremno čekajući proljetnu sjetvu.   

U starijim stajama, kaže, stavit će isto ventilatore gdje sada drže telad većinom iz uvoza jer domaće ni približno nema dovoljno. Posebno ove jednake veličine što je važno za stavljanje u tov, kako bi životinje imale što bolje uvjete za rast, ali i smanjile količinu amonijaka, koji je najštetniji plin pri intenzivnom farmskom uzgoju junica, a koje prve, nakon devet mjeseci uzgoja, 'idu na vanjska izvozna tržišta, najviše u Libanon, jer je domaće tržište premalo'.

Na stajama su i podesive stijenke, koje se miču ovisno o tome puše li vjetar ili ne. 'Dobrobit životinja je na vrlo visokoj razini kod nas i mogu slobodno kazati da imamo sad već neko vrijeme najmoderniju farmu za ovakav tip farmskog uzgoja, ne samo u Hrvatskoj', ističe zadovoljno Pankretić. Tu je i pokretna traka za samoregulaciju gnoja, ali i velika i ograđena gnojnica, za koju su dobivena 85 posto EU sredstva za zbrinjavanje, rukovanje i korištenje stajskog  gnojiva u cilju smanjenja štetnog utjecaja na okoliš, a 15 posto su sredstva RH.

Kotač u poljoprivredi nije dobro vraćati nazad

Što se tiče veće domaće proizvodnje govedine, Pankretić ističe da je propušteno 'puno prilika', a jedna od njih je i sustav krava-tele, koji kod nas nikada nije saživio kako treba, a onda je trebalo presjeći i proizvođače koji su kako-tako opstali na tržištu i staviti u drugi sustav uzgoja, ali je i ta prilika 'otišla u nepovrat'. "Kotač u poljoprivredi nije dobro vraćati nazad jer se s vremenom okolnosti promijene i ne mogu se više postići očekivani efekti", napominje Pankretić.  

Pankretić ima i novi poslovni izazov, koji ga jako veseli, a to je razvoj obiteljskog ruralnog turizma, za koji je već uredio nekoliko smještajnih soba u većem odvojenom objektu s rekreativnim sadržajima, pokraj svoje vikendice na jednom od brežuljaka nedaleko Vrbovca. To je, 'diverzirfikacija poljoprivredne djelatnosti', a vidjeli smo da je tu i lijepo uređeni manji vinograd s dobrom kupažom muškata i sauvignona iz lanjske berbe u vinskom podrumu.

Što se tiče uređenja domaćeg tržišta mesa, Pankretić drži da bi i u Agenciji za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, trebali voditi više računa o onima koji primaju dva puta veće poticaje nego što imaju prihode od poljoprivredne djelatnosti.