Bolje je siriti nego prodavati mlijeko

Skutu prodam i prije nego što sam je napravila. Nju vole mnogi ljudi, ona im je draža nego sir. Nijedan sir nije tako mekan u ustima kao što je ona. Posebna je i sir se ne može usporediti s njom. Kupci dolaze od svuda, a posebno je cijene u Zagrebu. Evo, ova dva kila mi je žena platila jučer i sada dolazi po njih i nosi ih u Zagreb, priča Nada Jurišić, proizvođačica paškog sira iz Povljane.

Na domaćem terenu

Nada Jurišić je jedna od zadnjih žena u Povljani koja siri. U izvrsnost njene skute su se uvjerili mnogi, a također zamijećena je i kvaliteta njenog paškog sira. Ona je potvrđena na susretima paškog sira i ovce gdje je Nada sa svojim sirom redovno osvajala medalje. Sada na zidu u podrumu gdje se proizvodi sir stoje tri plakete za zlatnu, srebrnu i brončanu kvalitetu proizvedenog sira. Svi će se složiti da su ova priznanja posebno vrijedna jer su osvojena na domaćem terenu, s domaćom konkurencijom, a ne kaže se ni za što da je najteže pobijediti u vlastitom dvorištu.

- Muž muze ovce, njih četrdeset i pet. Mužnja je muški posao, nije to lako raditi za ženu, treba tu imati čvrsta ruka da ovcu zadrži kada ona počne drmati. Ja sam zadužena za proizvodnju sira i skute, delikatniji dio posla, kaže uz osmijeh i zaključuje:

Skuta 40, sir 160 kuna

- Od ovčjeg mlijeka se ništa ne baca. Prvo se napravi sir, pa skuta, a sirutku koju na kraju ostane damo susjedu koji njom hrani svinje.

Na njenim riječima potvrđuje se stara istina kako se od paške ovce prije nije ništa bacalo osim kostiju. Sve mlijeko bi se iskoristilo, meso bi se pojelo, a od vune se nekad pravila odjeća, pokrivači za krevete. Ljudi su na škrtom kamenjaru šibanom burom naučili živjeti s prirodom i iskoristiti sve što im ona daje. Danas, nažalost, više nije tako. Vuna je odavno postala problem. U kućama se više ne plete, a nema više ni otkupljivača ove kvalitetne sirovine.

Proizvodnja sira je zahtjevan posao, priča Nada Jurišić i sve manje ljudi spremno se dizati rano ujutro i žrtvovati svoje slobodno vrijeme za sir koji zahtijeva punu pažnju i koji je kao malo dijete. Ona sir i skutu proizvodi u svom kućnom podrumu i to ujutro i popodne. Podrum je vrhunski opremljen, razina čistoće i higijene na zavidnoj razini. Gospodarica posebno pazi na temperaturu i vlažnost zraka kako bi vladali idealni uvjeti za sušenje sira. Skutu prodaje po cijeni od 40 kuna za kilogram, a sir 160 kuna po kilogramu. Sve svoje proizvode proda na kućnim vratima još prije kraja srpnja. Nije ni čudo kada je jedna od rijetkih žena koja još uvijek siri. Na pitanje planiraju li podignuti cijelu svoju proizvodnju na višu razinu, možda po uzornu na Kolanjce, kaže da ona i suprug nisu zainteresirani. Glavni razlog su godine u kojima je teško nešto početi praktično ispočetka.

- Sirit ćemo dokle budemo moći. Bolje je siriti nego prodavati mlijeko. Otkupne cijene mlijeka su dobre, ali se puno više zaradi prodajom sira, tako da se isplati sav trud koji se uloži da se dobije sir, kaže za kraj Nada Jurišić.

Kvalitetniji sir nego sa sjevera!?

Nada Jurišić kaže da je na izložbi paške ovce i Paškog sira 2004. godine, kada je osvojila zlato, izneseno mišljenje da je Paški sir proizveden na jugu otoka kvalitetniji od onog sa sjevera:

- Paški sir je kvalitetniji na južnom dijelu otoka zbog samih trava, ispaše. U zmorašnjem dijelu otoka ima puno smrike od čega sir dobiva miris. Kod nas na južnom dijelu trava je čišća, teren je kamenitiji, ovce idu uz more i piju boćatu vodu, tako da ovca već sama ima u sebi soli i minerala, što sve utječe da sir ima bolji okus.

Autor: Ante Vidović