Bez stoke lokve gube prvotnu namjenu i propadaju - kako ih obnavljaju u Istri?

Lokve se smatraju najstarijim oblikom akumulacije pitke vode i sastavni su dio istarskog pejzaža. Čovjek ih je stvarao za sebe i stoku te tako nastanjivao krško područje bez vode. Nekada je stoka održavala vegetaciju, a njenim sve manjim brojem, obrasle su, najčešće se isušile i ugrozile autohtoni vodeni životinjski svijet.

Izgubivši svoju prvotnu namjenu počele su nestajati. Kako se to ne bi dogodilo i lokvi u Loboriki, na inicijativu mještana i članova DVD-a Općine Marčana, započelo je njeno čišćenje i obnova.

Ako se zanemare ili nestručno održavaju, one se nepovratno unište, zato su Loboričani pozvali Alena Čikadu koji se svojim obrtom Kallokva za obnovu i izgradnju lokvi bavi trideset godina. Projektirao je i vršio nadzor nad obnovama istih u Istri, Kvarneru i Dalmaciji. 

Kada je u lokvi najviše života - to je početak njene smrti

Kada lokva počinje izgledati kao močvara, tada je u njoj najviše života od mikroorganizama do svega, biljaka, algi i ako se ne održava, ostaje bez vode, kaže Alen i dodaje da procesi truljenja biljaka godišnje stvaraju određenu količinu mulja koje sedimentira na tlo, korito se popunjava muljem, guši i ostaje sve manje prostora za vodu.

Crvene ribice, kojih sada nema, nekada su bile konkurencija za hranu i prostor autohtonim vodozemcima, a riblje izlučevine dodatno obogaćivale vodu hranjivima tvarima, fosforom i kalijem i onda bilje brže buja.

Odrastao u selu Lucijani, u Žminju, Alen se prisjeća, kao dijete, kada su svi držali stoku i nisu imali vodovod. Imali su cisternu za sebe i lokva je bila nešto što se čuvalo, čistilo i održavalo. Tada su ljudi češće čistili, uzimali mulj iz nje i koristili u vinogradu. Bez nje, bilo je nemoguće baviti se stočarstvom.

Kao sedamnaestogodišnjak obnovio je prvu sa 20 cm ugažene gline. "One koje imaju nepropusni organski sloj, pucaju po rubu i presuše jer zemlja upija vodu", objašnjava Čikada te ustanovljuje kako sada kada nema stoke koja bi to pregazila, voda se povlači, a raslinje buja. Trnina i kupina su pioniri u tome, prvi krenu i naprave put ostalim biljkama - to je sukcesija, sistem kada bilje zavlada.

"Ova u Loboriki po svom nastanku spada u ocjednu lokvu, koju možemo opisati kao depresiju u plitkom vodonosniku. Takve nalazimo diljem Istre, a prisutne su na cijelom Mediteranu. Vodu dobivaju kao i niske močvare, koje se 'hrane' samo podzemnom vodom. Po nastanku su najčešće potpuno prirodne, a prije čovjekove intervencije bile su krške močvare, vrlo slične stanju u kakvom smo je zatekli prije obnove i revitalizacije koje privodimo kraju", pojašnjava i dodaje kako su ovu zatekli u rogozlju te punu mulja, slično kao i prilikom prve antropogenizacije negdje u prapovijesna vremena.

Susret vapnenca i fliša

Elementi karakteristični za ocjednu lokvu vidljivi su kao geološki i hidrološki fenomen istarskog krša koje možemo nazvati geodom fliša u vapnencu. To je geološka vrijednost koja je na njoj vidljiva, a što nije često na drugim ocjednim.

"Vidljiva je izmjena kalcij karbonata iz mekih vapnenaca u dolomitne stijene te njihov prijelazak u pješčenjak", poučno će Čikada i zaključuje kako uz svoju kulturno-povijesnu i krajobrazno-biološku vrijednost ista posjeduje i izuzetnu geološku vrijednost s potencijalom edukacije o krškim vodenim tijelima. 

Prema riječima mještana, lokva u Loboriki, posljednji put se čistila 1975. i prije izgradnje okolnih kuća, njezina je površina bila puno veća. 

Čistili veliki i mali - prava mala radna akcija

Nakon prve faze odmočvarivanja uklonjeno je oko 120 kubika rogozišta i mulja. Izvađeno je i raznog smeća; od građevinskog otpada, guma do igračaka. Okupljeni mještani, njih 40-ak, zajedno sa članovima DVD-a Marčana prionuli su drugoj fazi čišćenja gdje se dodatno uklanjao alohtoni lopoč i rogoz, uređivala vodena i krajobrazna površina duž cijelog užeg sliva korita prema načelima kulturno tradicionalnog krajobraznog uređenja lokvi. 

U čišćenju je sudjelovao i Miroslav Zalić koji je doselio iz Osijeka, davne 1975. u Loboriku, tu se oženio i osnovao obitelj. Svima njima je drago da se druže i pripomažu zajednici. Lijepo je bilo vidjeti zasukane rukave i osmijehe na licima, kako mladih tako i starih, jer žele da se u njihovom mjestu "probudi" mala vodena zelena oaza, lijepa za vidjeti, a korisna brojnim životinjama. (p.s. čulo se da ima zainteresiranih koji će rado dovesti svoje ovce na pojilište)

Volonterska akcija bila je ujedno i edukativna gdje se čulo koji organizmi su ovdje dobro došli, a koji ne, primjerice invazivna vrsta žutouha kornjača ali i ribe. Prije, i za vrijeme obnove zabilježeno je više vrsta ptica, kukaca, vodozemaca i gmazova. A za komarce, ne brinite, svuda naokolo lete vretenca kojima su oni prava poslastica. Oko lokve postavit će se i informativne ploče o biljnom i životinjskom svijetu u njoj.

"Svake godine punimo pojilišta za životinje, lokve koje u ljetnim mjesecima presuše, ali ovaj put uključili smo se u jednu ovakvu kompletnu rekonstrukciju u sklopu projekta 'Loboričani za Lokvu - Lokva za Loboriku', zadovoljno kaže predsjednik DVD-a Općine Marčana Klaudio Knapić i najavio njezino daljnje održavanje. Knapić ističe kako uloga dobrovoljnog vatrogasnog društva nije samo osigurati sigurnost i zaštitu područja od požara i drugih opasnosti, već i aktivno sudjelovati u inicijativama koje unaprjeđuju kvalitetu života njihovih mještana.

Inače, ova inicijativa obnove dobila je podršku Zaklade Istra - Fondazione Istria kroz natječaj "Mali projekti za bolje sutra" u sklopu Fonda gradova i općina. Projekt je financijski podržala i Općina Marčana. Partner na projektu je Osnovna škola Marčana, čija djeca također sudjeluju u aktivnostima na projektu.