Ante Franić: Jedino kod nas poljoprivreda se doživljava kao sramotan posao

Na ozbiljne probleme u ličkom stočarstvu upozorio je Ante Franić, tajnik Udruge uzgajivača buše, stare hrvatske pasmine goveda koja je stoljećima hranila stanovnike dinarskog područja.

Početkom ovog stoljeća, rekao je za Lika Club, buša je bila na rubu izumiranja, a u Lici je tada preostalo tek pedesetak grla. Danas ih je oko 8.000, a pasminu uzgaja oko 550 uzgajivača.

Kao glavni problem stočarstva u Ličko-senjskoj županiji ističe nepovoljnu dobnu strukturu jer od ukupno 5.300 gospodarstava, čak 2.200 imaju nositelje starije od 65 godina.

"Broj gospodarstava će neminovno padati, a tako se kreću i demografski pokazatelji. U takvom okruženju vrlo je teško promišljati dugoročne planove za razvoj stočarstva u županiji“, kaže. .

Pojačani nadzor u Ličko-senjskoj županiji

Tvrdi i da represivni aparat Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva vrši ogroman pritisak na poljoprivrednike u županiji.

"Tri godine zaredom, na 5.000 gospodarstava imamo godišnje u prosjeku 1.300 nadzora, dok županije u Slavoniji, poput Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske, nemaju više od 100. Zašto je to tako? Zato što nemamo organiziran politički sustav koji bi štitio svoje poljoprivrednike. Mi imamo lažnu političku brigu o stočarstvu u županiji.“

Josip Latki: Bolje raditi na svom gospodarstvu nego ići negdje za minimalac

Franić dodaje kako se u Hrvatskoj još uvijek često smatra da se stočarstvom bave samo oni koji nisu uspjeli u životu:

"Danas je u svijetu vlasnik zemlje priznat i cijenjen član zajednice. Jedino kod nas, valjda je to ostalo još iz vremena bivše države, poljoprivreda se doživljava kao sramotan posao, smatra se da su to ljudi koji nisu inteligentni, nisu sposobni, niti su potrebiti da se o njima vodi briga.”

Dodaje i da postoji pogrešna percepcija da je pojačani nadzor u Ličko-senjskoj županiji potreban zbog nekakvih nepravilnosti. “To nije točno. Uvijek su nekakvi napadi na nas kako se ljudi dolje ne bave poljoprivredom zbog poljoprivrede, nego se bave zbog potpora, što isto nije točno.”

Ono što je pašnjak, može ostati samo pašnjak

Ističe da je temelj poljoprivrede u Lici stočarstvo, jer ratarstvo zbog klimatskih uvjeta na 400 metara nadmorske visine nije moguće ozbiljno razviti. Uz to, čak 60 % prostora županije nalazi se pod nekim oblikom zaštite – to su nacionalni parkovi, parkovi prirode ili područja pod zaštitom Natura 2000. U većini slučajeva promjena namjene zemljišta nije moguća.

"Ono što je pašnjak, može ostati samo pašnjak. Nažalost, u Lici je 80% površina koje se mogu tretirati kao poljoprivredne su pašnjačke površine, i mi ne možemo ništa drugo raditi, nego pašariti sa stokom na tim površinama.”

Zbog toga se u javnosti često stvara pogrešan dojam da ljudi samo zauzmu pašnjake i ništa ne rade.

"Ne da ne rade ništa – rade jako puno. Stočarstvo je jedan od najodgovornijih poslova u poljoprivredi. Sa stokom morate biti svaki dan i svakodnevno živjeti taj život. Sve ostalo u poljoprivredi je puno fleksibilnije“, ističe Franić.

Jeftinije meso iz uvoza ne postoji

Osvrnuo se i na problem navodno jeftinijeg mesa iz uvoza.

"U Republici Hrvatskoj meso može biti zamrznuto maksimalno šest mjeseci, dok u Europi može stajati i do godinu dana. Kad istekne rok, to meso mora ići na uništavanje. Onda ga mjesec dana prije roka stave na akciju i prodaju, a kod nas se to tretira kao jeftinije. To nije jeftinije meso, to je nekvalitetan proizvod. Neka netko iz Europe pokuša dovesti svježe i plasirati ga na hrvatsko tržište, pa ćemo tada vidjeti kolika je stvarna cijena mesa“, poručuje.

Pristup razvoju strategije poljoprivrede u Ličko-senjskoj županiji mora se radikalno promijeniti, ističe Franić, ali naglašava da to ne mogu učiniti sami poljoprivrednici – to može jedino politika.

"Hitno treba reagirati. Polovica poljoprivrednog zemljišta u ovoj županiji je zarasla i zapuštena. Situacija je alarmantna, u idućih 10 godina sve bi moglo postati šuma.“

Ako to država napravi, bit će enormna pobuna poljoprivrednika

Problem dodatno pogoršava činjenica da imovinsko-pravni status zemljišta nije riješen. "Ministarstvo i Agencija za plaćanja nam prijete da će svi koji nisu riješili imovinsko-pravne odnose biti ispisani iz sustava i izgubiti pravo na korištenje “, upozorava.

Nikolina Anić: Nama može faliti, kravama ne smije

Franić ističe kako je država vlasnik 50 % zemljišta, ali sama nije uredila svoje zemljište, dok istovremeno vrši pritisak na ljude koji su praktički raseljeni.

"Većina ljudi ima uređen sustav, njima je susjed dozvolio da oni koriste to zemljište. Međutim, imovinsko-pravno to se još uvijek vodi na djeda ili pradjeda i formalno nije riješeno. Ako to država napravi, ono što je za predvidjeti je da će biti enormna pobuna poljoprivrednika.

Ako zakon o poljoprivrednom zemljištu ne funkcionira 25 godina, u normalnoj državi bi se taj zakon stavio izvan snage, napisao novi i sustav bi počeo funkcionirati.”