24-godišnji Josip vidi šansu u poljoprivredi

Poljoprivredni obrt Tvarušek, vlasništvo Petra Tvarušeka iz Roždanika kod Novske počelo se baviti proizvodnjom mlijeka 1995. godine.

"Prije Domovinskog rata bio sam zaposlen, a usput smo na svom malom gospodarstvu hranili teliće. Nažalost, nakon Domovinskog rata kao razvojačeni branitelj nisam se više mogao zaposliti, nije bilo plaće i drugih prihoda, pa sam se nakon povratka iz progonstva sa suprugom Božicom počeo baviti poljoprivredom. Počeli smo sa pet muznih krava i postupno širili stado, tako da sada imamo 20 krava i 10 junica koje ostavljamo za remont i proširenje stada i nešto telića", kaže Petar.

Za sada opstaju unatoč mnogobrojnim problemima u poljoprivredi. Žele proširiti proizvodnju na tov junadi, svinja i povrća, jer nakon posljednjeg smanjenja otkupne cijene, proizvodnja mlijeka postaje sve neisplativija i rizičnija

Vratio se kući na selo

U poslu im se pridružio i dvadesetčetverogodišnji sin Josip koji je završio srednju Tehničku školu u Kutini za zanimanje mehatroničar. Nažalost, ni on se nije uspio zaposliti, nije našao stalan i siguran posao. "Krenuo sam raditi po terenu. Najprije sam radio nekih 8,9 mjeseci kod jednog privatnika u Zagrebu, ali nije mi platio. Pokušao sam kod drugog gazde i opet slična priča, pa sam otišao na more. Vidio sam da od toga nema kruha, odustao od takvih divljih i nesigurnih poslova i vratio se kući na selo. Mama i tata su se bavili poljoprivredom i shvatio sam da mi je lakše nastaviti s njima, nego raditi bez plaće i bez sigurnog posla. Ovako znamo da radimo za sebe, pa kako nam bude", kaže Josip.

Zadužujemo se samo koliko možemo

U situaciji kada je otkupna cijena mlijeka niska, kada su zbog nepovoljnih uvjeta poslovanja propale mnoge slične manje farme muznih krava u Hrvatskoj, kada su propale i mnoge velike suvremene farme krava vrijedne po nekoliko milijuna kuna izgrađene u sklopu Operativnog programa razvitka govedarske proizvodnje, obitelj Tvarušek još se uspijeva othrvati svim prolemima. Uz puno rada i truda, ali i dobro gospodarenje, opstaju i postupno šire proizvodnju.

"Nema tu nekakve posebne tajne, idemo korak po korak. Puno radimo, veliku pozornost pridajemo našem blagu u stajama i usjevima na oranicama, ne dižemo velike milijunske kredite, zadužujemo se samo onoliko koliko možemo vratiti", kaže Petar. U urednoj staji koju smo obišli sa Petrom i Josipom su dobro njegovane čiste muzne krave. Prevladavaju kvalitetna grla simentalki koje su kao junice uvezli iz Austrije, a imaju i nešto crno-bijelog njemačkog holštajna.

Kažu da od početka proizvodnje mlijeko predaju mliječnoj industriji Dukat. Otkupna cijena njihova mlijeka u kategoriji prvog razreda do sada se kretala od 2,30-2,70 kuna po litri plus pet posto PDV-a.

"Da je cijena mlijeka veća, bili bi zadovoljniji, ali i s ovom preživljavamo", kaže Petar. Nažalost, kada sam već završavao ovu reportažu, do Tvarušeka je stigla informacija da je Dukat snizio otkupnu cijenu od 8-10%, što je novi veliki udar na proizvođače. "Možda bi bilo najbolje sve rasprodati", razočaran je Petar, najnovijim potezom svog otkupljivača.

Ratarstvo u funkciji stočarstva

Obitelj Tvarušek trenutačno obrađuje 55 hektara zemlje. "20-ak hektara dobio sam kao razvojačeni branitelj, a 20 smo kupili od države na otplatu i sada je ona naše vlasništvo. Kada imamo mogućnosti kupujemo po hektar-dva privatne zemlje i tako postupno proširujemo gospodarstvo, a radimo i desetak hektara privatne zemlje u zakupu".

Kaže da privatne zemlje ima, cijena se na tom novljanskom području kreće oko 2,5 tisuće eura za hektar. Budući im je proizvodnja mlijeka glavna, na većem dijelu površina siju kulture koje koriste u ishrani stoke: soju, kukuruz, pšenicu, tritikale, zob i djetelinu. Izmjena kultura na oranicama važna im je, kažu, i zbog poštivanja plodoreda. Proizvodnju većine usjeva ugovaraju sa tvrtkom RWA s kojom, ističu, uspješno surađujuju već pet do šest godina. Tržne viškove žitarica i soje prodaju.

Josip dodaje da imaju i potrebnu mehanizaciju: dva traktora, kombajn, priključke, tako da na vrijeme mogu obaviti sve radove u polju. Kada sam ih posjetio, Josip je razvozio stajnjak po oranicama kojim. Kaže, dodaju prirodna hranjiva i poboljšavaju strukturu tla. Uz redovne poslove na farmi i oranicama zimsko vrijeme Josip i Petar iskoristili su i za popravak većeg kvara na traktoru.

Želi proširiti farmu i ostati na selu

Unatoč svim problemima u poljoprivredi zbog koji je sve teže opstati, Josip kao mlad čovjek želi ostati na gospodarstvu, trenutačno u tome vidi jedinu šansu.

"Za razliku od mnogih mojih vršnjaka koji odlaze iz sela u gradove, pa i u druge države u potrazi za poslom, imam volju ostati u Roždaniku i baviti se poljoprivredom, želim nastaviti raditi na farmi. Volio bih proširiti proizvodnju na našem gospodarstvu, planiramo ići na tov bikova, možda i na tov svinja. Mislim da je to lakši posao od proizvodnje mlijeka koje je sve jeftinije. Mislim da u ovim teškim vremenima treba imati svega pomalo, svaštariti, zaokružiti stočarstvo sa ratarskom proizvodnjom što i činimo. Želio bih se baviti i proizvodnjom povrća", kaže ovaj mladić pun planova i želja.

Prošle godine s majkom Božicom počeo je probno uzgajati ljutu papriku na manjoj površini i uspjeli su. Nabavili su i sustav za natapanje povrća. Razmišljaju i o plasteniku. Sve to zahtijeva puno rada i truda, ali Josip i njegova obitelj ne boje se posla. Samo da od svoga rada mogu normalno živjeti.

"Odrastao sam na selu, tu sam od malena, navikao sam, lijepo mi je ovdje, opušteniji je to život nego u gradu, a vidjet ćemo hoćemo li, uz sve probleme, moći i dalje živjeti od toga. Moramo se boriti i biti uporni, ne smijemo se brzo predati, jer nikome tko živi od zemlje i na zemlji nije bajno", kaže Josip, nadajući se ipak boljim vremenima za poljoprivredu.