Malina

Malina je zeljasta biljka niskog rasta iz porodice ruža (Rosaceae). Rodi odmah poslije sadnje, a punu rodnost doseže u trećoj godini. Rodi jednom ili više puta u godini, živi u prosjeku 8-14 godina, a može postići starost i do 20 godina. Raste u obliku grma visine i do 3,5 m.

Ime idaeus potječe od imena planine Ida na Kreti. Postoji grčki mit prema kojem je Zeusu malina spasila život kad je bio dijete jer ga je njegova majka sakrila iza grmlja maline zbog toga što ga je tadašnji vrhovni bog Kron, njegov otac, htio ubiti. Rimljani su proširili uzgoj malina po Europi. U srednjem vijeku se malina počinje koristiti u medicinske svrhe i kao boja, a samo bogati ljudi su je mogli koristiti. U Sjevernoj Americi prije nego što su Europljani došli, Indijanci su odavno koristili maline. U 18. st. se širi uzgoj malina, jer nisu samo bogati mogli kupiti sadnice.

Do danas je poznato oko 195 vrsta malina, među kojima su najvažnije:

• Europska malina (Rubus idaeobatus idaeus L.)
• Crvena malina (Rubus idaeus strigosus Michx. - Michx.)
• Crna malina (Rubus idaeus occidentalis L.)

Agroekološki uvjeti

Temperatura

Zimski odmor maline počinje vrlo rano, još za jesenjih toplih dana ali i duboki zimski odmor ne može se završiti bez niskih temperatura (oko -7 °C i niže). Izbojci izmrzavaju na -18 °C do -26 °C, a korijenov sistem na temperaturi od -12 °C do -14 °C. Proljetni mrazevi skoro i ne štete jer malina kasno cvate.

Voda

Ako zemlja nije dovoljno vlažna smanjuje se urod, plod bude smežuran i sasuši se na izdanku, a korijenov sistem slabo raste i daje mali broj nedovoljno razvijenih izbojaka. Najbolje rezlutate daje u brdsko planinskim područjima gdje je količina oorina 700-900 mm.

Tlo

Za uzgoj maline najbolja su propusna, rastresita, slabo kisela (pH oko 6) tla, bogata humusom iznad 3 %. Najbolje uspjeva na tlu čiji je omjer gline i pijeska 40-50:50-60. Korijenov sistem razvija se do 1 m dubine, glavni dio žila je između 15 i 40 cm, pa podzemna voda ne smije biti bliža površini od 0,90 do 1 m.

Izbor položaja za podizanje nasada

Za malinu je najbolja sjeverna ekspozicija jer je hladnija, vlažnija i sporo gubi vlagu. Najbolje joj odgovara nadmorska visina od 400-800 metara.

Priprema tla za sadnju

Tlo se čisti od korova, kamenja i šiblja, ravna se, preore mjesec dana prije sadnje uz gnojidbu stajskim i mineralnim gnojivima. U proljeće se zaore 700 kg/ha NPK 6:18:36 i 110 kg/ha Uree. Ako se rabi stajsko gnojivo, valja smanjiti količine mineralnog gnojiva. Tlo se tada ore na dubinu od 30-40 cm i usitnjava tanjuračama.

Razmnožavanje

Crvena se malina razmnožava izbojcima, a crna i ljubičasta vrhovima izbojaka. Razmnožavanje korijenovim reznicama obavlja se tako da se izdanci vade sa što više žila koje se poslije odrežu i skrate na reznice dužine 5-6 cm. Svaka reznica mora imati barem jedan pup. Reznice se poliježu u pripremljeno tlo na razmak od 8-10 cm u redu, a razmak redova je 40-50 cm. Prekriju se smjesom zemlje, komposta ili zrelog stajnjaka u debljini od 5-6 cm.

Sadni materijal

Matičnjak za proizvodnju sadnog materijala treba biti udaljen od proizvodnih nasada malina te podijeljen na blokove i pri tome se mora voditi računa o tome da li su sorte otporne, tolerantne ili osjetljive prema viroznim oboljenjima.

Podizanje nasada

Maline se mogu posaditi u sistem kvadrata, pravokutnika, traka (najveći prinosi) i žive ograde koja je ujedno i najprikladnija osobito glede utroška radne snage i kvalitete ploda. Sadnja se obavlja od listopada do travnja zrelim sadnicama, a u lipnju zelenim. Bolje je saditi u jesen nego u proljeće jer će se sadnice bolje ukorijeniti i bolji je porast u slijedećoj godini. Za sadnju se uzimaju srednje debele sadnice s razvijenim korijenom. Dubina sadnje je 3 cm veća nego u matičnjaku, a sadnice se nakon sadnje skrate na 3-4 pupoljka. Potrebno je postaviti potpornje po kojima će se mlada biljka penjati. Najčešće se koriste drveni i betonski stupovi visine do 2,5 m i debljine 8-10 cm koji se postavljaju na razmak od 6-8 m i povezuju pocinčanom žicom u tri reda.

Održavanje nasada

Njega se sastoji u obradi tla (uništavanje korova, razbijanje pokorice 4-5 puta godišnje) i navodnjavanju. U prvoj godini oko sadnice se dodaje 0,1 kg KAN-a podijeljeno u dva obroka, i to krajem svibnja. U jesen se dodaje NPK gnojivo u formulaciji 7:14.21 u količini od 450 kg/ha. U drugoj godini i godinama rodnosti, u proljeće se dodaje KAN po čitavoj površini u dva obroka u količini od 600 kg/ha. U jesen se dodaje NPK 7:14:21 u trake u količini od 500 kg/ha te po potrebi i stajski gnoj.

Malina se mora orezati do 20. svibnja pri čemu se uklanjaju dvogodišnji izbojci, suvišni jednogodišnji i oni oštećeni (bolesni). Izbojci koji donose plod, ovisno o bujnosti, prikraćuju se na visinu od 120-150 cm.

Berba i skladištenje

Malina dozrijeva krajem lipnja ili 25-30 dana od početka cvjetanja. Razlika u sazrijevanju ranih i kasnih sorti je 8-10 dana, a sazrijevanje i berba traju 15-30 dana. Maline se beru kada plod dobije karakterističnu boju sorte, kada se lako odvaja od lože i ne gnječi se. Ako je plod namijenjen dužem transportu do tržišta, tada se bere s peteljkama. Berba se obavlja svakoga drugoga ili trećega dana i pakira u posebnu ambalažu. Za čuvanje, najprikladnije su hladnjače u kojima je temperatura -1 °C do 0 °C, a relativna vlažnost zraka od 80-95 %.

Izvor: dipl.ing. B. Volčević; Jagoda, malina, kupina; Bjelovar, 2005.