Sinonim: - | Engleski naziv: Quince | Latinski naziv: Cydonia oblonga Mill.
Dunja kasno cvate (krajem travnja ili početkom svibnja) i zato vrlo rijetko strada od kasnih proljetnih mrazeva, pa gotovo svake godine obilno i redovito rađa (što nije slučaj s većinom voćarskih kultura).
Osim izvanredno zdravoga, hranjivoga i ukusnog soka, od dunje se može pripremiti velik broj slatkih prerađevina, počevši od džemova, marmelada, kompota, želea, sira od dunja, ukusnog likera, dunja u vinu ili rumu do rakije dunjovače.
Dunji su potrebna vrlo topla ljeta, suhi zrak tijekom ljeta te zime bez većega kolebanja između visokih i niskih temperatura. Tijekom zimskog mirovanja dunja može podnijeti kraće vrijeme temperature do -30 °C, a ljeti čak 52 °C. S obzirom na to da je dunja voćka toplijeg podneblja, najbolje raste i donosi plodove u uvjetima sredozemne i umjereno kontinentalne klime, sa srednjom godišnjom temperaturom između 10° i 15 °C. Za razliku od kruške i jabuke, dunja slabije podnosi zimske temperature, pogotovo pred završetak vegetacije u jesen i na početku vegetacije u proljeće, pa se može dogoditi da poslije toplog siječnja, a pogotovo ako se toplo vrijeme zadrži i tijekom veljače, smrzne u ožujku na temperaturi -20 °C. Mladi plodovi smrzavaju na -2 °C.
Dunja vrlo dobro i redovito rađa samo kada je dovoljno vlage u tlu. Najbolje uspijeva na položajima gdje tla imaju dovoljno zraka i vode. Ne podnosi močvarne terene, gdje zbog pomanjkanja kisika može doći do gušenja korijena. Područja koja bi se mogla preporučiti za intenzivan uzgoj dunja morala bi imati 750 - 900 mm oborina tijekom godine ili 600 mm dobro raspoređenih oborina tijekom vegetacije.
Dunja zahtijeva dobro tlo, sličnih svojstava kao za jabuke i kruške, tj. tlo dobre strukture, po mogućnosti omjera gline i pijeska 50:50 do 60:40. Sadržaj humusa oko 3 %, a sadržaj fiziološki aktivnog vapna ne bi smio prelaziti 2,5 %. Ako se želi uzgojiti dunja koja nije osjetljiva na sadržaj vapna u tlu, onda se ona cijepi na podlogu kruške. Najpovoljnija pH vrijednost tla za dunju u rasponu je od 5 - 6,2.
Sjeverne ekspozicije (položaji) terena, koje su slabije osvijetljene, pa prema tome hladnije i vlažnije i nalaze se iznad 450 m nadmorske visine, nisu povoljna za uzgoj nasada dunje jer plodovi ne mogu dozoriti. Nagib terena, kao i za ostale voćarske kulture, ne smije biti previše strm zbog teže obrade tla i mogućnosti izvaljivanja stabala. Najpovoljniji nagib bio bi između 3° i 5°.
Na terenu na kojem do tada nije bilo intenzivne proizvodnje, potrebno je temeljito očistiti ostatke prethodnih kultura. Prije ravnanja terena i dubokog oranja valja svakako istražiti kakvoću, ponajprije kemijski sastav tla. Na osnovi rezultata analiza dobiju se upute o potrebnim količinama hraniva. Kakvoća tla popravlja se i postupkom kalcifikacije, koristeći za to točno određene količine kalcija i adekvatne količine stajskoga gnojiva. Mineralno gnojivo rasipa se po cijeloj površini i pri dubokom oranju (do dubine oko 40 cm). Pripremu tla za jesensku sadnju poželjno je obaviti tijekom ljeta, a ako se planira sadnja u proljeće, ta se priprema može obaviti tijekom ljeta pa sve do zime dok to dopušta vlažnost tla.
Poznato je da se dunja kao i ostale kulture može razmnožavati na više načina: pomoću sjemena, nagrtanjem, reznicama i cijepljenjem. U intenzivnoj proizvodnji razmnožava se isključivo cijepljenjem na podlogu, a izbor podloge ovisi o tipu tla i iskustvima vezanim za pojedine podloge. Za dunju je najbolja podloga bijeli glog, koji je odlično kompatibilan s dunjom. Stabla su dugovječna i vrlo rodna.
Dunja je poput mušmule, po broju sorata, najsiromašnija voćna vrsta. U svijetu je registrirano samo nekoliko stotina sorata dunje, od kojih se uzgaja samo desetak. Sorte dunja međusobno se razlikuju prema morfološkim i fiziološkim osobinama, a podjela je obavljena prema obliku ploda. Dunje se mogu svrstati u tri skupine: sorte jabučastog, kruškolikog i zvonolikog oblika.
Dunja ima prirodno piramidalno ili okruglasto oblikovanu krošnju. No, u uvjetima intenzivne proizvodnje preporučuje se oblikovanje krošnje u modificirani vretenasti grm. Prva (donja) etaža oblikuje se na visini 60 cm od tla, a s provodnicom bi trebala zatvarati kut od 52°. Etažne grane primarni su elementi krošnje, koje na sebi nose sekundarne, tercijarne itd., grane koje imaju funkciju rodnog drva. Sekundarne grane na primarnoj grani od osnove prema vrhu moraju postupno biti tanje i kraće. Druga etaža nalazi se na visini oko 70 cm, a treća na 50 - 60 cm.
Tankoj mladici dužine 40 - 80 cm uklone se postrane grančice i vrh te se kao takva posadi u zemlju u dubinu od 30 - 35 cm. Sadnju je potrebno obaviti do kraja mjeseca travnja na manje osunčano mjesto. Mladice će se razvijati tijekom 2 godine i tada su spremne za presađivanje u nasad. Dunje se sade u nasad s razmakom u redu 3,5 - 6 m i između redova 4 - 6 m.
Grane stabla dunje su prilično elastične i lako se savijaju pod težinom plodova, pa je rezidbom potrebno održavati rast i razvoj skeletnih grana. Najbolje vrijeme za rezidbu je u veljači. Osim redovite rezidbe koja je nužna pri intenzivnom uzgoju, potrebno je i navodnjavanje prije završetka cvatnje, na početku fiziološkog prorjeđivanja plodova, sredinom srpnja kada su obično najveće suše i u drugoj polovici kolovoza, kad je najintenzivniji rast plodova. Da bi se izbjegla povišena vlažnost zraka preporučuje se sustav navodnjavanja »kap po kap«.
Poslije sadnje i u drugoj godini, u proljeće u brazde sa svake strane reda dodaje se 20 - 30 t/ha stajskoga gnojiva. Oko svake sadnice u krugu promjera 30- 40 cm dodaje se 15 dag mineralnoga gnojiva KAN 27 %. Drugo prihranjivanje dušikom obavlja se krajem svibnja na isti način i istom količinom, KAN 27 %.
U trećoj godini u rano proljeće, prije početka vegetacije (krajem ožujka), obaviti prvo prihranjivanje dušikom, i to oko svake voćkice u krugu promjera 50 - 60 cm s 30 dag KAN 27 %. Drugo prihranjivanje obaviti početkom svibnja na isti način i istom količinom KAN 27 %. U jesen, poslije opadanja lišća, po cijeloj površini voćnjaka razbacati 700 kg/ha mineralnoga gnojiva NPK 5:20:30.
Četvrte godine krajem ožujka rasuti po cijeloj površini voćnjaka 130 kg KAN 27 %, poslije cvatnje prihraniti dušikom s istom količinom KAN 27 %, a u jesen, poslije opadanja lišća, rasuti 700 kg/ha mineralnoga gnojiva NPK 5:20:30.
Dunja je sezonsko voće dostupno od rane jeseni sve do siječnja. Berba započinje kada plodovi počnu mijenjati boju iz jarko zelene u intenzivno žutu. Kod berbe je potrebno dosta pažnje jer su plodovi osjetljivi na pritisak zbog kojeg su oštećena i nagnječena mjesta sklonija bržem propadanju. Ako se dunja bere za preradu bolje ju je brati dok nije poprimila potpuno žutu boju jer će na taj način zadržati veću količinu pektina.
Izvor:
ukupno: 3, aktivno: 3, neaktivno: 0
Bereczkego
Leskovačka
Vranjska