Tihomir Lučić: Od konja Paška do 4,5 milijuna božićnih lampica - priča o ljubavi prema rodnom kraju

"U vrijeme Adventa, mi u našem Božićnom selu svaki dan imamo žive jasle, Grincha i Djeda Božićnjaka. On dočekuje djecu, daruje ih poklonima“, kaže Tihomir Lučić, dobitnik ovogodišnje nagrade "Čovjek – ključ uspjeha“ na Danima hrvatskog turizma u kategoriji najboljeg domaćina turističkog OPG-a.

Njegov najpoznatiji projekt je nagrađivano Božićno selo u Gornjem Docu, odnosno zaseoku Nart, koje je na prostoru s tek 11 stanovnika, osvijetljeno s preko 4,5 milijuna lampica, privuklo 60.000 posjetitelja u jednoj sezoni.

Posebno se prisjeća kada im je prije nekih 3-4 godine došla djevojčica iz Makarske s roditeljima.

"I postavi njoj djed pitanje što bi htjela da joj donese za Božić. A ona mu mu odgovori: ‘Meni će roditelji kupiti, a ja tebe molim da moj poklon odneseš onoj najsiromašnijoj djeci, čiji roditelji nemaju mogućnosti kupiti ih nešto. Tako da je dijete od pet godina učilo nas starije lekciju što je biti čovjek“, dodaje.

Povratak u Poljica

Izvan sezone, lokacija funkcionira kao nagrađivano Izletište Lučić, promičući autentičnu gastronomiju, terapijsko jahanje i tradiciju Poljičkog soparnika. Tihomir, iz Solina, također stvara cjelogodišnju ponudu Poljica i Mosora spajajući adrenalinski i kulturni turizam kroz Rafting Centar Cetina i Adrenalinski Centar Croatia te Zavičajnu kuću Gornjih Poljica.

"Vratio sam se u rodni kraj svojih roditelja, a 2014. godine smo započeli priču s našim OPG-om. Sve je krenulo od kuće za odmor, koju smo napravili čisto da imamo gdje doći, a iz ljubavi prema životinjama stigao je i prvi konj, Paško, koji je i danas na imanju. Tako se cijela priča zakotrljala“, priča nam Tihomir.

Cijeli je život radio u ugostiteljstvu i turizmu, od lokala do klubova, ali kako kaže, s godinama se mijenjaju i potrebe. Ono što je lako u dvadesetima postane naporno u tridesetima, pa nakon dva desetljeća noćnog rada čovjek počne tražiti mirnije mjesto i drugačiji ritam.

"I tako, iz ljubavi prema životinjama, danas stvarno mogu reći da živim svoj san. Još kao mali, životinje su mi bile najveća ljubav. nijedna mačka s ceste ili iz kontejnera nije ostala tamo, sve su završile kod nas doma. Dok je drugoj djeci kazna bila oduzeti Nintendo, meni bi mama rekla da će mi kazna biti baciti životinju koju sam doveo kući“, dodaje.

Sve je počelo s Paškom koji je bio sam na imanju, pa mu je, kaže, bilo žao da ostane bez društva. Nakon nakoliko mjeseci nabavili su još jednog, i tako je krenula priča koja je s vremenom narasla u velik broj životinja. A svaka od njih traži pažnju, vrijeme, hranu i sijeno.

"Danas imamo na imanju 150 životinja, oko 30 različitih vrsta: što domaćih, što egzotičnih, što divljih“, priča

Spletom okolnosti, i zbog njegova uobičajenog životnog tempa u kojemu živi "sto na sat“, dogodilo se da su mu se leđa ukočila pa je tri dana bio potpuno nepokretan u krevetu. Tada su mu se, kaže, upalile lampice u glavi.

"Stavili smo lampice i odlučili krenuti s Božićnim selom. Nismo znali tko će uopće doći. Udaljeni smo oko 37 km od Splita i 30 od Muća, a selo ima samo 11 stanovnika. A onda smo već prvog dana otvorenja imali 5.000 posjetitelja, koja je prve godine imalo svega pet tisuća kvadrata“, opisuje.

Od adrenalina do kulture

Taj početni uspjeh postao im je dodatna motivacija. Iako su ga mnogi gledali s nevjericom i pitali se što slijedi, odlučili su riskirati i vidjeti kamo će ih to odvesti.

"I onda smo se počeli širiti dok nismo došli do 40 tisuća kvadrata i sve to objedinili u jednu cjelinu. Ali od manifestacije koja traje 40 dana ne može se financirati cijela godina, ni hrana za životinje - jednostavno je nemoguće. Pa je došlo pitanje: ‘Što ćemo još?’ I tako smo odlučili krenuti s raftingom“, kazuje Tihomir.

To je, prisjeća se, bio tek početak. Nakon što su pokrenuli rafting, otvorilo se i pitanje što ponuditi ljeti, a što u proljeće i jesen. Budući da raspolažu velikim prostorom, kamenim kršem, a ne obradivom zemljom, počeli su razmišljati kako ga najbolje iskoristiti. Tako je nastao i adrenalinski park, koji se danas prostire na oko 15 tisuća kvadrata.

"Nismo uništavali prirodu na način da smo slagali nekakve umjetne barijere, nego smo samo taj dio prokrčili, napravili staze, puteve. Postoji dosta škripova i kamenja gdje se ljudi mogu sakriti - sve su barijere prirodne. Kad obrezujemo, onda od tih grana, od stabala, napravimo skloništa gdje se mogu sudionici airsofta sakriti, maskirati i dočekati suprotni tim“, priča nam.

Sve je to, međutim, bilo pomalo nedostatno. Osjetila se potreba da se bave i nečim kulturnim. Tada su došli do ideje, jer je Tihomir dvadesetak godina skupljao eksponate iz Poljičkog kraja, da naprave Zavičajnu kuću.

Izgrađena 1953. godine, kuća stoji kao svjedočanstvo arhitektonske izvrsnosti i majstorstva prošlih vremena. Svaka prostorija priča svoju priču kroz izvorne značajke, od velikog ulaza s pomno obnovljenim stubištem do svečane blagovaonice s ručno oslikanim stropovima.

Tihomir Lučić ponio titulu najboljeg domaćina turističkog OPG-a

"Eksponate najviše skupljam po Poljičkoj knežiji. Dobar dio je sa sajmova i buvljaka, od zagrebačkog Hrelića do zadarskog sajma. Jedan dio donirali su mi i prijatelji koji znaju da to skupljam, da mi je to hobi. Tako se toga nakupilo poprilično, i bilo je šteta da sve to ne izložimo na jednom mjestu i prikažemo život kakav je nekad bio - doslovno od kolijevke pa do same smrti“, kazuje.

Kuća je koncipirana tako da posjetitelju dočara život nekadašnjeg vremena. Unutra se nalazi kolijevka ručno istesana od drveta, kuhinja kakva je nekad bila s tradicionalnim kominom, konoba, te alat i oruđe za obradu polja, drveta i svega ostalog što je bilo dio svakodnevnog života. Na kraju prostorija nalazi se i mrtvački pokrov, tkanina kojom se nekada pokrivalo tijelo prilikom ulaska u crkvu za sprovodni obred.

Proizvodi lokalnih OPG-ova

Dobar dio proizvoda koje nude na svome OPG-u dolazi s njihovih vlastitih polja i gospodarstva, dok ostatak nabavljaju od lokalnih OPG-ova, čime nastoje zadržati autentičnost i povezanost s vlastitim radom i tradicijom. Od lokalnih OPG-ova otkupljuju sir, meso i sve što im treba, a ne stignu sami proizvesti

Na OPG-u radi cijela obitelj. Tihomir, supruga Kristina, sin Nikola te roditelji Marija i Nikola. Posao je aktivan tijekom cijele godine, osim prvog mjeseca kada skidaju lampice s Božićnog sela i tada izletište ne prima posjetitelje.

"Inače, kroz cijelu godinu organiziramo razne evente: školske izlete, radionice izrade poljiškog soparnika, što je posebno zanimljivo starijoj populaciji. Agencije su jako zainteresirane za taj projekt“, opisuje.

Dobitnici su brojnih nagrada, a među prvim priznanjima koje su osvojili bila je Prestige Awards iz Velike Britanije za najbolju obiteljsku turističku atrakciju. Njihovo Božićno selo i izletište kasnije su dobili priznanje "Simply the Best“ od Udruženja hrvatskih putničkih agencija, a prošle godine ista titula pripala je i Zavičajnoj kući.

"Moja osobna najdraža nagrada bila je javno priznanje Splitsko-dalmatinske županije za Zavičajnu kuću“, kazuje.

No, Tihomir ne staje. Trenutno zajedno s Turističkom zajednicom Splitsko-dalmatinske županije radi na planu dvodnevnog ili trodnevnog festivala poljičke gastronomije. Poljica, iako mogu ponuditi mnogo, još su slabo prepoznata kada je riječ o njihovim proizvodima, pa festival ima za cilj bolje ih predstaviti i brendirati.

"Jedino je soparnik, odnosno zeljanik, isplivao na neki pijedestal. Smatramo da postoji mnogo izvornih, autentičnih jela za koja ljudi nikad nisu ni čuli, a kad bi ih probali, puno bi lakše mogli pričati o poljičkoj kuhinji. Planiramo da se festival održi u predsezoni, krajem svibnja ili početkom lipnja“, ističe.

Najponosniji trenutak

U Božićnom selu svake godine organiziraju likovne kolonija na kojoj sudjeluje između 40 i 50 umjetnika, kipara i slikara iz cijelog svijeta. Tijekom tih dana nastane više od stotinu umjetničkih djela, od kojih jedan dio završava u fundusu Zavičajne kuće, a drugi dio ide na humanitarnu aukciju.

Prikupljena sredstva dijelom su namijenjena Centru Juraj Bonači, dijelom Centru Maestralu te ostalim udrugama.

"Moj najponosniji trenutak događa se svake godine kada štićenici Centra Juraj Bonači pritisnu dugme i upale 4,5 milijuna lampica na početku Adventa. Osmu godinu zaredom taj trenutak u našem selu ostaje za mene najljepši u ovom dijelu života“, zaključuje Tihomir.