Pedagoginja za ljekovito bilje s Raba održava radionice koje spajaju ljude i prirodu

U predivnom predjelu Barbata na otoku Rabu, u kući uz more s bogatim mediteranskim vrtom, žive supružnici Sonja Friedman Štokić i Franjo Štokić. Kažu da su blagoslovljeni lokacijom, ne samo zbog blizine mora, već i zato što je ovaj kraj vrlo miran, za što su zahvalni svaki dan.

Mediteranski vrt počeli su kreirati unatrag nekoliko godina. U njemu su sve biljke autohtone, posadila ih je Sonja, ali djeluju samoniklo.

"Čini se kao da se bilje međusobno sprijateljilo", smije se članica OPG-a Rab Pur, napominjući kako ponekad rastu čak i pretjerano. Dok razgovaramo prolazeći pored biljčica, svaku pogladi s mnogo ljubavi. S vremena na vrijeme prolijeće poneki leptir koji ju oduševi. I Sonju i Franju svaka sitnica u vrtu jako usrećuje.

Obitelj koja živi prirodu

Pričaju da se ovdje najviše uživa u spokojstvu, koje ljudima postaje sve potrebnije – jer su mnogi vrlo opterećeni, žive u stresu i bore se s raznim strahovima. Turiste u kući imaju od travnja do studenog. Dolaze im grupe koje održavaju radionice i sve više surađuju s volonterima. "Stvorili smo jednu zaokruženu priču", zadovoljno ističu.

Na malom platou s pogledom na more njihovi gosti mogu se opuštati na ležaljkama uživajući u mirisima Mediterana. Posluju pod imenom OPG Rab Pur koji je registriran na Franjino ime.

"Mi živimo prirodu i želimo da gosti to osjete, da zavole cijeli otok Rab. To se i događa, dokaz je što nam se godinama vraćaju. Najljepše je kada dođe netko novi i odluči se vratiti sljedeće godine. Ovo je predivan otok, ima ogroman potencijal, predivnu prirodu, mlade ljude koji otvaraju nove poslove vezane uz prirodu i poljoprivredu, koji idu u pravom smjeru”, smatraju supružnici Štokić.

Jednom mjesečno tijekom ljeta održavaju se tematski dani posvećeni autohtonim biljkama. Sonja vodi program radionica, koje su zbog bolje kvalitete rada ograničene na 15 osoba. Sudionici izrađuju nekoliko proizvoda od odabrane biljke i razgovaraju o njenim svojstvima, najčešće o ljekovitosti.

"Radionice su nešto predivno i jako dobro prihvaćene. Imamo mnogo upita za svaku od njih, a neki sudionici dolaze redovito. Ti ljudi pripreme izrađuju i kod kuće, što me jako veseli”, opisuje Sonja. Veliki je to posao, kaže, za koji se mora dobro pripremiti. Međutim, i ona svaki puta nešto nauči jer neprestano iskušavaju nove recepte.

Unatrag nekoliko godina ponosna je nositeljica certifikata jednog austrijskog instituta: "pedagoginja za ljekovito bilje". Tečaj je polazila online i na njemu je, ističe, jako puno naučila. Zainteresirana je za učenje, zapravo je po tom pitanju neumorna. Polazi također druge edukacije vezane za aromaterapiju i zdravu prehranu - koju i inače prakticiraju u svome domu.

Zainteresirali se i domaći ljudi

Nakon održanih radionica, sudionici proizvode nose sa sobom kućama. Obitelj Štokić organizira i zabavni dio na koji svatko može doći, kažu nam. Svaki puta pripreme degustaciju različitih jela s biljkama koje koriste na radionici.

"Od svake biljke je moguće svašta raditi, kolače, salate i drugo. S proizvodima ispunimo dva velika stola, sve lijepo dekoriramo i ljudi se tome iskreno vesele. Nudimo i piće, ponekad suprug i sin Marko sviraju laganu muziku kao podlogu tome svemu, nikada nije glasna kako bi se moglo razgovarati. Sve radimo s ciljem apsolutnog opuštanja", opisuje Sonja.

Zahvaljujući radionicama upoznali su mnogo novih ljudi. Na otoku ima dosta onih koji su doselili iz inozemstva i koji vole doći na takva događanja, a ima i sve više zainteresiranih domaćih ljudi.

Veseli ih što se lokalno stanovništvo otvara novim idejama. Oni koji desetljećima dolaze na odmor na Rab primjećuju da im je dosta klišeja i oduševljeni su novom ponudom. Štokićima nije cilj bogaćenje, već prezentiranje vlastitog rada i načina života.

"Širimo pozitivnu energiju. Osobno bih volio da se domaći ljudi više otvore i shvate kako se može lijepo i ispunjeno živjeti. Želimo prenijeti svoja razmišljanja i stil života onima koji to vide i razumiju”, kaže Franjo.

Njihov trud se u zajednici primjećuje jer rade kontinuirano, a to je iznimno bitno u svakom poslu koji teži kvaliteti. Imaju potporu turističke zajednice i smatraju da je to velika stvar te su i na tome vrlo zahvalni. Surađuju s lokalnim OPG-om Kanat koji posjetiteljima nude šetnju s magarcima do njihovog miomirisnog vrta koji imaju u brdu.

Oduševljeni su što na otoku sad postoji i takva ponuda, što je ovdje odlučila život graditi još jedna mlada obitelj. "Hrabri su i vrijedni", opisuju ih supružnici Štokić.

Divno iskustvo s volonterima

Već nekoliko godina ugošćuju volontere koji na OPG dođu raditi. Uče graditi suhozid, sudjeluju u berbi maslina ili pomažu u drugim poljoprivrednim radovima. Dogovor je da pomažu četiri sata dnevno, a zauzvrat dobiju besplatan smještaj. Povratne reakcije su odlične i za sada imaju dosta zainteresiranih.

"Iskustvo s volonterima je predivno i svakako ćemo u tom smjeru nastaviti. Primjećujemo i na njima da guštaju u aktivnostima na OPG-u, a posebno ih veseli što mogu uživati u plodovima svoga rada na način da sa sobom, naprimjer, ponesu bocu maslinovog ulja. Uživat će u svakoj kapi - za njih to ima mnogo veću vrijednost jer su u taj proizvod uložili dio sebe”, kaže Sonja. Dodaje i da je velika stvar sam boravak u prirodi i osjećaj zajedništva koji pruža takav posao.

U mirisnom vrtu koji je dislociran od kuće, osim radionica, održavaju i glazbenu terapiju.

"To je jedan lijepi vrt pun kadulje koja se prostire po tlu. Ima ljudi koji vole 'leći' u taj 'krevet od kadulje' pa slušaju cvrčke i pjev ptica dok ne odu na noćni počinak”, opisuje Franjo dodajući kako taj vrt također ima odličnu energiju, ali se ondje čovjek još više osjeća dijelom prirode.

Širi se njihov krug ljudi dobre energije, a novih ideja također ne nedostaje. Ne žele nikoga kopirati, već gledaju mogu li nešto napraviti na svoj način. Tako uvijek rade i već su na taj način puno postigli, kažu. Voljeli bi da više ljudi radi slične stvari i pozivaju ih da dođu i vide kako oni to rade. Neće im nimalo smetati, naprotiv, rado će podijeliti svoja znanja jer na tržištu ima dovoljno mjesta za sve.

Znanje, iskustvo i malo ludosti

Priznaju da za ovakvu vrstu posla koji oni odrađuju, treba imati nešto znanja, senzibilnost, životno iskustvo, ali treba i malo ludosti da bi se usudilo ući u neke nove svjetove. Franjo zna satima s ljudima razgovarati o bilo čemu dok se nisu spremni otvoriti. "To je bilo posebno potrebno nakon korone jer su ljudi u gradovima bili doslovno zatvoreni u stanovima, propadali su brakovi, svega je bilo”, prisjeća se.

Oboje uživaju u kontaktu s ljudima jer na taj način uče jedni od drugih, mnogo daju, a ponekad im se čini da još više primaju. Zbog zagrljaja, smijeha i druženja osjećaju veliku zahvalnost te smatraju da nikada nisu toliko uživali u životu.

"Čovjek sam sebi treba prirediti uvjete kako bi onda tu mirnoću koju nosi u sebi prenio i na druge, a gostu treba upravo to. Europa je, nažalost, sve bolesnija i protokom vremena treba nam sve više ovakvih prostora, mjesta na kojima će usporiti, opustiti se, razgovarati... Gdje će se o njima na neki način netko brinuti, što mi radimo”, kazuje Franjo.

"Sunce i more je prošlo svršeno vrijeme", nastavlja, "cijeli svijet je prelijep i danas se za malo novaca može otići, primjerice, na Karibe".

Ljudi koji dolaze kod njih obišli su cijeli svijet, ali ovdje dolaze kako bi bili s onima koji na njih djeluju umirujuće. U Barbatu zaborave na probleme i osjećaju se kao kod kuće, a domaćinima takvo priznanje predstavlja najljepšu pohvalu.

Raste interes mladih za poljoprivredu

Sonja nam za kraj povjerava kako je oduševljena što na otoku Rabu danas ima mladih ljudi koji žele nešto stvarati. Gosti ju znaju pitati gdje mogu kupiti domaće proizvode, a ona je presretna što ima nekoliko adresa na koje ih može uputiti.

"Jako me usrećuje što u okolici ima mnogo divnih priča; osjeća se promjena i pokret, više nije stagnacija. No svi zajedno imamo odgovornost podržavati i poticati nove proizvođače. Ako u tome uspijemo, bit ćemo na pravom putu. U poljoprivredi nije sve bajno, ali ne treba se opterećivati negativnostima”, zaključuje Sonja.