Na Drini ćuprija, a rafting na Tari

Siguran sam da pokojni Ivo Andrić nije ni slutio kako će rijeka iz naslova njegovog romana biti okupljalište mladeži željne adrenalina. Testirati vlastite granice u veslanju i hedonizmu na raftingu na Tari/Drini u Bastasima južno od Foče u susjednoj Bosni i Hercegovini, krenula je i naša ekipa.

Bili smo dijelom tima od 14 Osječana (na Taru dolaze iz svih dijelova ex Yu, ali i cijele Europe), različitih profila, političkih, seksualnih i vjerskih orijentacija, a fokus trodnevnog boravka (od petka do nedjelje) bio je na zabavi (različitih oblika) i kvalitetnoj ishrani, u čemu je naš mali tim dio bio među vodećima, ako ne i najbolji.

Zaječarsko pivo je, koliko sam shvatio, dio obvezne opreme na čamcima za rafting, a temperatura rijeke idealna za njegovo hlađenje.

Ponešto smo i naučili, pa evo redom iz kategorije funfact:

• Kanjon Tare je najveći u Europi, a navodno i drugi po veličini globalno - odmah iza Velikog kanjona rijeke Kolorado u SAD-u. Navodno.
• nedaleko od našeg kampa (Kamp Mata op.a.) odvijala se i epska bitka na Sutjesci u kojoj je poginuo i narodni heroj Sava Kovačević.
• Drina nastaje spajanjem Tare i Pive, a dužina standardne rafting rute iznosi 20-ak kilometara (u našem slučaju 4 sata veslanja).
• ako sam dobro zapamtio na Tari i Drini nalaze se ukupno 34 kampa, od čega 18 u BiH te 16 u Crnoj Gori.

Važnim dijelom doživljaja bilo je i kupanje tijekom pauze, u mrzloj vodi jednog od pritoka Tare. Pojedini članovi ekspedicije osjetili su i neku vrstu duhovnog pročišćenja tijekom krštenja u jezercu ispod vodopada. Euforija se naprosto osjetila u zraku, a kao posljedica iznimno ledene vode i aditiva.

Bratstvo i jedinstvo osjetilo se na svakom koraku, a potvrđuju ga riječi jednog od naših domaćina koji kaže ovako: Za turizam radim i pjevam sve.

PS. Svi su se vratili kućama živi i zdravi bogatiji za jedno veselo iskustvo koje i vama preporučamo.