Budućnost seoskog turizma u Lici

Pisati o Lici i kontinentalnom turizmu u njoj i nije na izgled neki problem. Mislim da nema čovjeka koji ne zna da je baš u lici biser ili Hrvatski i Lički turistički dragulj Plitvička jezera. Tu je i park prirode Velebit sa Zavižanom i prašumom Štirovaćom. Tu je i nezaobilazna Lička Plješivica, ljepotica hrvatskih planina. Ja ću vam pokušati pisati o viziji seoskog turizma u Lici. Turizma koji u Lici nažalost nije zaživio.

Kad pišem o seoskom turizmu u Lici, onda ne mislim na iznajmljivače soba koji su najprošireniji oko Plitvičkih jezera. Ne ja ne bi miješao iznajmljivače soba sa seoskim turizmom u Lici. Jer seoski turizam znači kompletnu ponudu jednog seoskog domaćinstva, od gastro ponude kraja te spavanja u autohtonim kućama. Naravno uz ponudu idu razno-razne aktivnosti kao što je pomoć domaćinu oko redovnih poslova na domaćinstvu.

U ponudi seoskog turizma Istra je daleko ispred ostalih županija. Stoga sam često razmišljao kako bi Lika koja nije ni poljoprivredna ni stočarska Županija, mogla za primjer uzeti baš Istru. Kad kažem da Lika nije poljoprivredna Županija onda iza toga stojim sa argumentima. Zapravo Ličani se bave svaštarenjem, a što znači da jedno domaćinstvo drži dvadesetak ovaca, dvije kravice i njivu krumpira, naravno ne smijem zaboraviti ni šljivik koji je sastavni dio domaćinstva.

Uz to imaju većinom staru kamenu kuću pored novo sazidane. Znači imaju sve mogućnosti da pokrenu ovu vrstu turizma bez puno ulaganja. Jedino što trebaju učiniti je adaptirati staru kuću i već zaboravljenu konobu u kojoj su se nedavno spremale Ličke delicije, kruh ispod peke, pole, a pekli su se i pravi Lički janjci. Uz sve to je najvažnije urediti domaćinstvo u čemu ću osobno, ako me pozovete, dati savjet na koji način sve pokrenuti.

Moram spomenuti i to da je kontinentalni dio Like poprilično siromašan sa gastro ponudom. No i iz te, u odnosu na ostale županije, siromašne kuharice daju se izvući izvanredna jela. Ne želim opravdavati Ličane zbog nepoduzetništva, u ovom segmentu kao što je seoski turizam, pošto su mladi Ličani većinom migrirali u veće gradove kao što su Rijeka i Zagreb što po meni i nije neki izbor. Dok su u rodnoj Lici ostavili mikro klimu i blagostanje življenja koje nisu znali prepoznati.

Migrirali su možda i stoga što ih nije imao tko, educirati i upoznati sa mogućnostima koje pruža seoski turizam, sa kojim se naši susjedi Slovenci uspješno bave već desetljećima. Ja osobno sam u Liku došao iz metropole i u njoj kroz moja istraživanja prepoznao neiscrpan bazen mogućnosti kontinentalnog turizma, koji bez problema možemo konzumirati cijele godine.

Isto tako sam si uzeo kao zadaću prezentirati Liku, kroz pisanje na ovom portalu i na taj način je približiti svim onima koji su ljubitelji netaknute prirode. Nisam Liku odabrao slučajno, naprotiv u njoj sam već petnaest godina, kao istraživač prirodnih ljepota koje nisu otkrivene ili su zaboravljene, nečijim nemarom. U istoj toj Lici je sa mnom najmanje devet godina proveo i poznati svjetski pustolov i putopisac Željko Malnar, koji je o Lici pisao u „Globusu“ pod nazivom „Izgubljena zemlja Željka Malnara“.

Kroz njegovo pisanje mnogi su Liku prepoznali kao posebnu turističku destinaciju.

Osobno se bavim pustolovnim turizmom, za koji je Lika definitivno obećana zemlja, o tome pišem na portalu www.pustolovina.com koji prezentira pustolovni turizam i sve što je usko vezano uz njega. No seoski turizam je grana u turizmu usko vezana uz pustolovni turizam u Lici. Stoga mi je želja u Lici pokrenuti tu ignoriranu granu turizma, koja onima koji bi se sa njom počeli baviti garantiraju dobru dobit. Uz sve to mladi ljudi bi imali razloga zadržati se u njoj i razvijati je za ono za što je ona Bogom dana, a to je kontinentalni turizam tijekom cijele godine.