Markota: Od poljoprivrede dobro žive samo oni koji imaju površine i muljaju

Što napraviti da se hrvatska poljoprivreda makne s mrtve točke, treba li promijeniti način ulaganja i kako privući mlade ljude, raspravljalo se na nedavnom panelu u organizaciji Agronomskog fakulteta u Zagrebu.

Rasprava je okupila proizvođače iz stočarstva, povrćarstva, voćarstva, vinarstva, ali i znanstvenike te dala uvid u stanje poljoprivrede i iz kuta Europske unije. Kao uvod u raspravu Koen Mondelaers iz DG Agri, Glavne uprave za poljoprivredu i ruralni razvoj Europske komisije, iznio je podatke koji su pokazali nezavidnu situaciju u hrvatskom agraru.

Primjerice, iako u odnosu na ostatak EU rastemo po broju ekoloških farmi po svemu ostalom zaostajemo ili bilježimo značajni pad.

"Od poljoprivrede dobro žive samo oni koji imaju površine i muljaju“, komentirao je Branimir Markota, predsjednik Hrvatske voćarske zajednice te dodao: "Površine u voćarstvu rastu, ali u 10 godina smo smanjili proizvodnju što znači da nešto ne štima, jer ako ja jedem i mršavim onda sam valjda bolestan? Postoji jedna nekonzistetna politika, ulaže se silni novac, ali ne vidimo što se proizvelo od toga“.

U kontekstu nedosljednosti Markota je spomenuo i kako je stao projekt izgradnje akumulacije u tradicionalno voćarskom kraju na području Velike Ludine iako su postojale i dozvole i sredstva. "Zaključili su nakon toliko godina da tamo ne pada dovoljno kiše? A takvi se projekti u svijetu rade u pustinjama?!", ogorčeno će.

Uvijek sporna dodjela potpora

Dodjela potpore prema veličini poljoprivrednog zemljišta već godinama ne daje rezultate jer je, čulo se na raspravi, mnogima lakše samo pokositi umjesto da ulažu i proizvode.

"Godine 2017. pored mene gospodin imao osam hektara ekoloških oraha, trava je bila veća od oraha, prijavio sam Agenciji za plaćanje i ništa se nije dogodilo. Oni se moraju najaviti kad idu u kontrolu, a njemu je dovoljno da izmalčira jednom godišnje i dobiva poticaje. Jednostavno treba napraviti analizu, ne može se uložiti 100 nečega, a dobiti 20“, spomenuo je podravski povrćar Mario Čajkulić, potpredsjednik Udruge povrćara.

U njegovoj grani poljoprivrede, kaže, najviše je potrebna radna snaga, a nje je sve manje, stariji se prestaju time baviti, a mladi ne žele. Pogotovo kad je sustav posložen tako da pogoduje vlasnicima zemljišta koji ne proizvode, dodao je.

"Kupac će još pri kupnji vina tražiti ono iz Hrvatske, ali kod povrća je to rjeđe, ono dolazi od svuda, a u drugim zemljama nemaju takva ograničenja pri korištenju zaštitnih sredstava kao mi“, rekao je inače jedan od najvećih proizvođača povrća u Hrvatskoj.

S obzirom na ambiciozni plan države da se poveća broj mliječnih krava za 20 posto do 2030. godine, međimurski mljekar i stočar Igor Rešetar komentirao je je li to izvedivo i na koji način.

"U odnosu na europske farme naše male su godinama bile podinvestirane, a od onog što se i ulagalo trećina bi odlazila na nešto što nije sama proizvodnja i povećanje, od konzultanata, raznih davanja do nekih nepredviđenih izdataka za infrastrukturu“, rekao je Rešetar te spomenuo da hrvatski mljekari pokrivaju samo 40 posto hrvatskih potreba za mlijekom te da bi i u preradi trebalo razmisliti kako proizvoditi i plasirati najtraženije prerađevine.

Na panelu je vinarstvo zastupao poznati istarski vinar Luka Rossi koji je odgovorio na pitanje kako to da se smanjuju površine pod vinogradima.

"Jedan razlog su bolesti, prije svega virusi koje smo uspjeli dovesti pod kontrolu posljednje dvije godine, a drugi je, barem u slučaju Istre gdje se dobro živi, taj što je ljudima lakše živjeti od ugostiteljstva nego proizvodnje vina. Gledaš kako se tri mjeseca u godini muče, a zatim idu na skijanja i odmaraju i onda ti supruga kaže, gle oni idu, a gdje smo mi?“, rekao je Rossi i nasmijao prisutne.

Spomenuo je i kako se potpore mladim poljoprivrednicima daju za pet godina i to je bio poticaj zbog kojeg su se mnogi okrenuli proizvodnji. No nakon tih pet godina, oni su i dalje mladi, ali i dalje bi ih trebalo poticati da ostanu u sektoru.

"Uz to što je Istra razvijena pa gubi bodove za potpore, bodovi se dobivaju za doktorat, a u Poreču postoji stručni studij vinarstva gdje su vinari slali svoju djecu, koji je odličan, ali ne donosi bodove. I to su neki od razloga zašto je samo 40 posto vinske omotnice iskorišteno“, reći će Rossi.

Gdje su hrvatski sastojci u vegeti?

Kako se Podravka hvali da je 90 posto sastojaka u njezinim proizvodima iz Hrvatske, Vlatko Grgurić voditelj diskusije, poznati urednik "Plodova zemlje“, pitao je zašto onda vegeta, slavni Podravkin proizvod ne sadrži hrvatske sastojke.

"Nemamo u Hrvatskoj sušeno povrće, ne u smislu količina koje nama trebaju, ne postoji sušara povrća, a kod sušare je ključni input energija, ako je jeftina onda je i sušeno povrće konkurentno“, objasnio je Ivan Ostojić iz Podravke i time spomenuo još jedan veliki hrvatski problem, slabu prerađivačku industriju.

To će se vidjeti i ove godine koja je rekordna za pšenicu, ali opet će putovati na preradu izvan Hrvatske, a na police će dolaziti tjestenina napravljena iz hrvatske sirovine. Kod pšenice je, spomenuto je na panelu, problem i što tržište traži 1. i 2. kategoriju, a 90 posto je pšenica 3. i 4. kategorije. No prinos prve klase, spomenuo je Čajković, ne može nadoknaditi ulaganje u nju.

"Ako se godinama radi isto i bez rezultata, to nema smisla. Mi smo lani proizvođačima dali otkupnu cijenu industrijske rajčice koja je za 25 eura veća od otkupljivača u Italiji ili Mađarskoj, kako bi se kroz sljedeću godinu dvije mogli pripremiti, kupiti opremu i povećati efikasnost“, spomenuo je Ostojić dodajući kako ugovore s proizvođačima sklapaju na deset godina jer je sigurnost važna poljoprivrednicima.

Nema zajedništva i povjerenja u institucije

Institucije i povjerenje u njih ono je što čini neku zemlju uspješnijom od one druge, rekao je u svom govoru prof.dr.sc. Emil Erjavec sa Sveučilišta u Ljubljani. "Ima li korupcije, je li znanje na pravoj razini? Državna podrška onda nije bitna ako institucije funkcioniraju. Druga je stvar što mi nismo složni, jer primjerice preko Karavanki (planinski masiv između Slovenije i Austrije, op..a) ne možeš prodati ni kilogram jabuka iz Slovenije, a mi se ne možemo dogovoriti na taj način“, zaključio je Erjavec.

Iako se na panelu čulo kako su proizvodnji štetila i veća ulaganja u ekološku proizvodnju, inzistiranje na bioraznolikosti i očuvanju prirode, profesor Erjavec istaknuo je da se na tome i dalje mora raditi, jer bez očuvanja tla i prirode nema uzgoja hrane.

Dekan fakulteta Aleksandar Mešić s pozornice je ponudio suradnju i najavio nove rasprave i dijaloge u organizaciji fakulteta. Istaknuo je kako daljni razvoj treba ići kroz brigu o tradicionalnoj poljoprivredi koja je očito na izdisaju, ali te se ljude ne smije zanemariti, kroz podršku velikim sustavima koji su nositelji razvoja i investicija te uz drukčiji pristup srednjim i malim proizvođačima kojima treba osigurati znanje, tehnologiju i izlazak na tržište.

^{Tekst realiziran u sklopu serijala Agronews - sufinanciranog iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija}