Magarci jesu tvrdoglavi, ali su ih Hercegovci "natjerali" na utrku

Protekle nedjelje u Mogorjelu, kod Čapljine u susjednoj BiH, održana je manifestacija "Utrka magaraca", u organizaciji Konjičkog kluba "Vranac". Četvrta po redu čapljinska utrka magaradi okupila je ove godine šest natjecatelja, inače, manje nego ranijih godina, jer vremenska prognoza nije obećavala lijepo vrijeme.

No, na sreću svih, dan je ipak bio sunčan, a uvjeti za utrku idealni. Smijeha i ovaj put nije nedostajalo. Naime, magarci su poznati kao tvrdoglave životinje, pa su se natjecatelji morali dobro pomučiti kako bi ih doveli do cilja. Čak su ih mamili i s klipom kukuruza.

Tvrdoglavi magarci

Već nekoliko godina, na ovom događaju sudjeluje Nikica Dragičević koji je ovoga puta osvojio prvo mjesto. Kaže da je svaki put jako smiješno i zanimljivo.

"Zanimljivo je zaista, mislim da ovo nema nigdje u BiH, na našim prostorima. I svake godine jedva čekamo natjecanje jer je stvarno zanimljivo i zabavno", kaže Dragičević, pobjednik utrke.

Uz muškarce, u utrci magaraca su se natjecale i dvije žene. Jedna od njih je Anđela Matuško koja je ove godine osvojila treće mjesto i kaže da je bilo jako zabavno. Ističe da utrke nisu baš uvijek lake, jer je magarce nekad gotovo nemoguće pokrenuti s mjesta "jer su tvrdoglavi, baš kao i mi ljudi", kaže kroz smijeh.

"Prošle godine mi se magare nije maklo s mjesta. Magarci su jako tvrdoglavi, ali i jako zanimljive životinje, tako da je i ova utrka jako zanimljiva za naše mališane, koji danas rijetko gdje imaju vidjeti magarad. To je jedan sasvim izgubljen običaj danas, tako da je ovo jedan jako lijep događaj i vrijedan posjete", kaže Matuško.

Simbolika Hercegovine

Osim utrke magaraca, održalo se i natjecanje u stavljanju samara, kaže organizator ove jedinstvene manifestacije u BiH, Ivan Dragičević, inače, predsjednik Konjičkog kluba "Vranac" iz Čapljine.

"Imali smo i jedno natjecanje kako se stavlja samar na magare i kako se slažu drva na taj samar. Tako su u biti radili naši preci, naše bake i djedovi, gotovo svako domaćinstvo je imalo magare. Danas imamo ovdje i folklor i narodnu nošnju. Tako da je sve to simbolika Hercegovine. A kenjca, magarca kako ga ovdje zovemo, na ovaj način želimo sačuvati od zaborava", kaže Dragičević.

Čapljinci na ovaj način žele očuvati običaje i tradiciju Hercegovine jer nekada je veliki broj domaćinstava imao magare koje je služilo za rad i bilo je simbol ovog kraja, dok je danas to zapravo prava rijetkost.