Gdje ste bili 'svetog' 10.? Mi, naravno, na Benkovačkom sajmu

Iako Benkovački sajam ima tradiciju dužu od sto godina, svakog 10. u mjesecu, a posebice ljeti postaje velika turistička atrakcija. Tako je bilo i ovog kolovoza, kada mjesta na plaćenom parkingu, dva eura za mjesto na šljunku u obližnjoj šumi, nije bilo već poslije deset sati.

Novost na sajmu su domaći proizvođači namještaja, većinom ručni rad, koji su na novouređenom prostoru, od prošle godine, došli više do izražaja.

"Redovito se vraćamo u Benkovac, već godinama, jer tu možemo direktno, bez trgovačkih posrednika, iako radimo i s njima, ponuditi svoje proizvode kao što je drveni namještaj po mjeri, koji su svi unikatni ručni rad'', naglasio nam je David Bušić, vlasnik obrta Bušić, kojemu nije teško dan prije poteguti iz Nove Gradiške, kako bi ujutro u 6 sati zauzeo svoje mjesto na popularnom poljoprivrednom sajmu u Hrvatskoj, ali i šire.

Cijene hrasta lete u nebo

Prema njegovim riječima, obiteljski obrt Bušić postoji od davne 1989. godine, kojeg je osnovao otac Željko, koji je i dalje svaki dan u radioni, a posao danas vodi sin David. Čuli smo da je stari majstor Željko kad se David rodio, posadio šumu kanadske topole te tako danas imaju vlastiti lager od hektara šume u kojoj raste, između ostalog jela, joha, bukva, jasen, trešnja, ali i slavonski hrast. No, upravo cijene hraste, napominje, lete već godinama u nebo. Do vrijedne sirovine, ističe, dolaze najčešće u trupcima.

Na naš upit jesu li povećavali cijene, jer drveni stolovi od dva metra duljine, ovisno o sirovini, stoje od 800 do 1.200 eura, dok su dvije drvene klupe, 200 eura, spremno kaže da jesu malo, ali da nisu koliko su trebali. Jer, opisuje, teško je danas kada sve poskupljuje zbog galopirajuće inflacije, pratiti troškove proizvodnje drvenog namještaja po mjeri.

S druge strane, stolarski obrt Hrast iz Lišana kod Benkovca, postoji već 50 godina. Ivica Mijić, vlasnik, kaže da je riječ o paušalnom obrtu, što je dobro kada nema prometa, jer nema ni PDV-a. "A kada ima posla moramo zapeti sin i ja jer radnika kod nas nema, kako bi napravili dobar posao bilo od donešenog ili vlastitog materijala".

Kada ne obrađuje drvo, što najviše voli raditi, u polju je gdje imaju masline i za koje kaže da ove godine, zbog dosta oborina, nisu dobro rodile. "No, to je poljoprivreda, priroda jedne godine da, druge odmah uzme i s tim se mora naučiti živjeti u našoj Zagori koja isto trpi globalne posljedice klimatskih promjena", pojašnjava iskusni Mijić.

Sijeno i dalje miriše, ali više nije na cijeni

Na lošu godinu nam se požalio i Mirko Gnjidić iz obližnjeg sela Đeverske, koji je na sajmu prodavao male kocke sijena po tri eura. Već je bilo blizu podne, a naš sugovornik prodao ih je samo pet. On drži da je to posljedica sve manjeg broja goveda u stajama, koja se većinom drže vani u sustavu krava-tele. Uz to, još je rano, jer se trava u Lici kosi sve do Gospe, a ove godine je i dobro rodila pa nema interesa za kupnjom sijena kao nekada, kada su ga veći stočari iz Dalmacije kupovali još za vrijeme košnje, usred ljeta.

Inače, Gnjidić je stočar koji ima ovce, ali je morao, kaže, smanjiti njihov lanjski broj od 100, iako janjad u vrijeme turističke sezone, nije teško prodati i za 150 eura.

Tu su brojni turisti, posebno stranci, koji se vole slikati s kamionom punim sijena, koje lijepo miriše, kao nekada Pino silvestre, što je davno bio popularan muški miris pokošenog sijena, a pakiranje je bilo u obliku zelenog češera bora.

Vice Morić: Ma kakvi disko! Benkovački sajam je ki raj na zemlji!

Brojne turiste na sajmu nije smetala ni rekordna cijena pečene janjetine od 45 eura po kilogramu, dok je odojak bio 30 eura. Ništa nije skupo, jer ima i skuplje, kažu. Primjerice, na obali u Šibeniku ima janjetine i po 60 eura dok je u Gospiću na tržnici isto 45 eura, a odojak 25 eura.

Zadnje ovogodišnje trešnje, tzv. hruštovi, prodavale su po cijeni od čak 10 eura, a domaće pletene košare, kao i peke našle su brojne kupce, ali brojna domaća perad, odnosno pilići su se slabo tržili.

Na sajmu smo vidjeli i konjsku zapregu kojoj nije manjkalo posjetitelja koji su htjeli obići prostor na oko pet hektara uz pomoć kočije, čiji rad potiče i Grad Benkovac, koji i dalje nadograđuje ovaj poljoprivredni sajam.