Kako razlikovati divlju od uzgojene ribe?

Vijest da je u planu razvoj aplikacije za raspoznavanje divlje i uzgojne komarče (orade, lovrate, podlanice...) mogla bi vrlo pozitivno odjeknuti među ljubiteljima mediteranske prehrane. Obradovat će joj se također ribari i sportski ribolovci koji se zbog bijega ove vrste iz kaveza sve češće u prirodnom okolišu sreću s ribom iz uzgoja.

Iako je do konačnog razvoja takve aplikacije potrebno još mnogo proučavanja i rada - koji uključuje suradnju brojnih dionika - prvi koraci u tome smjeru već su učinjeni.

Praktičan način provjere podrijetla ribe

"Aplikacija ne bi bila samo tehnički alat, već rezultat integracije biologije, statistike i umjetne inteligencije, osmišljen tako da bude razumljiv i primjenjiv ribarima, inspekcijskim službama i drugim korisnicima bez potrebe za specijalističkim znanjem. Takav digitalni alat ne bi zamijenio genetske analize u znanstvenom smislu za točnu identifikaciju, ali bi predstavljao brz, neinvazivan i praktičan način provjere podrijetla u svakodnevnim i realnim situacijama”, otkriva dr. sc. Igor Talijančić, znanstveni suradnik u Institutu za oceanografiju i ribarstvo (IZOR) u Splitu.

U sklopu Instituta bavi se istraživanjima u području akvakulture i utjecaja uzgoja na prirodne morske populacije. Njegov znanstveni rad usmjeren je na razlikovanje divljih, uzgojnih i kavezno-povezanih populacija riba, ponajprije komarče, kroz analizu vanjskih tjelesnih karakteristika i fizioloških obilježja.

Kako ističe, cilj istraživanja je doći do informacije radi li se vjerojatno o divljoj ili uzgojnoj komarči, uz jasno naznačenu razinu pouzdanosti. Pritom fotografija ribe postaje ulazni podatak, dok je izlaz procjena vjerojatnosti njezina podrijetla na temelju vanjskih tjelesnih karakteristika.

Dvostruka uloga komarče otvorila niz pitanja

Komarča je jedna od najčešće konzumiranih riba na Mediteranu, no potrošači danas često nemaju jednostavan način provjeriti radi li se o divljoj ili uzgojenoj ribi, niti jasno razumiju što ta razlika znači.

"U posljednjih nekoliko desetljeća komarča je postala jedna od najprepoznatljivijih i najzastupljenijih vrsta mediteranske akvakulture, ali i važna komponenta rekreativnog i gospodarskog ribolova u Jadranu. Upravo ta dvostruka uloga, istodobna prisutnost u uzgoju i prirodnom okolišu, otvorila je niz znanstvenih, gospodarskih i upravljačkih pitanja”, pojašnjava Talijančić.

Dodaje kako razlikovanje podrijetla ribe nije samo znanstveno pitanje. Uzgojna riba, nastala dugogodišnjom selekcijom na ciljana proizvodna obilježja (npr. brži rast, otpornost na bolesti, veća iskoristivost jestivog dijela), izložena je drukčijim okolišnim uvjetima te pokazuje specifične tjelesne karakteristike koje se s vremenom sve više razlikuju od onih kod divljih populacija. Istodobno, bijeg ribe iz uzgajališta ili spontani mrijest u kavezima može dovesti do pojave uzgojnih jedinki u prirodnom okolišu, što dodatno zamagljuje granicu između “divljeg” i “uzgojnog”.

Je li bolja divlja ili riba iz uzgoja?

Upravo iz potrebe za jasnijim razumijevanjem i razlučivanjem podrijetla komarče započeo je dugogodišnji istraživački put u Laboratoriju za akvakulturu Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu pod vodstvom dr.sc. Tanje Šegvić Bubić. U okviru znanstveno-istraživačkih projekata financiranih od Hrvatske zaklade za znanost, AQUAPOP i EpoiMariNet, prikupljen je iznimno vrijedan i velik uzorak digitalnih fotografija divljih i uzgojnih komarči iz istočnog Jadrana. "Taj uzorak omogućio mi je da sustavno istražim tjelesne razlike između populacija”, kaže Talijančić.

Tjelesne karakteristike divlje i uzgojne komarče

Rezultati su pokazali da se podrijetlo komarče može s velikom pouzdanošću utvrditi na temelju tjelesnih karakteristika. Iako mogu izgledati vrlo slično, divlje i uzgojne komarče razvijaju se u bitno različitim okolišima.

Divlje komarče rastu u dinamičnom prirodnom okruženju, uz stalnu potrebu za potragom za hranom, izbjegavanjem predatora i prilagodbom promjenjivim uvjetima mora. Takav način života rezultira izduženijim tijelom, relativno većom glavom i ustima postavljenim paralelno s dnom, što je prilagodba prirodnoj prehrani poput školjkaša i rakova te aktivnom plivanju.

Uzgojne komarče, s druge strane, izložene su kontroliranim uvjetima, obilnoj i redovitoj prehrani umjetnom hranom te selekcijskim pritiscima. Posljedično, uzgojne jedinke u prosjeku imaju zdepastije tijelo, zaobljeniji i manji profil glave, usta postavljena prema gore jer hranu-pelete love u vodenom stupcu.

Veća transparentnost na tržištu

"Ovo je istraživanje važno jer se bavi jednim od temeljnih pitanja suvremenog ribarstva i akvakulture - povjerenjem - i to u podrijetlo ribe, način proizvodnje hrane i informacije koje prate takve proizvode na stolovima potrošača”, ističe Talijančić obrazlažući kako se veća transparentnost na tržištu osigurava razvojem znanstveno utemeljenih metoda za razlikovanje divlje i uzgojene ribe.

Dugoročni cilj nije stvaranje nepovjerenja prema akvakulturi, nastavlja, već upravo suprotno: omogućiti jasne, provjerljive informacije koje potrošačima pomažu donositi informirane odluke. Potrošač koji zna što kupuje ima veću sigurnost i spremnost podržati održivu proizvodnju.

"Istraživanja tržišta pokazuju da su proizvodi iz akvakulture u mediteranskim zemljama bolje prihvaćeni i cjenjeniji ako izgledom i općom morfologijom tijela zadržavaju sličnost s ribom iz prirodnog okoliša. Uz cijenu, vizualni dojam ribe, oblik tijela, proporcije i opći 'divlji' izgled te podrijetlo proizvoda među najvažnijim su kriterijima pri donošenju odluke o kupnji ribarstvenih proizvoda”, pojašnjava.

Kod potrošača još uvijek presudan oblik tijela

Oblik tijela ima posebno snažnu ulogu jer potrošači, često nesvjesno, izduženiji i vitkiji oblik povezuju s prirodnim okolišem i većom kvalitetom, dok zdepastiji oblik češće percipiraju kao obilježje uzgojene ribe. Analize potrošnje ribe u Republici Hrvatskoj dodatno pokazuju da dio potrošača uzgojenu ribu doživljava kao preskupu i ”manje prirodnu“, često povezujući takav proizvod s razlikama u okusu, boji mesa ili upravo obliku tijela.

"Takva percepcija uvelike je posljedica nedostatka informacija jer gotovo polovica ispitanika izjasnila se da ne zna dovoljno o obilježjima uzgojene ribe, što često dovodi do stvaranja stereotipa i diskriminacije proizvoda iz akvakulture u odnosu na divlju ribu. U tom kontekstu, oblik tijela postaje jedan od rijetkih 'vidljivih signala' na temelju kojih potrošači procjenjuju kvalitetu i podrijetlo proizvoda, često bez znanstvenog utemeljenja”, upozorava naš sugovornik.

Znate li koje sve invazivne vrste ugrožavaju naš Jadran?

Mogućnost proizvodnje jedinki veće mase, uz zadržavanje povoljnog odnosa između oblika tijela, iskoristivog jestivog dijela ribe i cijene fileta, predstavlja jedan od ključnih izazova suvremene akvakulture, osobito s obzirom na realnu potražnju za takvim proizvodima.

Koje dobrobiti istraživanje donosi potrošačima?

Komarča je bila logičan početni model za istraživanje jer je istodobno jedna od najvažnijih uzgojnih vrsta na Mediteranu i česta komponenta prirodnog ulova u Jadranu. No, razvijeni koncept i metodologija nisu ograničeni samo na jednu vrstu.

Naprotiv, pristup je od početka zamišljen kao skalabilan, jer se isti metodološki okvir planira razvijati i za druge gospodarski važne vrste, poput lubina i gofa, otkriva naš sugovornik. Kod takvih vrsta pitanje razlikovanja podrijetla postaje posebno važno, kako za ribarstvo i tržište, tako i za praćenje utjecaja akvakulture na prirodne populacije.

"Dobrobiti ovog istraživanja za potrošače ogledaju se u razvoju neinvazivnih, brzih i praktičnih alata za provjeru podrijetla ribe, temeljenih na znanstvenim osnovama, a ne na subjektivnim vizualnim procjenama ili pretpostavkama. Iako su genetske analize najsigurniji način identifikacije podrijetla, one nisu primjenjive u svakodnevnim situacijama. Zato pristup koji koristi digitalne fotografije, umjetnu inteligenciju i automatiziranu analizu oblika ima potencijal približiti znanost stvarnim potrebama tržišta i javnosti”, poručuje Talijančić.

Dobrobiti za ribare, uzgajivače i znanstvenu zajednicu

Za ribare i rekreativce ovo istraživanje donosi bolji uvid u sastav ulova i razumijevanje pojava poput zbjegova iz uzgajališta. Za uzgajivače, ono predstavlja alat koji može pridonijeti većoj transparentnosti i jačanju povjerenja u akvakulturne proizvode. Za znanstvenu zajednicu, projekt je primjer kako se dugogodišnji temeljni rad može uspješno pretočiti u primjenjiva i društveno relevantna rješenja, smatra Talijančić.

Za kraj razgovora, pitali smo ga ima li još kakvu poruku za čitatelje. Njegov odgovor glasi:

"Poruka javnosti, ribarima i potrošačima je jednostavna: akvakultura, ribarstvo i znanost nisu suprotstavljeni, već međusobno ovisni. Održivo korištenje mora moguće je samo uz znanje, suradnju i otvorenu komunikaciju. Zato veliku vrijednost vidimo u uključivanju svih dionika kroz kampanje građanske znanosti, u kojima svatko može dati doprinos, pa makar i jednostavnom fotografijom ribe. Na taj način znanost postaje zajednički projekt, a povjerenje temelj održivog odnosa prema moru i njegovim resursima.”