Kako će izgledati ribarstvena politika sa 67 posto manje novca?

Kruh sa sedam kora, tako naši ribari opisuju svoj posao. Sve je manje ribe i ribolovnih alata.

Europska pravila o očuvanju stoka tako nalažu, pa je ulov značajno pao. Unatrag nekoliko godina u Hrvatskoj lovimo 30 posto manje ribe, a u odnosu na godinu kada smo ušli u EU za 60 posto manje.

Još 2013. godine koristili smo preko 56 ribolovnih alata koji su se stoljećima prilagođavali regionalnim specifičnostima. Neki od njih su zabranjeni, poput mreža potegača, što je uzrokovalo značajne promjene u gospodarstvu malih obalnih zajednica.

Čak i uz drastične zabrane izlova, stanje ribljih stokova u Europi nije se popravilo. Uzrok tome su klimatske promjene, zagrijavanje i cvjetanje mora, pojava invazivnih vrsta, plastika itd. S druge strane, turizam "otima" radnu snagu i obalu, a zbog betoniranja nestaju cijela staništa, ne samo riba.

Europa uvozi 90 posto ribe, dok akvakultura stagnira. Srećom ne i u Hrvatskoj, gdje uzgoj ribe značajno raste, ostvarujući vrijednost od 130 milijuna EUR godišnje.

Međutim, u proračunu za novo programsko razdoblje hrvatske ribare očekuje svega 90 milijuna EUR umjesto dosadašnjih 360 milijuna.

U novom europskom Višegodišnjem financijskom okviru od 2028. godine, ribarstvenu politiku očekuje 67 posto manje sredstava. Za usporedbu, ZPP-u je planirano 24 postotno umanjenje budžeta, iako se oba sektora suočavaju s istim izazovima.

Što čeka domaće ribare bila je tema razgovora s povjerenikom Europske komisije za ribarstvo i oceane, Costasom Kadisom.

Jadran traži prilagođeni pristup

Povjerenik je u službenoj posjeti Hrvatskoj obišao ribarske luke Brižine i Gaženicu, ribarsku zadrugu Friška riba u Kaštel Sućurcu, te pogon tvrtke Cromaris u Zadru. Razgovarao je s ribarima i znanstvenicima, premijerom Plenkovićem i ministrom Vlajčićem.

S njim smo se sastali u Zagrebu na kraju njegova boravka u Lijepoj našoj.

Što ste vidjeli u Hrvatskoj i što vam kažu naši ribari?

Vidio sam važne infrastrukturne projekte koji su se ostvarili uz potporu Europske unije. Imao sam vrlo zanimljiv sastanak sa znanstvenicima Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu i s ribarima. Jasna je potreba da se posebnosti i izazovi Jadranskog mora rješavaju na fokusiraniji i ciljano prilagođen način, što je za mene ključna poruka ovog posjeta.​

Postoji niz specifičnih uvjeta – od strukture flote do stanja ekosustava, koje moramo uzeti u obzir na vrlo precizan način. Zato ću s kolegama u Komisiji raditi na tome kako bolje adresirati te posebnosti i izazove, uključujući ideje koje dobivamo preko znanstvenih savjetodavnih tijela i Opće ribarske komisije za Mediteran.

Hrvatski ribari često upozoravaju da se ograničenja ulova i ribolovni napor određuju na temelju znanstvenih podataka koji ne odražavaju uvijek specifičnosti Jadrana i stvarnost na terenu. Zašto ih znanost ne sluša?

Ne mogu komentirati konkretno što se događa u Hrvatskoj, ali iz iskustva znam da su rezultati uvijek bolji kad znanstvenici, ribari, lokalne zajednice, nacionalna tijela i po potrebi nevladine organizacije rade zajedno. Govorim to i kao povjerenik i kao konzervacijski biolog koji je vodio brojne projekte očuvanja prirode – svaki put kada uspijemo okupiti sve dionike za stol, ishodi su bolji.​

Već imamo primjere novih zaštićenih morskih područja u EU gdje takva suradnja funkcionira i gdje su sami ribari vidjeli pozitivne rezultate. U sljedećim mjesecima želimo prikupiti takve “uspješne priče” iz cijele Unije, prikazati ih kao dobre prakse upravljanja morskom bioraznolikošću i zaštite te u taj skup primjera svakako uključiti i barem jedan ili dva primjera iz Hrvatske.​

Stanje ribljih stokova u EU je loše, iako se ulov drastično smanjio. Puno drugih faktora poput klimatskih promjena, sve brojnijih predatora i posljedica turizma treba uzeti u obzir. Razmišlja li Komisija o tome da se u sustav upravljanja ugrade sve te varijable, te primjeni pristup ekosustava da bi sektor opstao?

Da, to je moj stav, i kao znanstvenika i kao povjerenika. Naša politika temelji se na najboljem dostupnom znanstvenom mišljenju. Surađujemo sa znanstvenim tijelima poput ICES-a i upravo sam s njihovim predstavnicima razgovarao o daljnjem unapređenju njihovih preporuka. Obavljaju izvrstan posao i uvjereni smo da se ti parametri moraju uzeti u obzir i integrirati u ribarsko upravljanje tako da budu primjenjivi.

No, također se ne smijemo fokusirati samo na maksimalni održivi prinos – parametar koji definira ulove – već i na putanju obnove zaliha. To smo jasno vidjeli, primjerice, u razgovorima na ministarskom vijeću u listopadu za Baltičko more. Složili smo se za holističkiji pristup koji uključuje sve te izazove i cilja na obnovu stokova što dugoročno koristi i ribarima.

Zašto EU ne potiče modernizaciju plovila?

Mediteranska flota je stara više 30 godina. Planirate li dozvoliti ulaganja u modernizaciju kroz sredstva Fonda za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu - ne za povećanje ribolovne flote nego za poboljšanje uvjeta na brodovima, za posadu? Danas ne postoji takva mjera.

Postavili ste vrlo važno pitanje. U svakoj državi koju obiđem, bez iznimke, ribari ističu da su im plovila stara. Prosječna starost malih plovila u EU jest 37 godina, što je cijeli njihov životni vijek. Posade trebaju bolje sigurnosne uvjete, bolje okolišne performanse i konkurentnije radne uvjete.​ Zbog toga trenutno provodimo nekoliko studija: o evoluciji europske ribarske flote, o energetskoj tranziciji ribarstva i akvakulture u EU, a radimo i evaluaciju Uredbe o Zajedničkoj ribarstvenoj politici. Na temelju tih analiza uvest ćemo dodatne mjere za modernizaciju i dekarbonizaciju flote, pod uvjetom da ne dođe do prekomjernog ribolova.

Već sada postoje odredbe u Europskom fondu za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu za poboljšanje sigurnosnih uvjeta i motora, ali očito nisu dovoljne jer sektor intenzivno traži dodatnu podršku. Osjećam odgovornost da ih podržimo, to je u našim prioritetima i uskoro ćemo imati službene objave u tom smjeru.

Može li se to dogoditi u ovom programskom razdoblju?

Može, ali se ne mogu sada obvezati.

Kako će hrvatski ribari modernizirati plovila ako im se u novom programskom zadoblju značajno smanjuju sredstva?

Nije riječ o smanjenju, već preraspodjeli u novoj strukturi Višegodišnjeg financijskog okvira. Prelazimo na arhitekturu koja stavlja naglasak na rezultate, koja je fleksibilnija i s manje birokracije. Minimalno dvije milijarde eura ide za ribarstvenu politiku kroz prioritete u nacionalnim/regionalnim planovima, ali se otvaraju fondovi iz tri stupa: fonda za konkurentnost, nacionalnih/regionalnih partnerstava i globalnog fonda Europe.

Države poput Hrvatske mogu dopuniti omotnicu iz drugih EU ili nacionalnih izvora – što i očekujem od pomorskih zemalja poput vaše, Španjolske, Portugala i Grčke. Nacionalni i regionalni planovi neće biti automatski prihvaćeni, nego će ih Europska komisija pregledati i vratiti na doradu ako ne odražavaju prioritete Zajedničke ribarstvene politike.

Sada imamo preko 50 različitih financijskih instrumenata, što planiramo smanjiti na 12, kako bismo smanjili administrativne troškove za države članice, Komisiju i korisnike. To će pojednostavniti i učiniti sustav prilagodljivijim prioritetima država i EU. Smjernice za pregovore imamo više od godine dana i optimističan sam da ćemo postići dobar rezultat.

Kome je teže - poljoprivrednicima ili ribarima?

Ribari i uzgajivači se žale na golemu administraciju, pogotovo mali obalni ribari koji su većinom stariji, ali vidimo i da ribarska administracija grca u papirima. Kako to promijeniti?

Apsolutno ste u pravu i moramo smanjiti administrativno opterećenje jer oni koji rade na terenu pate. No moramo biti pažljivi jer to je novac europskih građana i moramo ga trošiti odgovorno. Predsjednica Komisije zadužila je svakog povjerenika da pregleda zakonodavstva u svojim resorima i poduzme moguće mjere za smanjenje opterećenja. Već smo podnijeli izvještaj Europskom parlamentu i Vijeću o postignućima i daljnjim planovima. Nadamo se da će nova revizija donijeti jasne smjernice kako olakšati sustav.