Više pšenice, manje kukuruza i šećerne repe na hrvatskim poljima - koji su razlozi?

Prema privremenim podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), hrvatska poljoprivreda u 2025. godini bilježi značajne promjene u strukturi proizvodnje žitarica i drugih ratarskih kultura, koje sve jasnije odražavaju prilagodbu proizvođača klimatskim uvjetima.

Najveći rast zabilježen je kod pšenice, čija je proizvodnja u odnosu na prošlu godinu povećana za 235.000 tona. Rast je ostvaren i kod silažnog kukuruza (+67.000 t), ječma (+58.000 t), suncokreta (+24.000 t), te uljane repice (+8.000 t).

S druge strane, izrazit pad zabilježen je kod kukuruza za zrno, čija je proizvodnja smanjena za čak 365.000 tona. Manje je proizvedeno i šećerne repe (-65.000 t), soje (-55.000 t), krumpira (-24.000 t), lucerne (-21.000 t), te zobi (-5.000 t).

Poljoprivrednici bježe od ljetnih kultura

Za stručni komentar ovih trendova pitali smo prof. dr. sc. Bojana Stipeševića s Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek, koji ističe kako su promjene u proizvodnji logičan odgovor poljoprivrednika na sve izraženije klimatske ekstreme.

"Vidljivo je da se farmeri pokušavaju prilagoditi nepovoljnim ljetnim uvjetima, izbjegavajući kulture koje su posljednjih godina često podbacivale u prinosima, poput kukuruza i šećerne repe", kaže Stipešević.

Prema njegovim riječima, visoke temperature i dugotrajni nedostatak vode uzrokuju snažan stres kod jarih kultura, što izravno dovodi do pada prinosa i veće proizvodne nesigurnosti.

Zbog toga se proizvođači sve češće okreću oziminama, pšenici, ječmu, raži i uljanoj repici, koje najveći dio vegetacije prolaze u razdoblju kada u tlu još ima vlage.

"Ozime kulture koriste zimsku i proljetnu vlagu, a uljana repica se posebno ističe jer može izbjeći najkritičnije ljetne suše", objašnjava Stipešević.

Suncokret, iako otporniji na sušu od većine jarih kultura, također ima svoja ograničenja. Ako su temperature previsoke, čak i on može imati problema s prinosom, osobito na tlima lošije strukture.

Obrada tla postaje ključ opstanka proizvodnje

Jedan od ključnih problema na koji struka upozorava jest način obrade tla. Prema Stipeševiću, klasična konvencionalna obrada, temeljena na dubokom oranju, sve manje odgovara današnjim klimatskim uvjetima.

"Jesenska brazda više ne obavlja svoju nekadašnju funkciju. Zbog manjka zimskih oborina i sve toplijih zima, tlo se ne mrvi prirodno, već se brazde zapeku i onemogućuju prodor vode u proljeće", upozorava.

Jesenska sjetva 2025: Ozime kulture u fokusu, uljana repica se vraća na slavonska polja

Takva tla slabije zadržavaju vlagu, a dodatni je problem gubitak humusa zbog intenzivnog prevrtanja tla. Posljedica je još veća osjetljivost jarih kultura na sušu. Struka sve jasnije poručuje da je konzervacijska obrada tla jedan od rijetkih dugoročnih odgovora na klimatske promjene.

"Svi pokazatelji govore da se dosadašnji način obrade tla, osobito za jare kulture, više ne može primjenjivati. Potrebno je inzistirati na neprevrtajućim obradama, čak i ako su skuplje", ističe Stipešević.

Uz to, upozorava kako preveliko oslanjanje na ozimine također može dovesti do problema s plodoredom, ako se ne vodi računa o zdravlju tla.

Poljoprivreda ne završava žetvom

Poseban naglasak stavlja na važnost pokrovnih kultura i stalne pokrivenosti tla. "Poljoprivreda ne završava žetvom. Nakon skidanja usjeva treba razmišljati o pokrovnim kulturama, zelenom gnojenju i očuvanju vlage u tlu, kako bi se spriječilo njegovo isušivanje tijekom ljeta", naglašava.

Cilj nije zadržati samo oborinsku vlagu, već očuvati vodu koja je već prisutna u tlu, osobito u razdoblju nakon žetve ozimina, tijekom srpnja, kolovoza i rujna.

Govoreći o izgledima za ovu godinu, Stipešević ostaje oprezan, ali umjereno optimističan. Prema trenutačnim globalnim analizama, ne očekuje se pojava El Niña, što znači da Hrvatsku vjerojatno ne čeka izrazito vlažno ljeto.

"Ako se nastavi ovakav raspored oborina i temperature ostanu umjerene, do lipnja bismo mogli imati dobru godinu. Nakon toga sve ovisi o vremenu, koje je sve teže pouzdano prognozirati", zaključuje.

Podaci DZS-a i stavovi struke jasno pokazuju da hrvatska poljoprivreda ulazi u razdoblje strukturnih prilagodbi, u kojem će izbor kultura, način obrade tla i upravljanje vlagom biti presudni za održivost proizvodnje u godinama koje dolaze.

Konačni podaci DZS-a bit će dostupni 18. svibnja 2026. u Bazi podataka.