Većina pšenice u nelicenciranim silosima

Najveći proizvođač brašna u Republici Hrvatskoj, zagrebački Granolio, jedini je za sada licencirao svoje silosne kapacitete. Kako ističe Drago Šurina, član Uprave tvrtke Granolio, do sada su licencirali 160.000 tona skladišnih kapaciteta koji se nalaze na četiri lokacije u Hrvatskoj. Ni jedan od tih silosa ne nalazi se na području Osječko-baranjske županije, no Šurina napominje kako će uskoro biti jer je u postupku licenciranja silos u vlasništvu Granolia u Donjem Miholjcu (Novi žitar).

Licenciranje je, podsjetimo, zapravo jamstvo da uskladištena roba neće nestati ili, ako i nestane u nekom silosu, kao što je slučaj bio lani, da će ona novčano biti namirena iz sigurnosnog ili jamstvenog fonda. To je trebalo biti odrađeno još lani, kada je donesen i Zakon o skladišnici, koji do danas još uvijek nije provediv, ali je tada većina skladištara bila protiv toga.

Budući da je jamstveni fond zamišljen tako da u njemu financijski participiraju i vlasnici silosa, kako ističe Mato Brlošić, predsjednik seljačke udruge Brazda, to je valjda i jedan od osnovnih razloga što nema većeg interesa za postupak licenciranja.
Naime, da bi vlasnik licencirao silos, u državni jamstveni fond treba uplatiti 10 kuna po toni smještajnih kapaciteta zrna žitarica, što je za silos kapaciteta 100.000 trošak od čak milijun kuna. To je za mnoge tvrtke i u nekim boljim vremenima bio ogromni iznos, a kamoli u ovoj izrazito kriznoj godini kada tvrtke grcaju u nelikvidnosti.

Osim toga, navodno da tu nije kraj. Svake iduće godine trebao bi plaćati u fond po 2 kune po toni.
To je, kako nam neslužbeno kažu neki od vlasnika silosa, financijsko opterećenje koje malo koji poslovni subjekt može podnijeti, dok neki tvrde da to ne bi platili ni u nekim boljim vremenima jer ne vide razloge zašto bi oni uopće trebali financirati čuvanje, primjerice, robe državnih zaliha.

Autor: Zdenka RUPČIĆ