Soja traži dosta svetlosti, a od posebne važnosti je sklop biljaka. Na šta bi trebalo obratiti pažnju kako biste ostvarili dobar prinos?
Uzgajanje soje ima svoje zahteve koje bismo trebali ispuniti kako bi dobili dobar prinos. Osim prinosa, ostavlja zemljište obogaćeno azotom. Kao i sve mahunarke, ona na svom korenu formira kvržice bakterija koje vezuju atmosferski azot. Zbog toga je njena vrednost višestruka.
Mnogi uzgajivači greše kada je ne prihranjuju smatrajući da to nije obavezno. Ona zbog toga često pati od nedostatka kalijuma koji je od velike važnosti za plodonošenje.
Kako bi bili uspešni u uzgajanju ove biljne kulture, potrebno je da ispoštujemo njene zahteve. Za soju je potrebno pripremiti zemljište i ne preskakati agrotehničke operacije. Tu se pri svega misli na uništavanje korova, pravilnu prihranu, navodnjavanje, zaštitu od bolesti i štetočina.
Potrebno je mnogo svetlosti jer je neophodna za nalivanje zrna u mahunama. Veoma je važno da omogućimo osvetljenje cele biljke i maksimiziramo proces fotosinteze. Kod setve je veoma važan njihov sklop, koliki je međuredni kao i razmak u redu. Svakoj biljci treba dati optimalan vegetacioni prostor. Kod suviše gustog sklopa dolazi do češćeg oboljevanja, a i nema dovoljno svetlosti. Ne formiraju se mahune na donjim delovima stabljike što je i najvažnije kada je u pitanju ova kultura, jer one nose najveći deo prinosa. Kada je usev redak, biljke opet pate, ali ovaj put od isušivanja zemljišta i drugih negativnih pojava.
Kada je u pitanju vreme setve, ona se seje kada i kukuruz. Zbog čestog davanja prednosti kukuruzu, setva soje ponekad kasni što se odražava na njen prinos. Naime, ranije posejana povećava prinos. Naravno da ta aktivnost zavisi od vremenskih uslova. Uobičajeno je da se obavlja kada je temperatura zemljišta 10ºC. Optimalno vreme je između 15. i 25. aprila. Setvom sredinom meseca stvara se više kvržica, više rodnih pupoljaka i to rezultira većim prinosom.
Dubina setve zavisi od kvaliteta zemljišta. Na lakšem je od 4 do 6cm, a na težem oko 3cm.
Izborom sorte možemo delovati na budući prinos. Neke su otpornije na bolesti poput plesni i rđe koje se često javljaju na mahunarkama. Važno je odabrati one koje su prilagođene našem klimatskom podneblju, koje imaju više mahuna na biljci.
Međuredni razmak je pod direktnim uticajem izbora sorte. Za vrlo rane, koje se slabije granaju on je od 25 do 35cm, dok je uobičajeni razmak oko 45cm.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorka