U Podunavlju, gdje Dunav ljubi nebo, obitelj Osuski vrijedno radi, a danas obrađuje više od 360 hektara zemlje. U poslovanju svakodnevno koriste i internetske tehnologije, a imaju i brojne planove za budućnost.
Vratili su se u Šarengrad 1998. godine i krenuli iznova na 60 jutara vlastite zemlje. Ostali su devedesetih bez svih traktora i opreme, a ono malo što su zatekli bilo je devastirano. Kupili su novi Torpedo i pomalo ulagali. Iz godine u godinu. Želimir i Nada Osuski, zajedničkim snagama s trojicom sinova Lukom, Martinom i Josipom danas su jedni od najvećih poljoprivrednika u Podunavlju.
"Otac je bio prijevoznik i vozio kamione po svijetu. Znalo je proći i nekoliko mjeseci da ga ne vidimo. Prošao je svašta, vozio posvuda od Finske i Rusije pa do Mongolije, čak i Kine. Ture i po 6.000 kilometara. Od tih novaca iz prijevoza su ulagali u poljoprivredu, a kasnije smo se razvijali kreditima i kroz povrat na kapitalna ulaganja", priča nam Josip, najmlađi od trojice braće, diplomirani ekonomist koji je ostavio siguran posao u banci kako bi pomogao obitelji oko zemlje.
Danas, gotovo 20 godina od povratka, obitelj Osuski obrađuje više od 360 hektara zemlje u općinama Šarengrad, Mohovo i Bapska na krajnjem istoku Hrvatske. Na svakom koraku njihovog imanja vidi se rezultat rada kao i strast prema poslu kojim se bave.
"Da, obrađujemo dosta zemlje, zato imamo puno mehanizacije - 6 traktora, uglavnom John Deerea i Claasov Lexion kombajn. S njim radimo i uslužnu žetvu, odnosno vršidbu drugima. Sve radimo sami, a od ove godine odlučili smo se na ekološku proizvodnju pa smo trenutno u prvoj godini prijelaznog razdoblja.
Proizvodimo žitarice i uljarice - pšenicu, kukuruz, suncokret i uljanu repicu. Napravili smo sušaru i skladište za našu robu, pa možemo taktizirati i čekati bolju cijenu na tržištu. Inače, najveći kupac nam je tvrtka Cezareja iz Njemaca.
Nedavno smo napravili i kolnu vagu, oko čega smo imali neočekivanih problema. Krenuli smo kopati i naišli na avarsko groblje iz 7. stoljeća, pa je naša vaga morala čekati. Umjesto nje imali smo arheologe u dvorištu. Sada smo vagu konačno završili, a iskopi avarskih ratnika se nastavljaju na drugom dijelu našeg imanja", govori Josip dok nam pokazuje imanje.
Rijetko je danas vidjeti da obitelj sve radi zajedno. Dok vi svi živite od poljoprivrede i svi radite na imanju?
"Da. Mi braća i naši roditelji. Samo što se ja slikam, a oni rade", dodaje u šali i nastavlja:
"Otišao sam iz banke zbog papira, a sada ih imam još i više. Mi u danu odradimo 30 do 40 njiva i treba sve to evidentirati, zabilježiti. A onda i još papiri za poticaje. Morao sam si nekako olakšati pa sam uzeo eGAP program za te evidencije. I to me spašava papirologije. Oni su za pohvalu jer ne prodaju proizvod nego uslugu. Kad zapnem oni mi to odmah ili sutra riješe, pomognu. Isto je to kao i s traktorima. Imam John Deerove i zadovoljan sam baš radi te podrške i servisa, a ne kao sa nekim drugima kad sam znao čekati po mjesec dana.".
Glava obitelji Želimir dugo je u agraru, pa uspoređuje sadašnje prilike s prošlim:
"Kad se samo sjetim tamo 70-tih i 80-tih godina. Pa ja sam sa Zmajem bio od kuće do Osijeka, pa onda dolje do Kopanice, odnosno autoputa i sve do Kuzmina i Erdevika na istoku, u Vojvodini. Pola Slavonije i Srijema smo radili s tim kombajnom. Danas imamo navigaciju, klimu, glazbu, senzore, ali se ljudi više žale. Neki rade puno, a neki nikako. To nije dobro.
Bilo je dobro dok je Gadafi bio živ. On nam je puno pomogao. Mi bi nekad čuvali kukuruz do veljače, a onda kada se radio izvoz za Libiju cijena bi bila kakvu smo mi htjeli. Danas naš kukuruz ide za Italiju, ali cijena nije niti blizu. Pšenica ide u Bosnu, suncokret izvozimo, a jedino repica ide u čepinsku Uljaru", kaže Želimir, prijevoznik, poljoprivrednik i glava obitelji.
Baka Nada drži sve "ćoškove" kuće dok momci vani rade, a osim sinova ima i četvero unučadi: "Sinovi su mi jako vrijedni, jako puno rade. Evo i ovu halu za skladište su skoro sami napravili. Ma svi smo se jako naradili kroz život. Ali ne znam šta će biti kasnije, jer unuci samo gledaju u mobitele", kaže u šali.
Fotoprilog
Tagovi
Autor
Partner
Kestenova 54,
31000 Osijek,
Hrvatska
tel: 031 280 611,
e-mail: info@egap.hr
web: https://www.egap.hr/
Vlajčić: Sutra ide isplata 3,7 milijuna eura za proizvodno vezane potpore
Domaći OPG-ovi i sustavi sve više mijenjaju KAN i UREU tekućim dušikom
Niste stigli odraditi zemljišni tretman protiv korova? Evo rješenja
Krešimir Šokić: Ovo je jako zahtjevno proljeće za sjetvu ratarskih kultura
Vlajčić: Sutra ide isplata 3,7 milijuna eura za proizvodno vezane potpore
Slaven Puzjak krenuo s berbom kamilice: To je kultura s tradicijom i stabilnom cijenom
Krešimir Šokić: Ovo je jako zahtjevno proljeće za sjetvu ratarskih kultura
Koji je razlog smanjenja površina pod uljanom repicom, izuzetno vrijednom ratarskom kulturom?
ratarstvo stočarstvo
prije 7 godina
Zašto nitko negleda povjesttko si ti ljudi ili drugi koji su trn u oku takvima pohlepnima kojima sve smeta što se odskočni seljaci ističu.dali se pojedinci pitaju kojima to sve smeta koji su branili bivše PPKaove da se kao ne raspadnu jer su živjeli na lopovluku od tih nekadašnjih PPK nedugo kraha tome došli su misteri jedne kune koji su sve preuzeli lošu zemlju odbacili manje lopove od sebe otjerali samo poslušnike ostavili kojima kroz posao vade dušu. nekada su bivši PPK zapošljavali tisuće ljudi koliko zapošljavaju danas.što je sada problem pa seljaci jer su odskočili kroz mukotrpan rad došli do čestite mehanizacije kuće auta itd što bitangama i ljenčinama smeta jer nito nepita u kakvim je tko strojevima radio prije 15-20-30godina i koliko je tada zemlje obrađivao.žalosno je što se mukotrpan rad omalovažava i necjeni nego se cijene misteri jedne kune koji sišu i posljednju kap krvi ali neka trula smo nacija bolje bogati gospodin u kravati itd.nego bogati seljak u čizmama usporedba sa pojedincima kojima sve smetaUHVATIO POJEDINAC ZLATNU RIBICU zlatna ribica reče POJEDINCI PUSTITE ME ISPUNIT ĆU VAM NEMOGUĆU ŽELjU ALI SUSJEDU MORA BITI DUPLO DOMIŠLjATI POJEDINCI RAZMIŠLjAJUĆI SE DOSJETIŠE MOŽE NEKA NAM ISPADNE JEDNO OKO zabrinuto ribica pita zašto?PA AKO SUSJEDU DUPLO NjEMU OBA OKA PAMETNIMA DOSTA TAKO SE NAS SELJAKE TRETIRA
pege25
prije 7 godina
Uh ala će se ovi sad namlatiti poticaja ..svaka čast burazeri samo tako uzmi sve što ti život pruža ihaaaaaaa
Vedran Stapić
prije 7 godina
@hrvojeZa tvoju informaciju, ovi ljudi veliku većinu zemlje imaju u zakupu od drugih mještana (uglavnom staraca iz sela koji ne žele da zemlja zaraste). A kako živimo u kapitalizmu i ti možeš doći do njih i ponuditi više.Za kraj imam pitanje: Što je prije? Kokoš ili jaje?
Vedran Stapić
prije 7 godina
Tema državne zemlje je puno šira. I znam za mnoge primjere kakav si naveo. Ali ovo nije crno-bijeli svijet i nije svaki primjer isti. Zašto bi netko po defaultu trebao biti negativac?Za sve nepravde postoje neke druge adrese, kao što su Državno odvjetništvo ili sudstvo
Vedran Stapić
prije 7 godina
@Hrvoje konceptualno s aspekta ruralne politike se mogu složiti s tobom. Ali svatko od nas je gospodar svoje sudbine. I uglavnom ti bude kako si sam napraviš.Nisam ljubitelj Zdravka Mamića, ali ovaj tvoj komentar me podsjeća na jednu njegovu epizodu. Novinari su ga pitali nešto na temu dugogodišnje dominacije Dinama u odnosu na ostale. Kao to nije dobro i dosadno je. A on odgovara nešto u stilu, je li bolje da nas ostali dostignu ili da se mi spustimo na nižu razinu. Ovaj društveni koncept je bolji za ambiciozne, a lošiji za one koji to nisu. Ova obitelj radi i stvara i ja bi volio da je više takvih ambicioznih u Mohovu, Bapskoj, Lovasu, Opatovcu i Šarengradu.Komentar trebaš usmjeriti prema tvorcima poljoprivrednih politika, a ne prema njima ili meni.