Trčci su značajni insekti za biološku kontrolu štetočina jer se hrane grčicama, larvama krompirovih zlatica, lisnim vašima i sl. Međutim, postoje i vrste koje prave štete na biljkama.
Trčci su insekti iz porodice Carabidae koji čine sastavni dio korisne entomofaune poljoprivrednih staništa, a sastav i brojnost vrste kao i jedinki trčaka pokazatelji su biološke stabilnosti poljoprivrednih staništa. Većina insekata iz ove porodice je korisna, ali postoje i neke vrste koje nanose štete biljkama.
Trčci su vrlo značajni za biološku kontrolu štetočina jer se hrane gusjenicama, larvama krompirovih zlatica, grčicama hrušteva, žičnjacima, a male vrste love i lisne vaši i grinje. Prisutnost korisnih insekata iz porodice trčaka doprinosi i smanjenju broja puževa.
U knjizi prof.dr. Milana Maceljskog, Poljoprivredna entomologija iz 1999. piše kako neke vrste ovih insekata žive i nekoliko godina pa za vrijeme života mogu uništiti i do 1.000 larvi većih insekata. U korisne vrste se ubrajaju rodovi: Carabus, Calosoma, Poecilus, Pterostichus i Nebria. Iako treba naglasiti kako široka primjena insekticida smanjuje njihovu brojnost, a time i njihovu ulogu u biokontroli.
Tijelo trčaka može biti veličine i do 8 cm i često je jednolično i tamne boje iako neke vrste mogu imati i metalni sjaj. Tijelo im je rebraste strukture, a imaju tri para nogu prilagođenih za trčanje po čemu su i dobili naziv.
Uglavnom su aktivni noću, iako postoje vrste koje su aktivne jedino danju. Vrste metalnoga sjaja češće su aktivne po danu ili tokom toplog razdoblja, a vrste koje prezimljuju kao larve - noću. Preko dana zadržavaju se ispod kamenja i ostataka biljnog pokrivača u vrtovima.
Kako piše u Glasilu biljne zaštite 4/2015, prema načinu ishrane mogu biti: Polifagni predatori koji se hrane hranom životinjskog i biljnog porijekla, zatim oligofagni koji jedu nekoliko vrsta hrane, a uglavnom su specijalizirani za puževe i gusjenice te fitofagni trčci koji se hrane isključivo biljnim dijelovima.
Proždrljivi su, dnevni unos hrane doseže masu jednaku tjelesnoj. Zbog velike brojnosti ovih insekata u poljoprivrednim zasadima, logična je mogućnost njihove prehrane nekim štetočinama koji napadaju uzgajano bilje iako, kao što smo rekli, postoje štetne vrste i treba ih znati razlikovati.
U trčke se ubrajaju štetočine koji se hrane biljkama poput onih iz roda Harpalus i Zabrus. Poznata štetočina pšenice je žitni bauljar (Zabrus tenebrioides). Kako piše prof.dr.sc. Marija Ivezić u knjizi Entomologija, čim se izliježe njegova larva, počinje praviti hodnike u tlu pored mladih biljaka pšenice. Ona noću izlazi i nagriza mlado lišće gnječenjem i kidanjem pomoću jake vilice. Njegovo prisustvo može se primijetiti po raščupanom lišću.
On je i jedna od štetočina koja je na prvom mjestu kada je u pitanju direktno oštećenje zrnevlja u klasovima. Naime, ne samo da može izgristi velik broj zrna već i prekida klasove i onda na tlu nastavlja s ishranom.
U sušnim periodima veće štete od žitnog balca - obavite zaštitu na vrijeme
Brojna istraživanja dokazala su veću brojnost trčaka u zakorovljenim usjevima. Manje vrsta bira gusti sklop, a većina ih radije bira usjeve koji im osiguravaju otvorena staništa gdje prevladavaju više temperature. S tih površina, koje su nestabilne, kreću se na ivicama ili u živicama.
Tagovi
Autorica
