Sonja i Zdravko Dasović iz Malog Vukovja, nedaleko Garešnice, na oko 15 hektara vlastite zemlje uzgajaju buče i suncokret. Na imanju se nalazi i smokovnik od 80 stabala, čije proširenje planiraju, jer svoju budućnost vide u voćarstvu.
"Željela bih motivirati mlade da ostanu i prepoznaju koliko poljoprivreda može biti ozbiljan, moderan i ispunjavajući posao. Ali oni uglavnom odlaze sa sela. Treba im pokazati da poljoprivreda može biti posao kojim se čovjek bavi ozbiljno, intenzivno, i u kojem vidi svoju budućnost. Ali, najvažnije je da to voliš. Ako ga ne voliš, ako ga radiš 'preko ruke' i bez interesa, od toga nema kruha“, priča nam Sonja Dasović iz Malog Vukovja u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji nedaleko Garešnice, koja je sa suprugom Zdravkom otvorila OPG 2002. godine.
Na oko 15 hektara svoje zemlje, ali i nešto u najmu te nešto državne, bave se uzgojem buča i suncokreta. A tu je i smokovik od 80 stabala. Plan je proširiti ga, jer vide svoju budućnost u voćarstvu.
"Od zemlje se može lijepo živjeti. Ne mora to biti soja ili kukuruz, može biti bilo što drugo. Uz minimalni dodatak, ponavljam puno volje i ako je obitelj veća, može se postići puno uspjeha“, dodaje.
Ali, to zahtijeva puno posla i dosta odricanja. Dan im je ispunjen obavezama. Ustajanje u šest ujutro, doručak i kava, pa onda obilazak vrta i rad na gospodarstvu.
"Imamo i nešto životinjica - svinje, ovce, koke, zečeve. Na gospodarstvu je uvijek puno održavanja. Košnja, sređivanje imanja. Dan brzo prođe, ali sve radimo s užitkom. Znamo da je to zdravlje jer je najljepše je biti umoran od fizičkog rada. I kad na kraju dana znaš da je nešto kapnulo, da se isplatilo, mi smo zadovoljni i sretni“, priča nam Sonja.
Bavili su se stočarstvom, nastavljajući tradiciju koju su im ostavili roditelji, koji su se uglavnom bavili "klasičnom“ poljoprivredom - uzgajali su kukuruz, imali štalu i krave, kao što je to nekad bilo uobičajeno u ovome dijelu Hrvatske.
"Većinom se bavimo ratarstvom, ali baziramo se na bučama i suncokretu. Imamo nešto i vrtova s povrćem, a imamo i mali smokovik – to je tek u začetku, pa tek raste. Hodamo po sajmovima, imamo svojih mušterija. Bili smo i u Gudovcu, pa na sajmu u Kutini, Daruvaru, Cerniku, Jasenovcu. Tako se malo šire prezentiramo“, opisuje.
Kada su se prije desetak godina odlučili za suncokret, vodila ih je želja da svoj posao učine održivim tijekom cijele godine.
"To je posao koji se odvija u jednom dijelu godine, a zimi je malo mirnije, pa imaš vremena za pripravke, za pravljenje ulja i druge poslove koji se ne rade na zemlji. To je zapravo razdoblje kada možeš puno toga osmisliti i napraviti, a pritom ti ostane i vremena za sebe“, kazuje.
Takav ritam rada donosi određenu ravnotežu - nakon intenzivnih mjeseci u polju slijedi mirnije razdoblje u kojem se sve priprema i posloži za novu sezonu. U tome vidi posebnu ljepotu svog posla. Sve ima svoje vrijeme, a trud koji se uloži tijekom godine kasnije se višestruko vraća.
"Zato, kako bih vam rekla... puno je zahvalniji posao. Na primjer, sa suncokretom. Ovršite ga, uberete i imate ga do iduće godine, samo ga treba dobro skladištiti. Očisti se, spremi, pravi se ulje, kupci dolaze cijele godine i sve ide svojim tokom. S bučama je isto - posadite, uberete, pospremite, očistite, napravite ulje i mirni ste do iduće godine“, ističe.
Najviše ih, kaže, brine kako zaštititi nasade od korova, jer ako se on raširi, lako može uništiti cijelu kulturu i sav trud koji su uložili tijekom godine.
"Nama je najveća muka da sve bude čisto, uredno i dobro pognojeno. S bolestima, iskreno, nismo imali puno problema. Koristimo preparate koji se nanose preko lista, poput bora, i to nam stvarno pomaže da dobijemo vrhunski proizvod“, napominje Sonja.
Od buče proizvode vrhunsko ulje u tri varijante - 100-postotno, 80-postotno i mješavinu, a u ponudi imaju i jedinstveni čokoladni namaz od buče i čokolade. Od suncokreta trenutačno rade ulje i brašno, čime zaokružuju svoju domaću, zdravu priču.
"Od njega se može napraviti kruh ili kolač, a bučino ulje koristi se u gotovo svemu - od salata do deserata - i pritom blagotvorno djeluje na srce, probavu i opće zdravlje“, kaže.
Poslovi na zemlji počinju između travnja i svibnja, jer ni buča ni suncokret ne podnose hladnoću, pa se radovi u polju započinju tek u proljeće.
"Za buču, prvo pripremimo zemlju. Oremo, gnojimo, a zatim su sijemo sijačicom za kukuruz. Tijekom rasta pratimo korov, kultiviramo i prihranjuje preko lista. Suncokret ide istim ritmom i uz istu pripremu, pa se sve polako razvija prema novoj sezoni“, opisuje.
Za berbu buča kupili su stroj s prijateljem, jer su svjesni da ga koriste samo nekoliko dana u godini i da nema smisla trošiti novac na mehanizaciju koja bi 350 dana skupljala prašinu ispod šupe.
"Prvo muž prolazi s uređajem, a ja odmah iza njega idem traktorom i prikupljam buče. Radimo po dužini, po dva-tri reda, dok stroj odrađuje glavni posao. Sve se skuplja u jednu veliku posudu, iz koje potom vadimo plodove i vozimo ih dalje. Stavljamo ih na sita, pročistimo i na kraju šaljemo u sušaru“, objašnjava.
Nedavno su završili vlastitu sušaru, koju su u potpunosti financirali sami. Nikada nisu koristili nikakva sredstva od države niti Europe - sve je iz vlastitog džepa, a radove su dovršavali svojim tempom, kako su mogli.
"Ali svaka godina nosi svoje vremenske izazove - ne možeš sve radove obavljati pod vedrim nebom. Zato smo napravili sušaru, da nam olakša posao i da sve bude proizvodno. Sve što imamo rezultat je onoga koliko uložimo i koliko radimo“, kaže Sonja.
Koštice potom voze u Varaždin, u uljaru Patrčević, koji se time dugo bave i pripremaju ulje za njih. Proizvod je vrhunske kvalitete, a uz redovne analize ulja sve je namijenjeno ljudskoj upotrebi i potpuno sigurno.
"I dok se ulje pravi od koštica, ostatak buče ostaje na polju. Netko svježe pokupi za svinje, ali poslije se to ionako osuši i zakiseli, pa ostaje na polju i gnoji zemlju dalje“, ističe.
Svake godine suočavaju se s različitim izazovima. Iako im je suncokret već deset godina uhodan posao, buča je za njih još relativno nova kultura, pa stalno promišljaju što bi mogli poboljšati i što učiniti drugačije sljedeće sezone.
"Pa, rekla bih, kada bi obrada bila malo drugačija, možda bi trebao neki dodatni stroj za zemlju. Ne znam točno kakav, ali iz godine u godinu učimo i primjećujemo što bi se moglo napraviti drugačije. Ipak, sve se svodi na isto – više uložiš, više dobiješ“, priča nam.
Proizvode plasiraju na kućnom pragu i vrše dostavu te obilaze sajmove sajam u Pakracu, Kutini, Daruvaru i Garešnici kojih u tome kraju ima cijelu jesen.
"Na sajmu OPG-ova i cvijeća u Gudovcu osvojili smo drugu nagradu za najbolji i najljepši štand. Bili smo i u Garešnici, gdje smo članovi zadruge, i tamo smo također dobili pohvalu za najbolji štand. Imali smo degustaciju ulja - ljudi su probali sve naše proizvode od buče i od suncokreta, kao i druge proizvode. Bili su jako zadovoljni, a kad su oni zadovoljni, ja sam još više sretna“, prisjeća se.
Na OPG-u sve poslove obavljaju Sonja i suprug Zdravko. Djeca su se razišla.
"Poslove vani dijelimo suprug i ja - što se tiče traktora, poljskih radova i svega ostalog, sve radimo zajedno, ravnomjerno, po pola. Kućanski poslovi nisu toliko podijeljeni, ali na polju je prava suradnja“, kaže.
I dok svakodnevni poslovi teku u dogovorenom ritmu, oni već razmišljaju o tome kako svoje gospodarstvo dodatno razviti i unaprijediti
"Planiramo proširiti i suncokret i buče, kao i smokve te možda uvesti i neke nove proizvode. Voljeli bismo napraviti i veću reklamu, više se promovirati po sajmovima. To nam je vizija, iako još nismo sve do kraja razradili, ali cilj nam je širenje i napredak“, zaključuje.
Fotoprilog
Tagovi
Autor