Strnište je bolje zaorati i za dva mjeseca od žetve, nego ga paliti ili uopće ne obaviti

Iz vatrogasnih društava svake godine upozoravaju da je opasno, štetno i zabranjeno paljenje biljnih ostataka. Kako navode, to je problem sa kojim se često susreću nakon žetve, iako je zakonom zabranjeno. 

Paljenjem biljnih ostataka uništavaju se mikroorganizmi, narušava se prirodna ravnoteža u korist uzročnika bolesti. Paljenjem organske mase dobiva se pepeo koji vjetar otpuše, a budući da su paljevine često u blizini puta, ugroženi su i sudionici u prometu. Iako Ministarstvo poljoprivrede, lokalna vlast i stručnjaci ukazuju na to da se ne pali kukuruzovina, niti bilo koja druga kultura na njivama, apeli ponekad kao da ne dolaze do poljoprivrednika. 

Poljoprivrednici su uvjereni da je pepeo koristan kao izvor hranjivih tvari za biljke, kao i da paljem ostataka uništavaju bolesti biljaka. Pa ipak, ta se priča može promatrati i na drugačiji način.

Od paljenja samo šteta

Naime, paljenjem se stvaraju visoke temperature, koje ubijaju i uništavaju korisne mikroorganizme zemljišta. U ovom slučaju stradaju i kišne gliste, kao i druge životnje koje su veoma bitne za stvaranje humusa. Nakon paljenja, plodni sloj zemljišta prekriven je pepelom, što se kasnije pretvara u prašinu. Nju ispiru kiše i odnose vjetrovi, odnosno nestaje plodni sloj. Osim toga, paljenje predstavlja i opasnost, jer se vatra može proširiti i izazvati požare većih razmjera.

Paljenje strništa ne donosi ništa korisno i samo šteti proizvođačima. Zato je važno odmah nakon žetve zaorati biljne ostatke, odnosno obaviti ljuštenje strništa.

Prednosti zaoravanja žetvenih ostataka

Zaoravanjem se poboljšava vodni režim zemljišta. Stvara se rastresit sloj na površini oranice, a on sprječava isparavanje vlage. Dokazano je da plodna oranica na kojoj je strnište zaorana u vrijeme jesenskog oranja ima čak za dva do 2,5% više vlage od onog na kome ovaj posao nije obavljen. 

Također, ovom se metodom izaziva nicanje sjemena korova, koji se kasnije mnogo lakše uništava.

Ukoliko zaoravate, u zemljište se unose preostali dijelovi biljaka poslije žetve, koji zapravo predstavljaju jednu vrstu, doduše slabije, gnojidbe. Također, stvaraju se i uvjeti za pravovremeno i potpuno duboko obrađivanje zemljišta, a takvo se zemljište manje stvrdne. Zbog zaoravanja se čak ubrzava mineralizacija biljnih ostataka, odnosno biljkama se osigurava više hrane, koja je lako pristupačna. 

Kada zaoravati žetvene ostatke?

Najbolje bi bilo da zaoravate odmah nakon žetve, ali ako se iz nekih razloga ne može obaviti, može i kasnije. Zaoravanje i nakon dva mjeseca od žetve bolje je nego da se uopće ne obavi. Zaoravanje se obavlja plugom ili tanjuračom na dubinu od 10 do 15 centimetara.