Štete od divljači na poljoprivrednim nasadima

Prelaskom iz faze mliječne zrelosti u fiziološku zrelost (voštana - puna zrioba zrna) kukuruza, raste aktivnost divljih svinja na poljoprivrednim površinama. Iako baš nitko ne želi štetu, ona se u većoj ili manjoj količini događa. Zašto? Naravno da to, vrlo jednostavno pitanje, zahtjeva kompleksan odgovor i sudjelovanje većeg broja čimbenika koji u konačnici teže pozitivnom rješenju, odnosno što manjoj šteti. Ne ulazeći u dublje analize, bitno je napomenuti da je divlja svinja (Sus scrofa) svejed s izuzetno razvijenim apetitom za kukuruz. Što slađi - to bolji, a upravo takav kukuruz se danas uzgaja u našem okruženju. Pojedinačno ili u čoporu, divlje svinje ulaze u nasade kukuruza, ruše stabljike i jedu kukuruz.

Na određeni način, lovci (obzirom da je divlja svinja dio lovno-gospodarske osnove velike većine lovozakupnika) kroz različite oblike djelovanja (udruge, društva, pravne osobe), poljoprivrednici (direktni oštećenici) i osiguravajuća društva pokušavaju smanjiti ili spriječiti potencijalne štete, no vrlo često su rješenjem potpuno zadovoljne jedino divlje svinje.

Poljoprivrednici - uzgajivači poljoprivrednih kultura smatraju da je dužnost lovaca da paze na divlje svinje (i ostalu divljač koju imaju u lovno-gospodarskoj osnovi), ograde lovište i smanje broj jedinki. Lovci pak tvrde da poljoprivrednici ne poduzimaju pravovremene i pravovaljane oblike zaštite iako im oni osiguravaju repelente (tekuće sredstvo intenzivnog mirisa za odbijanje divljači kojim se natope krpe te pomoću drvenih kolaca rasporede u pravilnom razmaku oko nasada), vrše planirani i dozvoljeni odstrel divljači, sudjeluju u troškovima nabave i postavljanja električnih pastira, rade prosjeke (krče) između nasada i susjednog gustog raslinja (živica, šuma, šikara) te postavljaju čeke na ciljanim mjestima oko ili u nasadu. Osiguravajuća društva osiguravaju, do određene sume, predmetne poljoprivredne nasade i opremu kroz police ugovorene s Lovačkim savezom, odnosno lovozakupnikom. Rizik je opravdano velik, ali se može smanjiti.

Gospodarenje lovištem i divljači

Obzirom da se, unatoč velikom broju međusobnih nagodbi prije i nakon očevida i nalaza licenciranog stalnog sudskog vještaka, određeni dio spornih šteta nađe na sudu, nije loše osvrnuti se na zakonsku regulativu za predmetnu problematiku. Prema Zakonu o lovstvu kojim se uređuje gospodarenje lovištem i divljači, a gospodarenje obuhvaća uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova, mjere za sprječavanje štete od divljači jesu

• smanjivanje broja divljači do brojnog stanja koje se može uzgajati u lovištu,
• osiguravanje dovoljno vode i hrane za divljač u lovištu,
• čuvanje usjeva i nasada,
• izgon divljači s ugroženog zemljišta,
• ograđivanje zemljišta
• uporaba mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava, vidljivih i zvučnih plašila, elektronskih detektora divljači kao i ostale uobičajene mjere zaštite za određeno područje i vrstu divljači.

Odlukom o ustanovljenju lovišta propisuju se mjere za sprječavanje štete od divljači koje je dužan poduzimati lovoovlaštenik, a naročito:

• donošenje godišnjeg plana za poduzimanje određenih mjera za sprječavanje štete (sezonski, po vrstama divljači i vrstama šteta od divljači, kulturama),
• nabavljanje zaštitnih sredstava za izvršenje predmetnog godišnjeg plana (mehaničkih ili kemijskih repelenata),
• pravovremena i besplatna raspodjela odgovarajućih zaštitnih sredstava korisnicima zemljišta, na njihov zahtjev, uz prethodnu javnu obavijest i davanje uputa za njihovu upotrebu (ne primjenjuje se na ograđivanje voćaka, kultura, plantažnih i sličnih nasada korisnika zemljišta, radi sprječavanja štete od divljači).

U uzgajalištima divljači i ograđenom lovištu lovoovlaštenik je dužan na svoj trošak zaštititi neposredno ugrožene usjeve i nasade odgovarajućim mehaničkim ili kemijskim sredstvima.

Korisnici zemljišta imaju pravo i dužnost:

• odgovarajućim sredstvima poduzimati mjere radi sprječavanja štete od divljači u svojim rasadnicima, voćnim nasadima i na usjevima te surađivati u poduzimanju mjera za sprječavanje štete od divljači na svom zemljištu sredstvima dobivenim od lovoovlaštenika prema njegovim uputama,
• priopćivati, bez odgađanja, lovoovlašteniku okolnosti koje mogu utjecati na poduzimanje mjera za sprječavanje štete koju može nanijeti divljač na njihovu zemljištu, a i obavijestiti ga o započetoj šteti,
• omogućiti lovoovlašteniku da na njihovu zemljištu poduzima mjere za sprječavanje štete od divljači,
• ukloniti poljoprivredne usjeve najkasnije mjesec dana od agrotehničkog vremena za berbu ili žetvu uroda.
• Korisnici zemljišta imaju pravo zahtijevati provođenje mjera za sprječavanje šteta od divljači od nadležnog upravnog tijela, ako smatraju da lovoovlaštenik prava lova ne postupa u smislu navedenih odredbi ovoga Zakona.
• Ministarstvo može donijeti naredbu o zabrani lova ili smanjenju brojnog stanja pojedine vrste divljači koja ugrožava zdravlje ljudi, stoke, druge divljači ili čini drugu štetu, a na zahtjev korisnika zemljišta donijeti rješenje o smanjenju brojnog stanja pojedine vrste divljači koja čini veliku štetu ako mjere predviđene ovoga Zakona nisu dovoljno uspješne ili ne bi bile gospodarski opravdane.

Za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran je lovoovlaštenik lovišta u kojem ta divljač stalno živi, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, koje je u smislu ovoga Zakona bio obvezatan poduzeti. Za štetu koju počini divljač koja u lovištu stalno ne živi, odgovoran je lovoovlaštenik lovišta u kojem je šteta počinjena, ali ima pravo na odstrjel te divljači. Ako je šteta koju počini divljač na istoj poljoprivrednoj kulturi ponovljena, vrijednost pojedinačnih šteta ne može biti veća od vrijednosti očekivanog prinosa kulture.

Štete na poljoprivrednim nasadima

Što treba učiniti poljoprivrednik kada utvrdi štetu od divljači na svojim poljoprivrednim nasadima, a pridržavao se svojih obveza u tijeku uzgoja, a u smislu zaštite?

• Kontaktirati lovozakupnika - lovoovlaštenika (lovačko društvo) u čijem lovištu se nalazi predmetna površina.
• Prijaviti štetni događaj uz popunjavanje prijave i prilaganje potrebne popratne dokumentacije kod osiguravatelja (osiguravajuće društvo kod kojeg je osiguran lovozakupnik).
• Pričekati poziv od strane ovlaštenog stalnog sudskog vještaka - procjenitelja kojeg je angažirao osiguravatelj i omogućiti mu, da obvezno u društvu predstavnika lovozakupnika izvrši očevid te sastavi zapisnik o predmetnoj šteti.
• Supotpiše (uz procjenitelja i predstavnika lovozakupnika) zapisnik i popratnu dokumentaciju te stavi određenu napomenu, ako je to potrebno, a potom preuzme original potpisanog zapisnika.
• Pričeka očitovanje osiguravatelja i eventualnu ponudu naknade štete ili prijavljuje novonastalu štetu na istom nasadu.
• Prihvaća ponuđenu odštetu i završava postupak nagodbe ili ne prihvaća te pokušava ishoditi zadovoljavajući iznos naknade. Ukoliko niti to ne uspije ima pravo na pokretanje tužbe i sudskog namirenja štete.

Naravno da postoji i niz druge divljači koja potencijalno ugrožava poljoprivredne kulture i opremu. Također ugrožena je i sama divljač, kao i druge kulture osim kukuruza. O tome i svemu interesantnom u svezi potrebne kvalitetnije suradnje između lovaca, osiguravatelja i poljoprivrednika uz neizostavnu podršku lokalne zajednice, struke i medija bit će govora na III. Kongresu sudskih vještaka s međunarodnim učešćem gdje će dva stručna rada biti posvećena isključivo ovoj tematici, a koji će se održati 27. i 28. rujna 2013. godine u hotelu Panorama u Zagrebu.

Tekst i fotografije: Alan Đozić, dipl. ing.