Sirak: Hranjiva i otporna žitarica bez glutena s globalnim utjecajem

Sirak (sorghum bicolor) je žitarica koja spada među najvažnije poljoprivredne usjeve u svijetu. Osobito u sušnim područjima ima veliku ekonomsku i ekološku važnost, a koristi se u prehrambene svrhe, kao stočna hrana te za industrijske proizvode.

Ima dugu povijest uzgoja, a prvi put se spominje u staroegipatskim i sumerskim zapisima.

Jedan od glavnih usjeva u dinastiji Shang

Smatra se da je potekao iz Afrike, točnije iz Nigerije ili područja Sahel, a u Jugoistočnoj Aziji se počeo uzgajati prije više od 5.000 godina.

Najraniji dokazi o kultivaciji sirka potječu iz starih civilizacija Bliskog istoka i Afrike, a arheološki nalazi ukazuju na to da je bio važna žitarica u prehrani i poljoprivredi tih područja.

U Egiptu je bio prisutan još u četvrtom tisućljeću prije Nove ere, gdje se koristio u svakodnevnoj prehrani, a povremeno i za proizvodnju alkoholnih pića.

U tadašnjoj Mezopotamiji je također bio značajan usjev, u Indiji se spominje u vedskim tekstovima, a u kineskoj dinastiji Shang (oko 1600. - 1046. p. n. e.) je bio jedan od glavnih usjeva.

Dakle, sirak je drevna žitarica koja je odigrala važnu ulogu u prehrambenim i poljoprivrednim sustavima različitih kultura, a počela se koristiti u starim civilizacijama Afrike, Azije i Bliskog istoka.

U Europu je stigao relativno kasno u odnosu na njegova izvorišta u Africi i Aziji. Iako su staroegipatske i sumerske civilizacije koristile sirak prije više od 5.000 godina, u Europi se počeo uzgajati tek u srednjem vijeku.

Idealan za uzgoj u sušnim područjima

Prema nekim povijesnim podacima, u Eurou je prenesen putem trgovine i migracija iz Afrike i Azije. Točno vrijeme kada je počeo rasti na starom kontinentu nije potpuno jasno, ali se pretpostavlja da je to bilo oko 15. ili 16. stoljeća.

U početku je uzgajan u južnim i srednjim dijelovima Europe, a posebno je bio važan u Mediteranskoj regiji. Zbog svoje otpornosti na sušu, pokazao se bio idealnim za uzgoj u sušnim područjima, gdje se druge žitarice poput pšenice nisu mogle uzgajati.

Tijekom 19. stoljeća, uzgoj se proširio na središnju Europu, a u nekim zemljama poput Španjolske, Italije, Francuske i Portugala, sirak je bio važan usjev, osobito u vrijeme loših klimatskih uvjeta za druge žitarice.

Iako je bio važan u prehrani i poljoprivredi, tijekom 20. stoljeća, posebno u sjevernoj Europi, njegov uzgoj opao je zbog razvoja boljih i produktivnijih sorti drugih žitarica. Međutim, u današnje vrijeme ponovno postaje popularan zbog svojih hranjivih svojstava i otpornosti na klimatske promjene.

Postoji nekoliko vrsta sirka, a najpoznatiji je sorghum bicolor, koji se koristi u prehrambene svrhe, dok se druge vrste, poput sorghum halepense, koriste u industriji i kao stočna hrana.

Široka primjena u prehrambenoj industriji

Ova žitarica je bogata hranjivim tvarima i nudi nekoliko nutritivnih prednosti: ima visok udio ugljikohidratam sadrži do 11% proteina, bogata je vlaknima, sadrži minerale poput željeza, magnezija, fosfora, kao i vitamine B skupine, posebno niacin (vitamin B3).

Zbog niskog glikemijskog indeksa, sirak je dobar za osobe s dijabetesom ili one koji žele kontrolirati razinu šećera u krvi. Vlakna pomažu u održavanju zdravlja probavnog sustava i smanjuju rizik od konstipacije. Osim toga, prirodno je bez glutena, pa je prikladan za osobe s celijakijom ili one koji izbjegavaju gluten.

Sirak je vrlo otporna biljka koja može rasti u sušnim, vrućim i manje plodnim uvjetima. Najviše se uzgaja u Africi (posebice na području Sahel i Istočnoj Africi), Aziji (Indija, Kina, Pakistan), Sjedinjenim Američkim Državama (posebice na Srednjem zapadu), Australiji i Južnoj Americi.

Ima svestranu primjenu u prehrambenoj industriji, a najčešće se koristi za kaše i žitarice, pekarske proizvode, pivo i alkohol, stočna hrana.

Ekološki je prihvatljiv jer zahtijeva puno manje vode u odnosu na pšenicu i kukuruz. Zbog svoje otpornosti na sušu, može rasti u regijama koje su pogođene klimatskim promjenama i gdje je dostupnost vode ograničena.

Osim toga, često je usjev koji se sadi u rotaciji s drugim usjevima, čime pomaže u očuvanju plodnosti tla.

Važan je u globalnoj proizvodnji, a svjetska proizvodnja premašuje 60 milijuna tona godišnje. Glavni proizvođači su Indija, Sjedinjene Američke Države, Nigerija, Mali i Burkina Faso.

Zbog svoje hranjive vrijednosti, ekološke održivosti i otpornosti na sušu, predstavlja ključnu žitaricu u borbi protiv globalnih izazova u poljoprivredi, kao i za sigurnost hrane u siromašnijim i sušnijim područjima svijeta.

Kina je najveći uvoznik sirka

Prema podacima Statista, njemačke online platforma specijalizirane za prikupljanje i vizualizaciju podataka u 2024. godini najviše sirka je proizveo SAD (8.743 milijuna tona), zatim slijedi Nigerija (6.900 milijuna t), Brazil (5 milijuna t), Meksiko 4.500 (milijuna t), Indija (4.400 milijuna t), Etiopija (4.100 milijuna t), Argentina (3.600 milijuna t), Sudan (3.300 milijuna t), Kina, (3 milijuna t), Australija (2.100 milijuna t) i Burkina Faso (1.900 milijuna t).

Sjedinjene Američke Države 2024. godine bile su vodeći izvoznik s obujmom izvoza od nešto manje od 5.7 milijuna tona diljem svijeta.

Najveći izvoznici sirka u zrnu u 2023. godini bili su SAD, s 53% ukupnog svjetskog izvoza u vrijednosti od 1.38 milijardi američkih dolara, zatim Australija 32% (842 milijuna USD), Argentina 8,24% (214 milijuna USD), Francuska 1,61% (41 milijun USD) i Indija 0,66% (17.2 milijuna USD).

Najveći uvoznici su Kina 83% svjetskog uvoza (1.83 milijarde USD), Japan 3,25% (71 milijun USD), Kenija 2,06% (45 milijuna USD), Meksiko 1,74% (38 milijuna USD), Južna Afrika 1,11% (24 milijuna USD).

Prije 15-ak godina u Hrvatskoj se sijao na površini između 400 i 450 hektara, no sve je više prisutan na poljima, tako da je u prošloj godini zasijano na 2.000 ha, a prosječni prinos u zrnu je bio oko 2,8 tona/ha.

Posljednje podatke o uzgoju u Srbiji objavio je Republički zavod za statistiku za 2013. godinu. Tada je zasijan na površini od 2.153 hektara, od čega na Vojvodinu otpada 1.853 ha, a prinos u zrnu je bio 3,1 tonu/ha.

U Bosni i Hercegovini nema službeno registriranih površina pod ovom žitaricom.

^{*Naslovna fotografija: Shutterstock/patoouu pato, artistdesign.13}