Šećerna repa: Slatka biljka gorke sudbine

Od europske inovacije do svjetskog tržišta, šećerna repa, nekoć strateška kultura, danas se nalazi na prekretnici. Globalna proizvodnja i dalje bilježi visoke brojke, no u regiji ima drastičan pad. Može li ova biljka ponovno postati važan čimbenik u poljoprivredi jugoistočne Europe?

Šećerna repa (Beta vulgaris var. altissima) rezultat je europske selekcije obične cikle krajem 18. stoljeća. Njezin industrijski potencijal prepoznat je 1801. kada je u tadašnjoj Pruskoj otvorena prva tvornica za ekstrakciju šećera. No pravi zamah proizvodnji šećera iz repe dala je Napoleonova blokada britanskog šećera iz trske što je Europu prisililo na vlastita rješenja.

Godišnje se u svijetu proizvede oko 275 milijuna tona

Danas se od šećerne repe dobiva između 17 i 20 posto ukupnog svjetskog šećera, dok ostatak dolazi iz šećerne trske.

Inače, dužina korijena šećerne repe je obično od 20 do 35 centimetara, ali može varirati ovisno o sorti i uvjetima uzgoja. Promjer je oko 5 do 12 cm u najširem dijelu, a obično teži od 0,5 do 1,5 kilograma, a kod optimalnih uvjeta i sorti može dostići i preko 2 kg.

Pulpa koja ostane nakon prerade koristi se kao stočna hrana ili za proizvodnju bioetanola. U Europskoj uniji nije dopušten uzgoj GMO sorti repe, dok ih SAD koristi u komercijalnoj proizvodnji.

Prema podacima FAO-a za 2022., godišnja svjetska proizvodnja šećerne repe iznosila je oko 275 milijuna tona, što je rezultiralo s približno 38 milijuna tona bijelog šećera.

Najveći svjetski proizvođači su Rusija s 42 milijuna tona, zatim Francuska (30,5 milijuna t), SAD (29,8 milijuna t), Njemačka (26,1 milijun t), Turska (21 milijun t.), podaci su to FAOSTAT-a iz 2022. godine.

Dok se sama repa uglavnom prerađuje lokalno, izvoz bijelog šećera značajan je za zemlje poput Njemačke, Francuske i Poljske. Najveći uvoznici su Italija, Španjolska i zemlje srednje Europe.

Ukidanje kvota izazvalo i negativne posljedice

Ukidanje kvota za proizvodnju šećera u Europskoj uniji, koje je stupilo na snagu 1. listopada 2017., označilo je kraj gotovo 50 godina reguliranog tržišta šećera unutar Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP).

Međutim, ova reforma imala je i negativne posljedice, posebno za manje konkurentne proizvođače unutar EU i izvoznike iz zemalja u razvoju koji su izgubili povlašteni pristup tržištu.

Ukidanjem ograničenja, proizvodnja bijelog šećera porasla je za oko 31% u razdoblju od 2016. do 2021. godine. Zemlje poput Francuske, Njemačke i Poljske značajno su povećale površine pod šećernom repom.

Cijene bijelog šećera u EU pale su s oko 501 euro po toni u kolovozu 2017. na 312 €/t u siječnju 2019., što je pad od 38%.

Veliki proizvođači poput Südzuckera i Nordzuckera suočili su se s padom profita zbog nižih cijena, što je dovelo do gubitaka i smanjenja proizvodnje u manje konkurentnim regijama.

Od 2017. u Hrvatskoj se bilježi negativan trend

U Hrvatskoj zadnjih nekoliko godina imamo negativan trend kod šećerne repe. Od 2017. godine bilježi se smanjenje zasijanih površina pod repom i paralelno s time i ukupne proizvodnje.

Očekivana proizvodnja 80.000 tona šećera

Niti najnovije procjene za proizvodnju ostvarenu prošle godine ne bude optimizam. Ukupno je bilo zasijano oko 10.000 hektara, na kojima je proizvedeno oko 472.000 tona repe, uz prosječan prinos od 52,6 t/ha.

U Bosni i Hercegovini se šećerna repa gotovo i ne uzgaja, a u 2021. godini uvezeno je 85.500 tona šećera.

Srbija i dalje ima aktivnu proizvodnju, s oko 46.835 hektara pod šećernom repom i godišnjim prinosom većim od 2,300.000 tona, podaci su to Republičkog zavoda za statistiku Srbije.

Nekoliko aktivnih šećerana u sklopu kompanije Sunoko nastavljaju preradu, no proizvođači upozoravaju na problem niskih otkupnih cijena i klimatskih nepogoda.

Iako se čini da je šećerna repa izgubila svoje mjesto na karti regije, njezin potencijal nije zanemariv. Osim za proizvodnju šećera, ova biljka ima važno mjesto u plodoredu, poboljšava strukturu tla i ima višestruku mogućnost prerade, od stočne hrane do bioenergije.

U kontekstu klimatskih promjena, rastuće potražnje za hranom i energijom, te potrebe za jačanjem domaće proizvodnje, možda je vrijeme da šećerna repa ponovno pronađe svoje mjesto, ne samo u povijesti, već i u budućnosti europske i regionalne poljoprivrede.

^{*Naslovna fotografija: Shutterstock/Pavlo Baliukh, artistdesign.13}