Ratari izvoze slamu

Slavonci i Baranjci shvatili su da je to rasipanje novca i energije pa su počeli naveliko prodavati i izvoziti svoju slamu. Kupuju je Mađari, Austrijanci, Slovenci. Oni slamu koriste kao pogonsko gorivo u svojim toplanama.

Našim ratarima je to lijepa prilika za dodatnu zaradu. Primjerice, na hektaru pokošene pšenice mogu zaraditi dodatnih 100 eura. Slama od soje koja ima veću kalorijsku vrijednost je još skuplja. Golemi energetski potencijal leži na hrvatskim oranicama.

Nakon žetve pšenice slijedi baliranje slame. Za ratare je to dodatni posao, ali i dodatni izvor zarade.

'Dobijemo još dodatno po hektaru 100 eura plus PDV. To je lijep prihod. Na 50 do 100 hektara tko ima, to su lijepi novci', kaže poljoprivrednik Petar Pranjić.

Sa slavonskih oranica ova će slama u Pečuh. Mađari njome pokreću gradsku toplanu. 'Oni se griju isključivo na slamu. To nije nikakav bauk. Sve je po dimenzijama rađeno za ložišta', objašnjava Pranjić.

Na slamu se grije i baranjski poljoprivrednik Stipan Prčić. Ložište je sam izradio. Sojinom slamom grije kuću od 200 četvornih metara. 'Nama je isplativo zato što imamo svoju soju. Treba nam oko 5 hektara sojine slame da je pobaliramo, donesemo, to je oko 1000 bala i to je nama za jednu godinu dosta. To nas, pošto imamo s čime odraditi, košta 500 kuna', objašnjava Prčić.

Hrvatska slama ovih je dana tražena roba na tržištu Europske unije. Mađari, Slovenci i Austrijanci najveći su kupci. 'Potražnja je golema. Ulaskom u EU stranci su uvelike zainteresirani za naše mase, zelene, otpadne. Nije tu samo slama. Tu je i sječka od naših šuma', objašnjava Pranjić.

Bio-energija je budućnost. No, to je i hrvatska obveza. Za sedam godina 20 posto naše energije mora biti iz obnovljivih izvora. A poljoprivrednik Stipan je vjerojatno jedini Hrvat koji se grije na slamu.

Autor: Anita Martinović Foto: RGBStock.com