Pšenica, 20 dana rada zarada 35 tisuća kuna!

Seljaci za žito traže više nego što ono vrijedi prema tržišno određenim cijenama. A pšenica se sije posvuda, bez obzira na područje, čak i u priobalnom području.

Riječ struke seljaci zanemaruju i tako se, umjesto sadnje neke od kultura koje su primjerenije području, a imaju i poticaje i zagarantiran otkup - svako ljeto ponavlja isti scenarij. Traktori na cestama pokušavaju iz državne kase ishoditi višu cijenu poticaja. Za pšenicu, naravno.

'Seljaci ne mogu tražiti da se država brine o njihovim zaradama određujući cijene prosvjedima. Država se, kada je riječ o seljacima i proizvođačima pšenice, već ponaša kao Djed Mraz koji dijeli poticaje poput dječjih darova.

To dovodi do toga da su proizvodi od brašna skuplji, i da trpi domaća prehrambena industrija', rekao je za Večernji list Stipan Bilić iz Hrvatske udruge poslodavaca.

Bilić objašnjava: 'Direktni troškovi proizvodnje pšenice iznose 50% prihoda. U to je uključeno 16 sati godišnjeg rada po hektaru, 250 do 300 kilograma gnojiva i zaštitnih sredstava, 210 kilograma sjemene pšenice te 80 litara goriva. U prihod su uključeni i poticaji. Prodaju li pšenicu po 80 lipa, prihodovat će 7.000 kuna po hektaru.

Obrađuje li 10 hektara seljak zarađuje 35.000 kuna, na koje bi trebao platiti poreze, ako bi zaposlio i platio radnika za potrebnih 20 radnih dana. Oni koji ostvaruju 5,5 tona - posao im se isplati. Oni, pak, koji imaju manje prinose - rasipaju resurse i logično je da im je cijena otkupa preniska. Pritom je riječ o djelatnosti koja nije radno intenzivna, te je bitna - količina.

Hrvatski prosjek po hektaru iznosi 4 tone, dok je europski prosjek 7 tona po hektaru. Njima svaka cijena iznad 70 lipa stoga odgovara.'

'U Hrvatskoj je država jedna velika zadruga što poseljačuje cijeli sustav', zaključuje Bilić.