Proizvodnja soje ne prati potražnju - znanstvenici razvijaju bolje sorte, dio je u pokusu kod Zagreba

Unatoč rastu proizvodnje soje na području Europske unije, ove najznačajnije mahunarke u Hrvatskoj i svijetu, i dalje - s obzirom na potražnju, imamo nedovoljno.

Kako napominje Luka Ivković, mag. ing. agr. s Agronomskog fakulteta u Zagrebu, Europska Unija je u sezoni 2024/25 uvezla 15,7 milijuna tona sojine sačme, što je za 24 % više od prethodne sezone. Za usporedbu, a prema izvorima Europske komisije, lani je na prostoru EU proizvedeno 2,96 milijuna tona soje što je za 6 % više nego 2023.

"Međutim, i dalje sasvim nedovoljno", ističe navodeći da se proizvodnja u posljednjem desetljeću utrostručila i trenutno zauzima više od 1 milijun ha u EU s Italijom, Francuskom, Rumunjskom i Hrvatskom kao najvažnijim državama proizvođačima.

Također, tijekom posljednjih 60 godina globalna površina pod sojom povećala se pet puta te danas iznosi oko 130 milijuna hektara. U istom razdoblju prosječni prinos zrna porastao je na više od 2,6 tona po hektaru.

Mahunarke, naime, zauzimaju sve važniju ulogu u suvremenoj poljoprivredi, prvenstveno kao vrijedan izvor proteina za prehranu ljudi i hranidbu životinja, a zatim i kao ključna stavka simbiotske fiksacije dušika u tlu čime se smanjuje potreba za mineralnim gnojivima. Ipak, Europa još uvijek u velikoj mjeri ovisi o uvozu soje i drugih mahunarki, što predstavlja veliki gospodarski i strateški izazov.

Proučava se 14 kultura

Rastuća potražnja, pojašnjava, rezultat je nekoliko čimbenika: klimatskih promjena, smanjenja obradivih površina, nastojanja za većom samodostatnošću u Europi, geopolitičkih nestabilnosti te prehrambenih preporuka za smanjenje unosa proteina životinjskog podrijetla. Ti trendovi, dodaje, naglašavaju potrebu za oplemenjivačkim programima kojima se razvijaju nove sorte visokog prinosa, visoke kvalitete i otpornosti na stres.

Stoga, kako bi se taj jaz između nedovoljne domaće proizvodnje i potreba tržišta barem djelomično premostio, 2023. pokrenut je projekt BELIS (Breeding European Legumes for Increased Sustainability). Financira ga Europska unija kroz program Obzor Europa, a okuplja čak 34 partnera iz 18 zemalja. U njemu sudjeluju sveučilišta, istraživački instituti, oplemenjivačke kuće i sjemenarske tvrtke, ali i savjetodavne službe koje osiguravaju da rezultati dođu do poljoprivrednika.

U projektu Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu predstavljaju djelatnici Zavoda za oplemenjivanje bilja, genetiku i biometriku (naslovna fotografija, op.a.) prof. dr. sc. Ivan Pejić, prof. dr. sc. Hrvoje Šarčević, doc. dr. sc. Miroslav Bukan i Luka Ivković, univ. mag. ing. agr. koji aktivno sudjeluju u svim fazama istraživanja.

"Projekt je vrlo široko postavljen i za cilj ima razviti bolje sorte mahunarki i osigurati da one dođu do poljoprivrednika. Proučava se čak 14 kultura – sedam krmnih: lucerna, crvena, bijela i jednogodišnja djetelina, esparzeta, smiljkita i grahorica te sedam zrnastih: grašak, bob, soja, bijela lupina, leća, slanutak i grah", opisuje.

Agronomski fakultet u suradnji s Institutom za ratarstvo i povrtlarstvo u Novom Sadu te talijanskim istraživačkim institutom CREA, provodi veliki poljski pokus u tri države. Na poljima, među njima i u Šašinovcu pored Zagreba, testira se 80 najvažnijih tržišnih sorata i jednak broj novih oplemenjivačkih linija. Paralelno se provodi genotipizacija i analiza kvalitete zrna, a svi prikupljeni podaci koriste se za razvoj softverskih alata koji omogućuju predikciju svojstava genotipova i bržu, precizniju selekciju novih sorti.

Testiranje i registracija novih sorti

Projekt, planiran od 2023. do 2028. godine, uključuje suradnju s domaćim institucijama poput Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu te sjemenskih i oplemenjivačkih kuća. Time se osigurava da rezultati istraživanja brzo dospiju do poljoprivrednika i da doprinesu jačanju domaće proizvodnje soje, istovremeno podržavajući razvoj održive poljoprivrede i primjenu najnovijih europskih trendova u agronomiji.

Kako naglašava Ivković, posebna pažnja posvećena je testiranju i registraciji novih sorti, a cilj je osigurati da poljoprivrednici dobiju korisnije informacije o novim sortama – ne samo o prinosu, nego i o otpornosti, hranidbenoj vrijednosti i prilagodljivosti različitim uvjetima. Zato se razvijaju unaprijeđeni VCU pokusi (Value for Cultivation and Use), koji se provode i u međunarodnim mrežama.

BELIS u oplemenjivanje uvodi niz novih tehnologija: genotipizaciju pomoću KASP markera koja ubrzava i povećava preciznost selekcije superiornih genotipova, razvoj univerzalnog (viševrsnog) SNP niza za mahunarke, korištenje dronova za praćenje pokusa i procjenu rasta, nove protokole za testiranje otpornosti na bolesti, štetnike i abiotske stresove i metode za procjenu nutritivne vrijednosti i tehnološka svojstva zrna. Sve ove inovacije omogućuju brži i efikasniji razvoj sorata koje će biti prilagođenije klimatskim promjenama, zahtjevima tehnologije i potrebama tržišta.

Ujedno, kaže, projekt je dio šireg europskog napora u razvoju genomske selekcije (GS), tehnologije koja omogućuje brži razvoj novih sorata soje s visokim prinosima, povećanim sadržajem proteina u zrnu i boljom otpornosti na sušu. Projekt koristi kombinaciju suvremenih metoda: visokopropusnu genotipizaciju velikog broja genotipova, složene poljske pokuse u različitim uvjetima, naprednu fenotipizaciju i računalne analize koje služe za izradu kalibracijskih krivulja – ključnog alata za predviđanje potencijala novih sorti.

Vrijedna obljetnica

Zanimljivo je, dodaje, podsjetiti da se soja na našim prostorima spominje puno prije početka suvremenih istraživanja. Još 1878. objavljen je članak Dragutina Stražimira o njoj kao obećavajućoj kulturi, naslova 'Sočivica soja'. On je godinu ranije u Zelini posijao sjeme soje pristiglo iz Beča i iskušao tri različita tipa: žutu, smeđu i crnu. Bio je to prvi put da su domaći čitatelji mogli pročitati na hrvatskom jeziku kako izgleda, kako se uzgaja i koje su prednosti ove, tada još posve nove biljka.

"Prije točno sto godina, na Agronomskom fakultetu u Zagrebu profesor Alois Tavčar izdvaja prve tri sorte soje – 'M7', 'M14' i 'M60'. Upravo su te sorte označile početak sustavnog oplemenjivanja soje u Hrvatskoj i cijeloj jugoistočnoj Europi", ističe Ivković naglašavajući da stoga 2025. nije tek obljetnica već podsjetnik koliko je tradicija oplemenjivanja u nas duga i važna.

Ono što BELIS donosi novoga jest snažna međunarodna suradnja i korištenje suvremene tehnologije u istraživanju. "No osnovna ideja ostaje ista: razvijati sorte koje će biti pouzdane, prilagodljive i korisne poljoprivrednicima", zaključuje.