Prihrana ozimih žitarica i uljane repice

Prihrana se obavlja u kritičnim fazama pojačanog rasta i razvoja, kada biljkama treba osigurati veće količine pristupačnih biljnih hranjiva. Prihranom se biljkama prvenstveno daje dušik iz mineralnih gnojiva, koji je brzo i lako dostupan.

Istraživanja pokazuju da kvalitetna i pravovremena prihrana redovito daje značajno veće prinose bolje kvalitete.

Prihranu osigurati u proljetnom porastu

U prihranu ozimih žitarica i uljane repice valja krenuti čim se za to stvore potrebni temperaturni uvjeti, a to su temperature oko 10ºC i dovoljno prosušeno tlo da se može proći strojevima. Osiguravanje dovoljne količine dušika i davanje istoga biljkama u početnom proljetnom porastu zapravo je garancija visokog prinosa u konačnici.

Ukoliko iz bilo kojih razloga nije obavljena osnovna i predsjetvena gnojidba u jesen, što je sa stanovišta struke veliki propust, može se u prvoj prihrani primijeniti 200-250 kg/ha NPK 20-10-10. Primjena ove formulacije u prihrani trebala bi biti iznimka, a ne pravilo.

Ako je obavljena predsjetvena gnojidba, dovoljno dušično gnojivo

Ukoliko je obavljena osnovna i predsjetvena gnojidba, u prihrani će biti dovoljno primijeniti samo dušična gnojiva. Za prvu prihranu se preporuča primijeniti ASN ili KAN u količini 150-250 kg/ha. Obje formulacije sadrže dva oblika dušika, nitratni oblik koji biljke mogu odmah iskoristiti kao i amonijski oblik koji je nešto sporijeg djelovanja.

Tri do četiri tjedna nakon prve prihrane preporuča se obaviti drugu prihranu za koju se mogu koristiti ASN, KAN, PETROKEMIJas, UREA i UAN. ASN i KAN se primjenjuju u količini 150-250 kg/ha. PETROKEMIJas je gnojivo koje sadrži dušik u amonijskom obliku, a dodatna prednost mu je sadržaj sumpora. Primjenjuje se u količini 200-300 kg/ha.

Treća prihrana kod pšenice i uljane repice

UREA se može primijeniti u količini 100-150 kg/ha. UAN otopina se primjenjuje uglavnom u gnojidbi pšenice i uljane repice u količini 80-100 l/ha. Prednost UAN-a je u tome što se može koristiti zajedno sa sredstvima za zaštitu bilja tako da se jednom radnom operacijom izvedu dva zahvata.

Treća prihrana se obavlja kod pšenice i uljane repice. Ona nema značajnijeg utjecaja na povećanje prinosa, ali utječe na poboljšanje kvalitete.

Treba naglasiti da prihranu valja prilagoditi specifičnostima svake pojedine kulture. Znamo da je zob sklona polije- ganju, ali je to kultura koja jako dobro koristi hranjiva iz tla, pa se za nju mogu koristiti niže količine mineralnih gnojiva. Tritikale je također skromnijih zahtjeva prema gnojidbi. Kod ječma treba voditi računa da se ne zakasni s prvom prihranom jer ječam ima kratak period proljetnog nabusavanja.

Pšenica i uljana repica traže veću količinu hranjiva da bi ostvarile visoke prinose dobre kvalitete. Isto tako valja naglasiti da će količine hranjiva koje će se primijeniti u prihrani ovisiti i o stanju hranjiva u tlu, sustavu obrade tla, kapacitetu rodnosti pojedine kulture, primijenjenoj organskoj gnojidbi, te klimatskim prilikama.

Foto: bigstockphoto.com