Postrna sjetva kao dodatni prihod

Prema riječima stručnjakinje Milice Popadić, kod odlučivanja za postrnu sjetvu vrlo je bitan odabir parcele. "Ako proizvođači nemaju sustave za navodnjavanje parcela mora imati dobar vodno-zračni režim, najbolje su one u dolinama rijeka i manjih vodotokova, jer je neophodno dovoljno zemljišne vlage za klijanje i kasnije za vegetativni razvoj biljke."

Još jedan od bitnih faktora uspješnosti postrne sjetve je izbor kulture koja će se sijati, ali poljoprivrednici tu odluku moraju donijeti u skladu s postojećim sastavom stoke na gospodarstvu. Pojedinim gospodarstvima je potrebno merkantilno zrno pa će tome i prilagoditi sjetvu, drugima je pak potrebnija kabasta stočna hrana poput silaže ili sijena. Posljednjih godina proizvođači se često odlučuju za postrnu sjetvu kukuruza, ali u tom slučaju na izbor FAO grupe utječe više faktora. 

Kukuruz i soja kao postrni usjev

Ako planiraju proizvesti merkantilno zrno, tada je preporuka da se sjetva obavi do 25. lipnja s hibridima FAO grupe zrenja 200. "Ako im je potrebna silaža od cijele biljke ili vlažnog zrna, tada se može sijati do početka srpnja i to FAO grupe 300 i 400, a poslije toga do 15. srpnja prijeći na ranije hibride FAO 200," precizirala je Popadić. 

I soja može biti zanimljiva u postrnoj sjetvi jer posljednjih godina s pojavom ranijih sorti zrenja, dvije i tri nule (00, 000) sve je više proizvođača koji se odlučuju za sjetvu soje za proizvodnju merkantilnog zrna, dok se ranije sijala soja visokog stabla i bujnije vegetacije i koristila se kao kabasta stočna hrana. 

Za proizvodnju kabaste stočne hrane se prema njenim riječima može koristiti stočni grašak, grahorica koje se najčešće kose i suše kao sijeno. Sudanska trava i krmni sirak se mogu koristi u ovu svrhu, a od njih se najčešće može dobiti i dva otkosa. 

Manji prinosi, ali su manja i ulaganja

Popadić upozorava poljoprivrednike da u postrnoj sjetvi ne očekuju rekordne prinose po jedinici površine, jer su oni zbog samog vremena sjetve niži nego prinosi u redovnoj sjetvi, ali da imaju na umu da je to drugi usjev i novi prihod koji se dobiva na jednoj parceli, ali dodaje da se događalo da su u pojedinim sušnim godinama veći prinosi postizani s usjevima iz postrne sjetve nego u redovnoj sjetvi. 

"Kada je u pitanju agrotehnika koja se primjenjuje za postrnu sjetvu, ona je reducirana u odnosu na standardnu agrotehniku. Ako postoje uvjeti, zemljište za sjetvu se može pripremiti nekom od konzervacijskih metoda (tanjuranje ili freziranje). Primjena gnojiva je manja i najčešće se koriste samo dušična gnojiva, zaštita od korova je jednostavnija, a u pojedinim kulturama nije ni potrebna," rekla je Popadić.

Neophodno je samo da se proizvođači za postrnu sjetvu odluče još prije žetve da bi na vrijeme mogli pripremiti repromaterijal koji im je potreban, a prije svega Popadić misli na sjeme i gnojivo. Napominje da svaki dan kašnjenja sa sjetvom smanjuje količinu vlage u zemljištu neophodnu za klijanje i nicanje, ali i smanjuje dužinu vegetacije za sazrijevanje biljaka, a time i pozitivan rezultat postrne sjetve.