Mjehurasta snijet kukuruza - kod nas bolest, u Meksiku poslastica

Ovih se dana na kukuruzu mogu uočiti izrasline odnosno tumori mjehuraste snijeti kukuruza koju uzrokuje gljivica Ustilago maydis. To je jedna od najraširenijih bolesti kod nas, a prvo se uočava na mladom kukuruzu kada dosegne visinu od 30 do 50 cm i to na mjestima gdje se nalazi mlado meristemsko tkivo.

Biljka može biti zaražena tijekom cijele vegetacije, a oboljeti mogu svi organi biljke dok god rastu, točnije, dok u njima ima tvornog staničja odnosno meristema. Kako joj i sam naziv govori prepoznaje se po mjehurastim izraslinama različite veličine.

Javlja se u sušnim godinama

Kako pišu D. Jurković, J. Ćosić i K. Vrandečić u svojoj knjizi Pseudogljive i gljive ratarskih kultura, najmanji se mjehuri razvijaju na mladim biljkama i lišću, ali u našim uvjetima bolest je na mladim biljkama rijetka, te se obično javlja u kasnijim fenofazama. 

Na lišću su tumori smješteni uz glavnu žilu, a najveći se razvijaju na stabljici i mogu doseći više od 30 cm u promjeru, no najčešće su veličine od 15 do 18 cm. Na metlici i klipovima, ali nikada na komušini, infekcije mogu biti brojne, pa se razvije više manjih ili većih mjehura. Oni su u početku svijetle sivo-zelene, a kasnije poprimaju tamno sivu boju, raspucavaju se i iz njih se oslobađa crna praškasta masa spora gljiva (teliospore).

Najbolja mjera borbe protiv ove bolesti je sjetva otpornih hibrida, te poštivanje plodoreda. Kemijska zaštita se u pravilu na provodi, a jedina djelatna tvar u FIS bazi dozvoljena za njezino suzbijanje je kaptan. 

Postojeća istraživanja dokazuju da se češće javlja u sušnim i toplim godinama, vjerojatno jer je kukuruz tada slabiji i manje otporan, a upravo takva je bila ova. Jači intenzitet je kada se u vrijeme metličanja i svilanja smjenjuju razdoblja suhog i vlažnog vremena, opet zbog stresa kojemu su biljke izložene.

Osjetljivost na infekciju mogu povećati mehanička oštećenja nastala prilikom obrade tla, olujnog nevremena (tuča, vjetar), napada insekata, zakidanja metlica i slično. Izvor zaraze može biti i stajnjak ako je stoka jela zaraženu kukuruzovinu, no treba napomenuti da spore ove gljivice nisu toksične i ne izazivaju štetne posljedice kod domaćih životinja.

Koristi se u kulinarstvu

Isto je s prehranom kod ljudi. Naime, ovo je jestiva gljiva, jako cijenjena u Meksiku gdje je poznata kao huitlacoche ili meksički tartuf. Danas se navodno pokušava i više uzgajati (namjernom zarazom polja kukuruza) i popularizirati u Sjevernoj Americi. Bere se dok je još nezrela i sočna, jer kada sazre bude suha i puna crnih spora.

Kako piše foodrepublic, u Meksiku ju možete kupiti u većini specijaliziranih trgovina hranom, a dolazi smrznuta, u staklenkama ili konzervama. Konzumira se svježa ili kuhana, u brojnim jelima koja ju sadrže u svojim receptima za pripremu. Tako se od nje mogu praviti razni umaci, juhe, tortilje, salate i slično.