Roditelji Žaklina i Dubravko osnovali su obrt 2003. godine, a zatim i OPG, koji se u početku bavio svinjogojstvom. Marko je gospodarstvo preuzeo 2024. godine i sa suprugom Veronikom obrađuje stotinjak hektara, baveći se ratarstvom i povrćarstvom.
"Ima jedna poslovica na našem OPG-u koja potječe od moje majke Žakline, još dok sam bezbrižno trčkarao okolo: ‘Samo da ova godina prođe, sljedeća će biti bolja.’ Danas tu istu rečenicu svakodnevno govorim svome sinu“, priča nam 26-godišnji Marko Koprivanac iz Šljivoševaca, sela nedaleko Donjeg Miholjca.
Majka i otac Dubravko osnovali su prvo obrt 2003. godine, a potom i OPG, te su se dugi niz godina bavili svinjogojstvom. Međutim, budući da ta djelatnost nije bila isplativa, prešli su na ratarstvo.
"Moj poljoprivredni put započeo je još u djetinjstvu. Kako sam odrastao, preuzimao sam sve više odgovornosti - od vožnje s tatom po cijele dane, preko upravljanja traktorom, pa sve do lani potpune preuzimanja gospodarstva“, dodaje Marko.
No, prije toga Marko se okušao u sasvim drugačijem poslu.
"Kako sam odrastao i svjedočio mukama i ljepotama ovog posla, odlučio sam iskušati sreću u naftnoj industriji. Završio sam srednju školu za naftno-rudarskog tehničara u Ivanić Gradu“, prisjeća se Marko.
Radio je u struci nepune dvije godine, no posao mu se nije svidio. Kako su mu roditelji imali OPG, odlučio se vratiti i prekvalificirao se za poljoprivrednog tehničara.
"Supruga Veronika i ja trenutačno obrađujemo stotinjak hektara, od čega je 20 ha pod povrćem, najviše boba. Supruga je velika podrška u poslu i ima važnu ulogu jer rješava papirologiju, račune i svu tehničku podršku. Moja je zadaća dobro posijati i još bolje održavati usjev“, napominje.
"Osim što je zadužena za birokraciju,“ dodaje Marko, "ona često sjeda i na traktor te mi pomaže. Posebno u vrijeme sjetve i žetve imamo toliko posla da ne stignem sve sam.“
Svjesni su da bavljenje ovim poslom zahtijeva svakodnevno učenje. Tehnologija, vrijeme i tržište neprestano se mijenjaju. Posljednjih godina sve se više okreću pametnoj poljoprivredi.
"Ovo nije samo posao, već način života i ljubav. Svakodnevno sam na njivi, od fizičkog rada do praćenja svakog detalja, od usjeva do trave“, ističe.
Ne boje se promjena ni rizika kad vide priliku za nešto bolje. S vremenom su naučili da se u poljoprivredi mora stalno prilagođavati.
"Svake godine isprobavamo nove kulture. Prije dvije godine odlučili smo se za bob, koji se za sada pokazao kao odličan, dohodovan i lijep za uzgoj. Kukuruz nam je glavni usjev, nakon kojeg slijede soja i bob, zatim pšenica i ječam. Razmišljamo o izbacivanju pšenice iz proizvodnje jer s ovom cijenom ne možemo biti na nuli“, objašnjava.
U svom radu sve više se oslanjaju na konzervacijsku poljoprivredu. Obrađuju tlo na način koji čuva njegovu strukturu i plodnost, uz minimalno oranje, manje prolazaka strojeva i smanjenu potrošnju goriva.
"Osim što takav pristup čuva okoliš, znatno nam smanjuje troškove obrade. Tako smo uveli i postrne usjeve - nakon ječma i pšenice sijemo postrnu soju. Nažalost, još uvijek nemamo navodnjavanje koje bi proizvodnju podiglo na višu razinu, ali se nadam da ćemo uskoro riješiti to pitanje, možda i uz pomoć financiranja iz Europske unije“, priča.
Na OPG-u Zorić u istom danu obavljena i žetva i sjetva, evo kako
Dok drugi prate vijesti, on prati rast svojih usjeva, soju, kukuruz, pšenicu, ječam, baš svaku promjenu na polju.
"U poljoprivredi je svaki dan poseban. Danas vršite, sutra sijete, ali bez dobre organizacije i pripreme, ništa od toga neće uspjeti“, kaže.
Svaki radni dan započinju u 6:30, uz jutarnju kavicu podijele zadatke i prokomentiraju planove za taj dan.
"Supruga ostaje kod kuće sa sinom i obavlja svoje poslove, dok ja izlazim, pregledavam traktore i odlazim na njivu. Ručak je oko 12-13 sati, naravno, na njivi. Košarica, tanjuri, čaše pravi piknik samo radni. Ovisno o danu, kući se vraćam u različito vrijeme, ali najčešće je sin već na spavanju, a Veronika me čeka s večerom“, kaže Marko.
Kada dođe "mrtva sezona“, svaki stroj se detaljno pere, pregledava i popravlja kako bi mogao odraditi sezonu besprijekorno i uz što manje zastoja.
"Svaka sezona je izazov za sebe. Prošle godine imali smo vrlo malo oborina i niski prinos. Uložili smo puno, a dobili malo. Jedini spas bio je što kukuruz nije morao ići na sušenje, ali s prinosom od 6 do 8 t/ha, to nije velika radost“, dodaje.
Svaki posao nosi svoje stresove jer poljoprivreda je tvornica na otvorenom nebu i svaki dan donosi nešto novo.
"Sjećam se te gadne 2010. godine, kada je na tabli od 52 ha bilo pola metra vode više od mjesec dana. Ta godina bila je presudna, a kako kaže moj otac Dubravko, ako smo to preživjeli, sve ćemo. Nažalost, isti scenarij dogodio se i prije dvije godine, ali uspjeli smo i tada prebroditi teškoće“, ističe.
Iskustva poput tih naučila su ga koliko priroda može biti nemilosrdna te koliko je poljoprivreda nepredvidiva i zahtjevna.
"Najveći izazovi u proizvodnji su elementarne nepogode, pogotovo poplave. Ne samo da je usjev uništen, nego se posljedice osjećaju godinama nakon, jer je narušena struktura tla i uništena mikrobiologija tla“, pojašnjava.
Unatoč relativno novoj mehanizaciji, koju je "naslijedio“ od roditelja, Marko ide u korak s vremenom. Ulaganje u pametnu poljoprivredu smatra ulaganjem u budućnost, a obitelj Koprivanac ima velike planove.
"Iako imamo relativno novu mehanizaciju, nastavljamo istim putem i ulažemo u bolje i lakše sutra. Nedavno smo kupili autopilota, a uskoro planiramo kupovinu novog traktora i proširenje OPG-a“, kaže Marko.
Poljoprivreda nije posao s radnim vremenom. U takvom načinu života rad i obitelj često postaju nerazdvojni.
"U ovom poslu ima jako puno odricanja, pogotovo kad dođe sezona sjetve i žetve, što trpi obitelj, prijatelji i sve ostalo. Ako je vaša obitelj spremna na to i ako ste zajedno u svemu, sve možete“, ističe.
Svoj život u poljoprivredi opisuje u tri riječi: rad, upornost i požrtvovnost.
"Raditi morate svakodnevno, OPG je posao koji traži stalnu prisutnost, baš kao i svaki drugi. Samo što u poljoprivredi vrijedi pravilo: koliko radiš, toliko i imaš. Ako želite bolje sutra, morate biti uporni u svom poslu. Požrtvovnost je takva da se stalno morate odricati – nema roštilja za 1. svibnja s prijateljima. Proljeće je, a ti moraš obaviti špricanje ili sjetvu“, zaključuje Marko.
Fotoprilog
Tagovi
Autor