Kvinoja: Zdravlje na tanjuru s planinskog lanca Anda

Kvinoja (lat. Chenopodium quinoa) je biljka koja pripada porodici Amaranthaceae i odnedavno je postala vrlo popularna zbog svojih nutritivnih svojstava. Riječ je o pseudožitarici, jer se koristi poput žitarica, ali nije zapravo 'prava'.

Potječe iz Južne Amerike, točnije iz andskih regija (Peru, Bolivija, Ekvador i Čile), gdje je bila osnovna hrana starosjedilaca, osobito Inka.

Može se uzgajati i na 4.000 metara nadmorske visine

Prvi puta se spominje prije više od 5.000 godina, a bila je visoko cijenjena zbog svojih nutritivnih vrijednosti i sposobnosti rasta u raznim klimatskim uvjetima. Ova otporna biljka može se uzgajati čak na 4.000 metara nadmorske visine.

U posljednjim desetljećima proizvodnja kvinoje značajno je porasla, prvenstveno zbog globalnog interesa za zdravu hranu i povećanje potražnje. Globalna proizvodnja još uvijek je koncentrirana u Južnoj Americi, ali se u ostatku svijeta također širi.

Ova pseudožitarica je svestrana i nutritivno bogata namirnica često se koristi umjesto riže ili pšenice u raznim jelima i salatama. Prirodno je bezglutenska i idealna je za osobe koje su intolerantne na gluten.

Mljevena kvinoja koristi se u pripremi kruha, kolača i palačinki, bogata je proteinima i svim esencijalnim aminokiselinama, što je čini odličnim izvorom proteina za vegane i vegetarijance.

Najveći proizvođači su Peru, s oko 40% globalne količine kvinoje, zatim Bolivija s udjelom od 30%, a Ekvador i Čile su manji, ali važni igrači na svjetskom tržištu.

Peru je u 2023. godini proizveo 86.011 tona kvinoje

Prema podacima Svjetske organizacije za poljoprivredu i hranu (FAO), Peru je u 2023. godini proizveo 86.011 tona, a slijede ga Bolivija (70.763 t) i Ekvador (2.146t). Zapravo, te regije imaju 172.000 hektara obradive zemlje namijenjene proizvodnji kvinoje.

Zanimljivo je da se u cijelom svijetu uzgaja na 200.000 do 250.000 hektara, što govori koliki ogroman udio u proizvodnji imaju te tri države.

Iako su ove zemlje glavni proizvođači, posljednjih godina se počela uzgajati i u drugim regijama, poput Sjedinjenih Američkih Država, Kanade, Europe (npr. Španjolska), pa čak i u Australiji.

S obzirom da je svjetski lider u proizvodnji kvinoje, Peru je logično i najveći svjetski izvoznik. Zatim tu su Bolivija i Sjedinjene Američke Države.

Zbog visoke potražnje za zdravom hranom, SAD je najveći uvoznik, slijede europske zemlje poput Španjolske, Nizozemske i Velike Britanije, te Kanada.

Prema podacima The Observatory of Economic Complexity, 2023. godine kvinoja je bila 3913. najtrgovaniji proizvod u svijetu, s ukupnim prometom od 213 milijuna dolara.

Najveći uvoznik ove pseudožitarice je SAD

Te godine Peru je izvezao kvinoje u vrijednosti od 101 milijuna američkih dolara, Bolivija (59,6 milijuna USD), Njemačka (6,67 milijuna USD), Nizozemska (6,24 milijuna USD) i Španjolska (5,98 milijuna USD).

Sjedinjene Američke Države u 2023. uvezle su ove pseudožitarice u vrijednosti od 71,7 milijuna USD, Kanada 16,1 milijuna USD, Njemačka 11,4 milijuna USD, Nizozemska 10,9 milijuna USD i Francuska 10,3 milijuna USD.

Što se tiče ovih naših krajeva, uzgaja se na vrlo malim površinama, ali nema preciznih podataka o kolikim količinama se radi. Jedini službeni podaci su o izvozu kvinoje iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije mogu se naći na sveafričkoj platformi Selina Wamucii sa sjedištem u Keniji.

Tako je prema njoj Hrvatska u 2020. godini izvezla tek jednu tonu, za razliku od 2019. kada je izvezla dvostruko više.

Značajno veći izvoz ostvarila je Bosna i Hercegovina koja je 2019. godine isporučila pet tona, a od 2017. do 2019. izvoz kvinoje je porastao čak za 400 posto!

Što se tiče susjedne Srbije, u 2019. godini izvezeno je tri tone ove pseudožitarice, dok je godinu dana kasnije izvoz porastao na četiri tone.

Potražnja za kvinojom značajno je porasla posljednjih godina, osobito zbog rastuće svijesti o zdravlju, veganskoj i vegetarijanskoj prehrani, kao i prehrambenim dijetama bez glutena.

Prinos i do pet tona po hektaru

Međutim, povećanje globalne potražnje izaziva određene izazove, uključujući povećanje cijena u zemljama proizvođačima, što može otežati pristup kvinoji lokalnim zajednicama koje su je tradicionalno konzumirale.

Godišnji prinos može značajno varirati ovisno o uvjetima uzgoja, tehnologiji, kvaliteti tla i klimatskim uvjetima. Tipični prinosi kreću se između 1 i 3 tone po hektaru.

U nekim uvjetima, gdje je primjena boljih agronomskih praksi ili korištenje tehnologije za poboljšanje uroda, prinosi mogu biti i viši, dostižući od 4 do 5 tona po hektaru.

Međutim, zbog njezine sposobnosti da raste u suhim i surovim uvjetima, vrlo je otporna na ekstremne klimatske uvjete, što joj omogućava da uspijeva na područjima gdje drugim usjevima to nije moguće. Na takvim područjima prinosi su niži, ali ostaje vitalna kultura zbog svoje otpornosti.

Rast u globalnoj potražnji ima potencijal povećati površine pod ovom kulturom, a s boljim poljoprivrednim praksama moguće je povećati prinosi po hektaru.

Također, s razvojem novih tehnologija za uzgoj i selekciju biljaka, prinosi kvinoje mogli bi se dodatno poboljšati, čineći ovaj usjev još produktivnijim i održivijim.

^{*Naslovna fotografija: Shutterstock/artistdesign.13, Arturo Lopez Llontop}