Kružni sustavi za navodnjavanje - prednosti i mane

Klimatske promjene i nedostatak vode predstavljaju sve veći problem u suvremenoj poljoprivredi. Suša uzima danak svake godine i bez kvalitetnih sustava za navodnjavanje dolazi do smanjenja ili izostanka uroda.

Postoje oni različiti, a jedan od njih je kružni ili centralizirani čije prskalice kružno navodnjavaju usjeve. U njegovu središtu je osovina oko koje rotiraju nosači cjevovoda i prskalica. Često se upotrebljava u zemljama s naprednom poljoprivrednom proizvodnjom. Također se koristi i za primjenu pesticida i tekućih gnojiva.

Pored kružnog za površinsko navodnjavanje, koristi se i linearni sustav, onda kap po kap, sustav za navodnjavanje u brazde te oni s umjetnom kišom.

Prednosti i mane

Svi su se oni posljednje desetljeće sve više poboljšavali. Danas su to zasebni strojevi najčešće digitalno upravljani. Izuzetak nije ni kružni sustav. Niz je prednosti njegove upotrebe. Mehanizam prskalica omogućava precizno zalijevanje ili tretiranje pesticidima i folijarnim gnojivima. Ovakvi su uređaji automatizirani, smanjuju troškove, količinu utrošene vode, skraćuju period rada, a time štede energente za njihovo pokretanje. Pogodni su za sve ratarske, povrtlarske te pojedine voćarske kulture kao što su jagode. Visina nosača prskalica može se prilagoditi visini usjeva. Efikasnost primijenjene vode je do 80 posto.

Sasvim sigurno je da ovakvi sustavi imaju svoje mane. Prije svega se radi o velikim financijskim ulaganjima što ih čini nedostupnim za male i srednje poljoprivredne proizvođače. Parcele moraju imati određen pravilan oblik. Treba napomenuti da su održavanje i eventualni popravci financijski zahtjevni. Nisu pogodni za primjenu kad je vrijeme vjetrovito, jer može doći do neravnomjerne raspodjele vode i primijenjenih gnojiva, pesticida.

Karakteristike kružnog sustava

Prilagođava se veličini parcela i njegova dužina može da se kreće od 60 do skoro 800m. Najčešće se upotrebljavaju uređaji koji mogu navodnjavati površine od 125 ha i koji imaju dužinu 400 m.

Crpna stanica zahvaća vodu iz rezervoara, kanala ili rijeka, a glavna cijev je doprema do središta uređaj. Odatle se voda šalje u prskalice. Različitim pritiscima se regulira protok vode. To omogućava ujednačeno navodnjavanje cijele površine. Prskalice koje su bliže središnjem dijelu imaju manji protok od onih koje su postavljene na krajevima.

Sustavi navodnjavanja povrća – rajčica i paprika trebaju "kap po kap", a kupusnjače kišenje

Ovakvi uređaji pogodni su i za strme terene, a njima se može upravljati ručno ili automatski. Također, omogućeno je podešavanje količine vode, brzine kretanja, čak se na različitim dijelovima parcele mogu primijeniti različite norme zalijevanja koje su usklađene s uzgajanom kulturom, njenom fazom rasta i razvoja, kvalitetu zemljišta i njegovom sastavu.

Digitalizacija u poljoprivredi nije zaobišla ni ove sustave. Oni postaju sve sofisticiraniji i precizniji, sa senzorima i kamerama koje se montiraju na osnovu. Tako se prikupljaju točni podaci o zemljištu i stanju usjeva koji nam mogu pomoći u optimizaciji norme zalijevanja, primjene zaštitnih sredstava i prihrane.