Kako bi došli do zemlje, mladi poljoprivrednici krče zapuštene parcele

Problem raspolaganjem državnim poljoprivrednim zemljištem vuče se već 20-tak godina. Iako ga na području Slobodnice ima dovoljno, pretežito ratarskih površina, poljoprivrednik Marko Đaković ističe kako je do novog jako teško doći. 

S toga ne čudi da se poljoprivrednici snalaze na razne načine kako bi došli do obradive zemlje.

"A ove neobradive, ljude se o njoj uopće ne brinu, a nekome bi jako pomogla“, kaže u razgovoru za Slavonskobrodsku televiziju. 

Zemlju dobio od susjeda

Upravo je takvu zemlju dobio od susjeda na korištenje. Prije je, pojašnjava sugovornik, ona bila voćnjak. "Na njoj je puno starih oraha koji su već istrunili i ništa ne rode godinama, tako da drvo može služiti samo za ogrjev“, ističe. 

Prema njegovim riječima, to je jedan od najčešćih načina kako mladi dolaze do novog zemljišta. Dosta tu bude posla, navodi Marko, a krčenje će trajati otprilike nekih tjedan dana, jer su u pitanju orasi koji imaju dugačko i debelo korijenje. 

"Čak će nam trebati i malo veći strojevi da ih možemo iščupati. Trebat će zapravo dvije, tri godine da ih se skroz riješimo i da se zemlja dobro pripremi za sjetvu“, objašnjava. 

Inače, na svom gospodarstvu obrađuje oko pet hektara. Uzgaja pretežito ratarske kulture, kukuruz i ječam, što će, kaže, raditi i na ovom tlu i to zbog gušćeg sklopa. 

Poljoprivreda - lutrija na otvorenom

A sve to radi kako bi proširio proizvodnju. Površine su mu prijeko potrebne, jer želi raditi i živjeti na svojoj zemlji. Sjetva, zaštita, gnojidba sve se mora platiti.

"To vam je lutrija na otvorenom. Imali vi sto hektara, da vam na jednom mjestu padne led, bude jak mraz ili oluja, neće imati ništa. I tu ste uvijek u minusu“, naglašava dodajući kako trebate obrađivati 15-20 hektara kako biste preživjeli. 

Još kada se uračuna i mehanizacija, financijski izdaci znaju biti poprilično veliki. 

"Mehanizacija je vaš kruh. Ona unosi svoj trošak. U svakom slučaju kada počne sezona ona mora biti spremna. Troškovi održavanja jako su skupi. Kad vam samo jedna guma pukne morate dati 800 kuna, a bez nje ne možete“, napominje sugovornik. 

Da bi došao do plodnih oranica, tvrdi, treba gledati po okolnim mjestima, a potencijalnu priliku vidi i u fondovima Europske unije. 

"To su jako dobre mjere za mlade kao što sam ja, jer uvijek ti treba netko tko će te progurati. Ako nemaš početni kapital ne možeš ni posijati, baciti gnojivo, jer nemaš od čega kupiti", kaže ovaj ratar te dodaje kako se u budućnosti svakako planira prijaviti na jednu od njih.  

Više o temi požete pogledati u emisiji Život i zemlja: