FAO podigao prognozu svjetske proizvodnje žitarica, najveći rast od 2013.

Prema najnovijem izvješću Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO), globalna proizvodnja žitarica u 2025. godini mogla bi dosegnuti 2,97 milijardi tona, što je povećanje od 10,1 milijun tona u odnosu na rujansku procjenu. To predstavlja godišnji rast od 3,8 posto, najveći od 2013. godine, objavio je Farmer.

Najveći doprinos rastu dolazi od pšenice, kukuruza i riže. Očekuje se da će proizvodnja pšenice dosegnuti 809,7 milijuna tona, zahvaljujući boljim prinosima u Australiji, Europskoj uniji i Rusiji.

Rekordna proizvodnja kukuruza u SAD-u

FAO procjenjuje da će svjetska proizvodnja krmnih žitarica u 2025. iznositi 1,6 milijardi tona, uz najveći doprinos Brazila, SAD-a i Kine. Proizvodnja kukuruza u SAD-u trebala bi dosegnuti 427 milijuna tona, čime bi zemlja ostvarila rekordan udio od jedne trećine svjetske proizvodnje, najveći od 2016. godine.

Nasuprot tome, suša i visoke temperature u nekim dijelovima Europe te smanjenje površina pod kukuruzom u Meksiku dovele su do blažih korekcija naniže.

Stiže još jedna crna ratarska zima

Unatoč poplavama u Pakistanu koje su smanjile lokalne prinose, očekuje se rekordna svjetska proizvodnja riže od 556,4 milijuna tona zahvaljujući većim prinosima u Indiji.

Zalihe i trgovina na povijesnim razinama

Ukupna svjetska potrošnja žitarica u sezoni 2025./2026. trebala bi dosegnuti 2,93 milijarde tona, također rekordno visoku razinu. Najviše će rasti potrošnja kukuruza i ječma za stočnu hranu, ali i pšenice i riže za prehranu stanovništva.

FAO predviđa da će svjetske zalihe žitarica do kraja sezone 2026. dosegnuti 900 milijuna tona, što upućuje na stabilne globalne rezerve.

Udio zaliha u odnosu na potrošnju ostat će na 30,6 posto, što znači da je ponuda i dalje “udobna” unatoč povećanom globalnom apetitu.

Svjetska trgovina žitaricama u 2025./2026. trebala bi porasti na 497 milijuna tona, potaknuta većim izvozom pšenice iz Australije i SAD-a, dok se očekuje manji pad trgovine rižom zbog visokih domaćih zaliha u Aziji i Africi.