Dragutin Čižmak: Na radnicima se ne štedi, svojima dajem njemačke plaće

Dragutin Čižmak iz podravskoga sela Đelekovca poljoprivredom se bavi već 35 godina i jedan je od najvećih proizvođača žitarica u ovome kraju. Trenutačno obrađuje 600 hektara zemlje, većinu koje je uzeo u zakup.

“Među tom zemljom najmanje je one državne jer je na ovome području niti nema puno, već sam većinu uzeo u zakup od starijih ljudi koji više ne mogu raditi. Neću sad otkriti ništa novo kad kažem da su gotovo sva mala gospodarstva nestala, ona srednja se još kako tako drže, ali također nude sve više površina u zakup, dok velika još imaju snage za tržišnu utakmicu.

Zemlju mi u zakup nude sa svih strana, jer mala gospodarstva propadaju

Tako da sam mnogima iz okolnih sela, na neki način spas jer im obrađujem zemlju da na njoj ne raste korov i onako, iskreno, mislim da sam korektan u plaćanju zakupa, pa smo zadovoljni i oni i ja. Osim tu u okolici Koprivnice odnosno Koprivničko - križevačkoj županiji, zakupljenu zemlju imam i na području susjedne Varaždinske županije,“ priča nam Čižmak.

Ove godine gospodarstvo Čižmakovih na 400 hektara ima zasijan kukuruz, uljana repica je rasla na 105 hektara, pšenica na 35, dok na 100 hektara ovih dana kraju privode sjetvu sirka.

Urod bi ove godine trebao biti sasvim solidan

“Žetva uljane repice je završila, prinosi su se kretali od 3,4 do 3,9 tona po hektaru i mogu reći da sam zadovoljan. Pšenica je također bila dobre kvalitete. Kukuruz bi isto trebao biti odličan, štoviše, sudeći po izgledu, čini mi se da bi ovo mogla biti jedna od onih boljih godina, dok sirak sad sijemo postrno na površine s kojih smo skinuli uljanu repicu i prodajemo ga kao energent za bioelektrane“, ističe Dragutin.

Za obradu 600 hektara zemlje trebaju i kvalitetni ljudi i strojevi. Stoga i na ovome gospodarstvu po pitanju mehanizacije nema čega nema, uključujući i pet John Deer traktora. Dragutin je posebno ponosan na tešku, kratku, zakošenu tanjuraču s gumenim valjkom, jer, kaže, odlično obradi i valjkom dodatno usitni i najtežu zemlju. Svaka čast, dodaje naš sugovornik, svim tim strojevima, no dobri su radnici ipak ključni kako bi cjelokupni posao išao dobro.

Želim da mi se radnici s obiteljima odmore na moru

“Iz svojeg primjera znam kako je teško naći kvalitetne ljude. Ja sam ih evo, srećom, uspio ekipirati, četvero ih je i imam u njih veliko povjerenje. I zato ih moram čuvati, pa mogu iskreno reći, da im dajem njemačke plaće. Nisu važni konkretni iznosi, ali vjerujte nigdje vani ne bi bili više plaćeni. Evo, sada je svaki od njih uz plaću dobio i nagradu kojom si cijeloj obitelji bez problema može priuštiti tjedan dana odmora na moru. Nedjelje su nam u pravilu neradne, osim ako doista nešto treba neodgodivo napraviti, no niti to nije besplatno. Znači, nema druge nego plaćati ih za naše prilike i više nego solidno, a budući da žive doma, s takvim si plaćama mogu priuštiti puno kvalitetniji život nego bilo gdje vani.

Zamislite na koliko samo međa i tuđih usjeva trebaju paziti obrađujući 600 hektara! Jer, inzistiram na tome da se nikome ne napravi šteta, jednostavno ne želim probleme s drugim vlasnicima zemlje, u prvom redu zbog poštovanja prema njima, a onda i zbog činjenice da ne želim vrijeme i novac trošiti na probleme koji se mogu izbjeći. Radije ću tim novcem nagraditi radnike. I u tome smo si otpočetka jasni i za sada nemam razloga za brigu“, priča nam dugogodišnji podravski poljoprivrednik Dragutin Čižmak.

Proizvedene žitarice i one otkupljene od drugih proizvođača, spremaju se u velike silose izgrađene u sklopu gospodarstva. Kupce, kaže nam, ima stalne i plasman robe nije mu nikakav problem. Ostavljamo Dragutina u poslu, jer u dvorište je upravo došao kamion kojeg što prije treba natovariti nedavno požnjevenom uljanom repicom.