Približava se optimalan rok sjetve za uljanu repicu. Na što sve treba obratiti pažnju da bi se omogućio pravilan rast i razvoj biljaka, a time osigurao što veći prinos?
Za ratare gotovo da nema odmora, dok jedne kulture žanju, skidaju s polja, već se razmišlja o narednoj sjetvi i plodoredu i tako u krug. Iako je ova godina turbulentna i još za mnoge nepredvidiva, stiže nam vrijeme za sjetvu uljane repice, a oni koji se bave proizvodnjom industrijskog bilja moraju razmišljati o nabavi sjetvenog materijala koje nimalo nije jeftino.
Sjetva ozime uljane repice obavlja se krajem kolovoza ili početkom rujna, točnije od 25. kolovoza do 5. rujna, ali se taj rok može prolongirati i do 20. rujna ovisno od vremenskih uvjeta. Optimalno vrijeme sjetve je ključno za dobar razvoj biljke i prinos.
Bilo bi dobro izbjegavati preranu ili prekasnu sjetvu. U slučaju prerane sjetve dobijemo biljke s jače izduženom stabljikom koje u zimu ulaze prebujne, takve biljke poliježu i manje su otporne na smrzavanje. Kod kasne sjetve dobijemo male biljke koje nedovoljno razvijene ulaze u zimu i manje su otporne na niske temperature. U tom slučaju proces jačanja (kaljenja) je duži, a veća mogućnost propadanja same biljke.
Prilikom sjetve potrebno je koristiti kvalitetno sjeme s visokim postotkom klijavosti i čistoćom provjerenih sjemenskih kuća. Važno je pratiti vremenske uvjete i na osnovu toga prilagoditi sjetvu.
S obzirom na to da je sjeme uljane repice vrlo sitno, sije se plitko na dubinu od 1 do 2 cm, a u sušnim uvjetima nešto dublje na dubinu od 2,5 cm. Razmak između redova je obično 20 do 25 cm. Norma sjetve, odnosno količina potrebnog sjemena je 8 do 9 kg/ ha što opet ovisi o klijavosti i čistoće sjemena. Najbolje i najčešće predkulture za sjetvu uljane repice su strne žitarice.
Uljanoj repici ne odgovara pjeskovito tlo gdje se vlaga brzo gubi, a također ovoj kulturi ne odgovaraju ni suviše glinovita zemljišta jer ne podnose tlo prezasićeno vlagom. Kultura je to koja nikako ne podnosi, niti je njena proizvodnja moguća u monokulturi.
Najbolje uspijeva na dubokim, humusnim i dobro dreniranim tlima, dok joj ne pogoduju plitka i siromašna zemljišta s visokim nivoom vode. Repica za svoj pravilan razvoj zahtijeva zemljišta neutralne do slabo alkalne reakcije sa ph 6,5-7,5.
Predsjetvenu pripremu je potrebno obaviti pravovremeno dva tjedna prije sjetve. Nakon žetve predusjeva potrebno je zaorati žetvene ostatke uz dodatak uree kako bi se organska tvar bolje razgradila i nakon toga pristupiti pripremiti zemljište za sjetvu. Osnovnu obradu tla bi trebalo obaviti dva do tri tjedna ranije prije sjetve.
Dvadesetak dana prije sjetve obaviti oranje na dubini 25-30 centimetara, zatvoriti brazdu prije svega da se smanji gubitak vlage i unište iznikli korovi.
Ozbiljni proizvođači biraju sjeme tretirano fungicidom i insekticidom te polimernim vezivom da bi sjetva bila što kvalitetnija te osigurala jesensku zaštitu od štetnika. Hibridi postižu 5 do 10 % više prinose u odnosu na linijske sorte. Ako se uljana repica uzgaja na većoj površini nikako se ne odlučujemo za samo jednog kultivara, već za više njih, dva ili tri kako bi se time omogućila stabilna proizvodnja s hibridima koji su već dali zadovoljavajući prinos na danom terenu.
Gustoća ovisi od sorte odnosno, hibrida. Nakon sjetve parcele bi trebalo povaljati da bi sjeme naleglo na tlo kako ne bi ostalo u zračnim džepovima što bi rezultiralo slabim klijanjem, a a tim došlo bi do prorjeđivanja usjeva. Ovo je važan podatak za sigurne i maksimalne prinose.
Optimalan sklop za hibride uljane repice je 35 do 45 biljaka/m2 u proljeće, dok je sklop za linijske sorte 50 do 70 biljaka/m2. Povećana količina sjemena ne može nadomjestiti loš učinak obrade tla, zakašnjele rokova sjetve, lošu klijavost kao što je to moguće kod strnih žitarica.
Herbicidni tretman obaviti inkorporacijom – prije sjetve, poslije sjetve prije nicanja ili poslije nicanja odgovarajućim herbicidima. Uljana repica brzo raste i prekriva zemljište, te guši korove svojom gustom strukturom pa često izostane potreba primjene herbicida.
Što se tiče gnojidbe ono se određuje na osnovu plodnosti samog zemljišta i planiranog prinosa. Ova kultura ima značajne zahtjeve prema kalciju, pa je dobro pri predsjetvenoj pripremi dodati vapnenac. Prihrana se obavlja dva puta.
Da bi se postigli maksimalni prinosi uljane repice, trebalo bi se postići slijedeće prije nastupanja zime:
Ova kultura zahtijeva da se pažljivo odredi trenutak žetve jer zrele mahune lako pucaju pri čemu se sjeme osipa i dolazi do gubitaka. Radi lakše i žetve bez gubitaka često se vrši desikacija. Sjeme se skladišti i čuva sa manje od 8% vlage. Prinos uljane repice se kreće od 2 do 4 t/ha, rjeđe 5 t/ha.
Tagovi
Autorica