Zbogom brljama: Rakija uspijeva i u vinskom i u svinjskom dijelu Slavonije

"Slavonske rakije više nisu samo brlje, nisu više samo šljivovice, one su postale nova prepoznatljivost s istoka Hrvatske. Proizvode se od desetaka sorti šljiva, kruške - što viljamovke, što divlje, dunje, marelice, breskve, meda, od različitih sorti grožđa, ali i od piva i od kamilice", uvodne su riječi novinara i pisca Željka Garmaza, na promociji njegove najnovije knjige - Zbogom brljama - Novi početak slavonske rakije, a koja je održana ovaj tjedan u gastro-pubu Bulart u Osijeku. 

Posljednja je ovo knjiga svojevrsne slavonske eno-gastro trilogije u kojoj su još Vinske priče Slavonije i Hrvatskog Podunavlja te Kulen - Hrvatska mesna perjanica. 

Prisjetio se da kada je pisao o kulenu, došao do otkrića, da tamo gdje uspijeva grožđe i pravi vino ne proizvode se kuleni, a tamo gdje se proizvode kuleni, nema grožđa. “U Srijemu me dočekivala podjela na vinski i svinjski Srijem, a isto je i u Slavoniji. No, rakija uspijeva i u vinskom i u svinjskom dijelu Slavonije”, našalio se ovaj osebujni pisac. 

Garmaz si je dao truda i obišao 30-ak destilerija koje su, u najvećoj mjeri, posljednjih godina tek započele svoj životni put. Kaže da su dojmovi fenomenalni, daleko od otrcanih stereotipa u koje se ovo piće donedavno svrstavalo.

Prisjetio se i svog prvog susreta s brljom. Naime, ovaj rođeni Trebinjac, koji je odrastao i školovao se u Pločama, studirao u Sarajevu, živio u Splitu, Luxembourgu, Londonu, Zagrebu, se prije nepunih 20 godina skrasio u Osijeku. 

“Po dolasku sam imao lošu inicijaciju u svijet rakije. Do tada nisam pio šljivovicu ni medicu, ali naiđeš na društva kojima je zabetonirati se normalna stvar. Čaša šljive, čaša medice, ponoviš nekoliko puta i mrtav si”, opisuje on komentiravši kako je ubrzo došao u situaciju da ga je miris šljive tjerao na povraćanje. 

Garmaz: Podučiti ljude o pijenju

Osim što je želio predstaviti slavonske destilere, u knjizi pristupa i problematici pijenja i uživanja u voćnim rakijama. “Tim pićima trebamo dati dignitet i vrijednost koju zaslužuju, podučiti ljude kako ih konzumirati”, kaže Garmaz najavivši projekt prezentacija destilerija i destilera u gastro-pubu Bulart, gdje će rakije biti u prvom planu. “Želimo pokazati da one mogu biti piće koje se ravnopravno pije uz jelo, da se uz nju može večerati, gdje ona nije pratnja jelima nego je jelo pratnja rakiji."

Govoreći o destilatima kao mogućem izvoznom potencijalu, kaže kako se ne trebamo zanositi pričama o izvozu, jedanko kao i kod kulena. “Rakija, a i kulen trebaju biti motiv ljudima da radi njih dođu u Slavoniju. Rakija je ručni rad, craft, to je ono što u odnosu na ostale dijelove Hrvatske ima samo Slavonija”, ističe on dodajući kako je voće najbolja moguća sirovina za proizvodnju destilata. 

“Ako znamo da je sirovina za rum šećerna trska, za votku krumpir, za viski hmelj ili ječam, može li to biti bolje od najboljeg voća  kao što su marelica, dunja, kruška, jabuka, šljiva? Ne može”, jasan je Garmaz koji smatra da destilerima treba samo malo strpljenja, da svoju rakiju ne prodaju pošto poto, odmah nakon što je ispeku. “Treba se strpiti nekoliko godina, dok ne dobije patinu, kvalitetu i tada se ona može mjeriti s najboljim viskijima, rumovima, votkama. Na koncu, radimo i vrhunske džinove, scena je u Slavoniji pa i cijeloj zemlji na vrlo zavidnoj razini.”

Partizanskim koracima do mainstreama 

Na pitanje, mogu li se naše rakije uspoređivati s onima iz Srbije, potvrdno odgovara. “Srbija je u startu rakijaška, a Hrvatska vinska zemlja. Kao što se ondje trse dokazati da rade fantastična vina, tako se i naši destileri, kada se uspoređuju s najboljima, traže usporedbu s onima iz Srbije”, tvrdi on dodajući kako su susjedi najbolji po rakijama, ali da je i njihova scena medijskog i marketinškog  profiliranja tog proizvoda tek u začecima. 

“Ovo su gerilski, gotovo partizanski pokušaji hvatanja koraka koji će postati mainstream Hrvatske, prava voćna rakija i napuštanje onoga što ju je dovelo na zao glas - brlje u bocama Coca Cola-e s čepom od Fante”, opisuje Garmaz većini dobro poznatu sliku.  

Otkrio je kako se u ovom dijelu Hrvatske također proizvodi i 20-ak različitih džinova, likeri od 69 vrsta trava, postoji i planinkovac, kaptolska inačica pelinkovca, viski, a uskoro dobiva i svoju prvu votku. Samo u ovom dijelu zemlje vinjak čeka 17 godina da izađe na tržište, komovica stara čak 40 godina tek sada okončava svoj višedesetljetni boravak u hrastovim bačvama. 

“Slavonska rakija vraća se na velika vrata i postaje simbol, kao što su kulen i vino, tim redom - rakija, kulen i vino mogu se smatrati gastronomskim svetim trojstvom Slavonije”, zaključio je Željko Garmaz.

Više o ljudima iza kazana 

Tu se večer mnogobrojnoj publici predstavilo i nekoliko destilera i naravno, njihovih pića. Već dobro poznato ime na ovoj sceni je ono Dinka Romića i njegovog brenda Jedna. Garmaz kaže kako je upravo Romić krivac koji ga je “ubacio u žrvanj, u imperativ pisanja ove knjige”, pa će prva prezentacija za nekoliko tjedana biti posvećena upravo njegovim destilatima. 

“Željeli smo da se dozna više o ljudima koji stoje iza proizvoda, onima koji stoje iza kazana. Istina da se Željko opirao, jer kao ljubitelj vina nije upućen u ovaj svijet. Nakon nekoliko rakija je pristiao na sve”, nasmijao je Romić prisutne zadovoljan knjigom i uspjehom kojega će polučiti. 

“Rakija počinje zauzimati svoje mjesto, prepoznaju je u gastro krugovima, a kako raste kvaliteta destilata, raste i potražnja. Sve veći broj restorana i kafića odlučuje se u ponudu uvrstiti dobru rakiju”, kaže Velimir Babić iz vinkovačke destilerije Abelo gdje prave isključivo rakiju od meda, bez dodataka. Ovaj se umirovljeni deminer prvo bavio pčelarstvom, no kada je shvatio da prodaja meda nije isplativa, odlučio se za izradu destilata koji su njemu i supruzi baza za likere, čak i džin. Kaže da se od ovoga posla može živjeti, ali uz ozbiljan pristup. 

“Ovakve su inicijative potrebne, da se rakija vrati na svoje mjesto. Ovdje ne govorimo o pijenju nego ispijanju, kao i vina i piva”, zaključio je. 

Podravska rakija od kamilice

Pravi raritet hrvatske rakijaške scene predstavljen je tu večer u Bulartu - rakija od kamilice destilerije MAMM, Petera Jakupeca iz Pitomače. “Nastala je iz znatiželje. Uz nagovor tate smo išli eksperimentirati”, kazuje Jakupec otkrivši kako joj je baza loza od pet sorti grožđa. Budući da nigdje u svijetu nije klasificirana, još više su joj se posvetili. “I grožđe i kamilica su ekološki. Budući da smo bili prvi, htjeli smo postaviti najbolje temelje.”

U destileriji MAMM on i supruga proizvode i dunjevaču te šljivovicu koje odležavaju u hrastvoim bačvama. “U Podravini još ne postoji svijest o tome da se maknemo od tradicionalen proizvodnje, kako su naši djedovi pravili, a to je jednostruka destilacija i neodvajanje frakcija”, smatra ovaj mladi destiller. 

Za 15 godina litra 100 eura

Tu je večer svoje rakije i džinove brenda Bijeli gusak iz Đakova predstavio Emerik Pišl, po struci novinar koji se prvo bavio ekološkim voćarstvom. Sa suprugom ima 6,5 ha nasada voćnjaka, no budući da je bilo teško prodati voće, a bez obzira na eko certifikat, cijene su mu bile niske. Stoga se odlučio na preradu, destilat koji može stajati i kao takav dobiti na cijeni. 

“Ako sam 2020. stavio rakiju na odležavanje, ona će za 15 godina vrijediti sa sadašnjih 30 do 40 eura za litru, 100 eura. Voće nikada neće postići takvu vrijednost, barem ne po cijeni ekološkog proizvoda.” Kaže kako se proizvodnji džina dugo opirao, no kako je doživio boom na tržištu, kreirao je Bijelog guska. “Kada sam probao svoj džin, shvatio sam kakave sam sve loše džinove pio zadnjih 30 godina”, nasmijao se Pišl koji trenutno radi na votki, žitnoj i od krumpira. Dozrijeva mu i novi proizvod, serija džina u kojega je macerirao šljivu, višnju i vaniliju. “Pijte malo, pijte dobro”, njegova je poruka te večeri. 

Još jedan neobičan destilat, barem za naše podneblje, dolazi iz Nove Gradiške, a predstavio ga je Mario Bošnjak iz Distillery and Brewery Bošnjak. On je inače jedan od pionira craft piva u Hrvatskoj, no posvetio se i proizvodnji gina, viskija od piva te u manjoj mjeri apsinta. “Nakon hobističke proizvodnje, počeli smo se igrati pa je prvi nastao destilat od piva. Dio smo radili filtracijom preko aktivnog ugljena što je kasnije služilo kao baza za džin”, opisuje Bošnjak koji pravi i travarice. “Slavonske rakije su na tragu da budu predikati, a ne više brlje. No, još uvijek ih je 90 posto takvih. Nažalost, one predstavljaju sivo tržište koje nam skida cijenu”, istaknuo je i jedan od problema. 

Etiketu Šokac čija posebnost je rakija od divlje kruške, koja rodi svake druge godine, predstavio je Vladimir Šokac iz Okučana. Osim ove, oni proizvode i viljamovku, dunjevaču, kajsijevaču, lozovaču, šljivovicu i višnjevac.