Šećerna repa u Hrvatskoj pred prekretnicom: Koji su proizvodni, klimatski i tržišni izazovi?

Hrvatska proizvodnja šećerne repe posljednjih je godina suočena s jednim od najtežih izazova u modernoj povijesti. Nakon razdoblja stabilne proizvodnje i relativno predvidivih kampanja, proizvođači i prerađivači našli su se pred problemom koji je do jučer bio gotovo nepoznat: gumoza šećerne repe, bolest koja je tijekom 2024. godine izazvala velike gubitke na hrvatskim poljima, ali i u cijelom europskom uzgojnom pojasu.

O razmjerima štete, uzrocima bolesti i mjerama koje su poduzete govori Miroslav Periškić, koordinator sirovinskih poslova Hrvatske industrije šećera (HIŠ), ističući kako je riječ o situaciji bez presedana.

"Što se tiče zadnjih nekoliko proizvodnih godina u Hrvatskoj, nažalost susreli smo se s novim problemom u proizvodnji, a to je gumoza šećerne repe. Ona se u značajnoj mjeri pojavila negdje u ljeto i jesen 2023. godine, da bi eskalirala u 2024.", kaže Periškić.

Stopostotna šteta na 20 posto površina

Prema njegovim riječima, prošla godina bila je najkritičnija, jer su štete bile toliko velike da je dio ove ratarske kulture postao potpuno neupotrebljiv u tehnološkom smislu.

"U 2024., na negdje 20 posto zasijanih površina imali smo štetu od 100 posto. Korijen nije bio tehnološki iskoristiv, a jedan dio, nekih 10 posto površina, nije niti dopreman u tvornicu. To je prva godina u povijesti kad nam je repa ostala vani", naglašava.

Takav scenarij, dodaje, nije bio očekivan ni za industriju ni za proizvođače. Gumoza se ranije pojavljivala sporadično, ali nikada u mjeri koja bi mogla ugroziti čitavu kampanju. "Nikada ranije nije pravila takve značajne probleme i štete i za nas je to u organizaciji otkupa i preradi bilo nešto sasvim novo, kao i za proizvođače", kaže.

Nakon prvih ozbiljnih znakova bolesti, stručne službe HIŠ-a krenule su u potragu za uzrokom, a u proces su uključeni i inozemni stručnjaci.

"Povezali smo se s kolegama iz inozemstva koji su imali iskustva na tu temu i došli do zaključka da smo pogođeni fitoplazmom čiji prenosnik je cikada", objašnjava Periškić.

Fitoplazme su specifični biljni patogeni koji uzrokuju poremećaje u provodnim sustavima biljke, a u ovom slučaju dovode do propadanja korijena šećerne repe.

Poseban problem predstavlja činjenica da cikade nisu štetnici samo ove kulture. "Prošli tjedan održano je savjetovanje biljne zaštite u Opatiji, gdje se govorilo o štetama na krumpiru i vinovoj lozi. Dakle, cikada nije samo prijenosnik u šećernoj repi", upozorava.

Posljedica zabrane neonikotinoida?

Periškić smatra da se u pozadini problema nalazi i dugoročna promjena u zaštiti bilja, osobito nakon zabrane određenih sredstava u Europskoj uniji.

"Cikade su se unazad nekoliko godina, pod nekom internom pretpostavkom, nakon zabrane upotrebe neonikotinoida, u značajnoj mjeri namnožile. Njihova brojnost je postala kritična i na kraju su izazvale štete kakve sada imamo", tvrdi. Zbog sušnih godina, cikade su dodatno promijenile svoje ponašanje i počele napadati kulturu koja im ranije nije bila primarni izbor.

"One prezimljavaju u tlu, većinom na usjevima koji prezimljuju – strnim žitima, uljanoj repici i sideracijskim smjesama. Sljedeće godine nakon žetve izlaze u odraslom obliku i započinju hranjenje. U sušnim godinama šećerna repa je često bila jedina zelena biljka u polju i silom prilika postala je izvor hrane za cikade", objašnjava.

Cijena šećerne repe pala i do 30%: Europska komisija uvodi hitnu mjeru na tržištu šećera

Mehanizam razvoja bolesti, iako složen, može se objasniti kroz proces začepljenja biljnih provodnih putova.

"Fitoplazma se umnožava unutar floema biljke. To je dvosmjerni put – korijen-list i list-korijen. Čvorište tog sustava je u glavi šećerne repe. Tu dolazi do uskog grla gdje se fitoplazma zadržava i stvara čep", opisuje Periškić.

Posljedica toga je potpuni prekid normalnog funkcioniranja biljke: hranjive tvari i asimilati više ne dolaze do korijena, a biljka postupno gubi sposobnost preživljavanja.

"Korijen ostaje bez esencijalnih tvari, gubi energiju i počinje odumiranje. Dobivamo simptome venuća jer dolazi do fiziološke suše unutar biljke. Korijen odbacuje korijenove dlačice i više nema energije da povuče vodu iz dubljih slojeva tla", kaže. Kad se takav korijen izvadi iz zemlje, jasno se vidi zašto se bolest zove gumoza.

"Na opip je mekan, gumozan, a sam vrh se može skinuti u potpunom krugu. Otuda i naziv", objašnjava.

"Savršena oluja": Kombinacija bolesti i ekstremne suše

Situacija je dodatno pogoršana vremenskim prilikama. Hrvatska je 2024. godine imala jednu od najizraženijih suša u posljednjem desetljeću, što je ubrzalo propadanje već zaraženih biljaka.

"Kombinacija fiziološke suše koju uzrokuje fitoplazma i klimatološke suše dovela je do toga da smo u dva tjedna imali propadanje usjeva. Od naizgled zdrave biljke s visokim potencijalom prinosa došli smo do korijena koji je tehnološki neiskoristiv", kaže Periškić, dodajući kako je riječ o "savršeno lošoj godini".

DHMZ uvodi prognozu suše: OPG-ovi dobivaju službene podatke za dokazivanje šteta

Kako bi se štete spriječile u idućoj sezoni, HIŠ je u suradnji s Ministarstvom poljoprivrede i Hrvatskom agencijom za poljoprivredu i hranu (HAPIH) zatražio izvanredne dozvole za primjenu određenih insekticida.

"Ishodovali smo dvije izvanredne dozvole za upotrebu insekticida u šećernoj repi, razvili novu strategiju borbe i u 2025. godini udio trule repe u dopremi u tvornicu bio je značajno niži", ističe.

Rezultati su, tvrdi, vidljivi i mjerljivi. "Čak 95 posto korijena zadovoljavalo je osnovne uvjete otkupa, s izuzetno niskim pragom truleži. Onih 5 posto bili su ekstremi s pet do deset posto truleži u dopremi. Udio trule repe na kraju kampanje bio je niži za 90 posto u odnosu na 2024.", kaže.

Koji insekticidi su odobreni?

Periškić navodi kako se radi o sistemičnim insekticidima koji imaju dulje djelovanje i mogu "pokriti" razdoblje leta cikada, što je ključno jer se taj trenutak teško precizno prognozira.

"Radi se o insekticidima Kestrel, Mospilan te Sivanto Prime. To su sistemični insekticidi koji djeluju od sedam do deset dana. Do tada smo bili osuđeni na kontaktne insekticide koji djeluju samo u trenutku primjene", pojašnjava.

Naglašava da je prvi tretman presudan. "Iz prakse se pokazalo da je prvi tretman najvažniji. Sistemik nam ostavlja marginu za grešku ako je let cikada započeo pa je prekinut zbog kiše ili lošeg vremena", dodaje.

Za 2026. godinu najavljena je i nova izvanredna dozvola za dodatno sredstvo, što bi moglo dodatno stabilizirati proizvodnju.

Periškić upozorava da kod fitoplazmatskih bolesti pesticidi mogu pomoći samo u suzbijanju vektora – cikada, ali ne mogu izliječiti već zaraženu biljku. Zato naglašava važnost tzv. ne-pesticidnih mjera.

"Već zaraženoj biljci pomažu jedino ne-pesticidne mjere. Cilj je uzgoj zdrave i jake biljke: dovoljno hraniva, agrotehničke mjere za očuvanje vlage i podizanje plodnosti", kaže.

Prevencija je u analizi tla

Posebno upozorava na problem nedostatka analize tla. "Mali broj proizvođača kod nas radi agrokemijske analize tla. Apelirao bih da se napravi analiza tla, da dobijemo "krvnu sliku" i gnojidbenu preporuku, kako bi osigurali dovoljno hraniva za šećernu repu", poručuje.

Kao važne mjere navodi podrivanje tla, pravilnu obradu, izbjegavanje ulaska u previše vlažno tlo te optimalnu dubinu sjetve. "Preduboka sjetva produžava vrijeme klijanja. Klijanac gubi energiju i postaje izložen napadima drugih štetnika", kaže.

Higijena polja i uklanjanje korova

Osim gnojidbe i obrade, važan dio strategije je i kontrola korova uz rubove parcela.

"Sve međe, pojasevi uz puteve i korovi potencijalni su domaćini cikadama. One trebaju biljni sok svakih 20 minuta. Ako nemaju zeleni pojas koji nije naš usjev, neće prilaziti ni našem usjevu", ističe.

Uz probleme u polju, proizvođače i industriju muči i stanje na europskom tržištu šećera. Periškić kaže da je tržište trenutno prezasićeno zbog režima uvoza.

Pad potražnje i cijena

"Trenutno stanje na tržištu je zasićeno. Protokoli za bescarinski uvoz sirovog i rafiniranog šećera (IPP i IPR ) doveli su do pada potražnje za onim proizvedenim u EU. Procjena je da je pala potražnja za oko 600 tisuća tona", kaže.

Dodaje da su cijene zbog toga pale i sada su na razini ili čak ispod proizvodne. "Čim je ušao na tržište, pale su. Sada su nažalost u ili čak ispod razine proizvodne cijene za Hrvatsku industriju šećera", ističe.

Periškić smatra da bi dugoročno uvoz mogao dovesti do smanjenja površina pod šećernom repom, ako ne bude jasne zaštite domaće proizvodnje.

"Dugoročno, ako se ne odrede jasne granice uvoza i za što taj šećer služi, bez zaštite domaće proizvodnje i otkupa, bojim se da bi moglo doći do smanjenja hektara", kaže.

Unatoč svemu pozitivan trend u Hrvatskoj

Ipak, unatoč svim problemima, Periškić navodi da Hrvatska bilježi optimističan trend u ugovaranju proizvodnje. "Ugovaranje još nije završeno, ali trenutno je ugovoreno oko 5 posto više površina nego prošle godine. To je pozitivan trend", kaže.

Dodaje i kako postoje informacije da bi se potpore mogle povećati, što bi dodatno ojačalo interes proizvođača.

Za kraj, Periškić upozorava da se šećerna repa već sada suočava s klimatskim promjenama koje mijenjaju geografiju proizvodnje. "Uzgojni pojas se već pomiče. Danska, koja ranije nije dolazila u obzir, uključila se u proizvodnju", kaže.

Nada se da će se u suradnji sa sjemenarskim kućama uskoro razviti sorte otpornije na sušu i ekstremne vremenske uvjete.

"Nadamo se da će na tržište u sljedećih godinu-dvije doći sorte koje mogu dati puni potencijal u našem klimatskom području. Iskreno se nadam da neće doći do toga da se šećerna repa prestane uzgajati južno od Beča", zaključuje Periškić.

^{Naslovna fotografija: Shutterstock/U. J. Alexander/Osobna arhiva}