Nemoguće je hraniti se jeftinije, a kvalitetno

Posljedice nestajanja obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva uočljive su gotovo u čitavoj Hrvatskoj, a najznačajnije u Slavoniji, koja danas ni izbliza ne sliči na prostor života koji je predstavljala u nekim prošlim razdobljima. Smanjena je proizvodnja hrane, osobito domaće i kvalitetne, smanjeno je zapošljavanje i samozapošljavanje - zatire se vrijednost rada i izvrće sustav vrijednosti čovjeka u odnosu s okolišem te njegovo tradicionalno znanje i kapital. Ozbiljno je narušena i socio-demografska struktura marginalnih, ali vrlo važnih prostora, inače pogodnih za kvalitetan opstanak i razvoj. Loši zakoni imaju i teške indirektne posljedice. U sustavu nema iskrenog dijaloga s realnim poljoprivrednicima. Umjesto da ih sjedinjuje, vlast ih razjedinjuje. Nažalost, rezultat je još oštriji pomak prema prehrambenoj ovisnosti. No, članovi Živog sela navode kako je to ipak natjeralo razne interese da sjednu za isti stol i surađuju. Danas, kad industrijski proizvedena hrana preplavljuje tržište, jednostavno je nemoguće hraniti se jeftinije, a kvalitetno.

Cijene bi pak mogle nastaviti s padom, a domaći proizvodni troškovi s rastom zbog očitog prezaduživanja, gubitka vitalnog dijela poljoprivredne proizvodnje - obiteljskih gospodarstava, nereda u poljoprivrednom zemljištu i sustavu potpora. Sve nas upućuje na zaključak da je jeftiniju, a kvalitetnu hranu jedino moguće proizvesti samo iz obnovljenih domaćih izvora, što bliže mjestu gdje je ona proizvedena i prerađena. U tom smjeru se mora usmjeriti i politika poljoprivrede koja za to već ima snažno uporište u praksi nekih od zemalja zajednice u koju smo ušli. Naravno, prije tog jednostavnog savjeta, trebali bismo našu ukupnu poljoprivredu vratiti u tokove samodostatnosti.

Rezultati akcije „Kupujmo hrvatsko“ koju provodi Hrvatska gospodarska komora, čiji je cilj promocija hrvatskih kvalitetnih proizvoda i podizanje nacionalne svijesti o vlastitim vrijednostima, pokazuju da ju podržava 96 posto ispitanika. Čak 75,6 posto ispitanika spremno je izdvojiti nešto više novca za kvalitetan hrvatski proizvod, a čak 88,6 posto smatra da treba kupovati hrvatske proizvode kako bi se na taj način pomoglo hrvatskom gospodarstvu. Ne osvijesti li Hrvatska kojim putem kroči, u budućnosti možemo očekivati definitivnu, ali prije svega nepotrebnu ovisnost, ne samo o hrani, nego i o uslugama, industrijskim proizvodima, kapitalu, zemljištu. Kako će generacije cijeniti i znati prepoznati vrijednosti poljoprivrede u svom okruženju? Kako i gdje će njene vrijednosti uklopiti u društvu? To su pitanja koja bi se svakodnevno trebali zapitati.

Foto: freepik.com