Feta sir su jeli Homer i Aleksandar Veliki, a okus može zahvaliti 6.000 različitih vrsta biljaka

Slan i blago kiseo, Feta, koji ima oznaku kvalitete izvornosti (PDO), sir je bogate povijesti, ali i okusa. Autentični proizvod svog okruženja, njegov recept i način proizvodnje odražavaju jedinstven teren Grčke i temelji se na kumulativnom znanju više od dva milenija. 

Ne može se mnogo namirnica pohvaliti poviješću koja seže tako daleko, duže od 2.000 godina pa zato, svaki puta kada kupite Fetu, budite svjesni kako jedete sir koji je bio poznat Homeru i Aleksandru Velikom, a danas je sastojak mnogi "fensi", ali i onih običnih, svakodnevnih jelovnika. 

Vodeći grčki izvozni proizvod

Naziv Feta potječe iz 17. stoljeća i zapravo se odnosi na rezanje sira (feta - komad), ovaj se sir pojavljuje mnogo ranije, još u antičkoj literaturi. Još u Homerovoj Odiseji spominje se primitivni oblik Fete, u dijelu kada Odisej uzima sir bježeći iz Polifemove pećine. Danas je Feta vodeći grčki proizvod i čini oko 10% izvoza grčkih prehrambenih proizvoda što je dokaz izuzetnog međunarodnog ugleda. 

Tradicionalne metode proizvodnje izravno su povezane s posebnim klimatskim uvjetima zemlje iz koje dolazi. Strme planine, vruća i suha klima ne ostavlja dovoljno zemljišta za veći uzgoj stoke. Umjesto toga grčki se narod okrenuo izdržljivim ovcama i kozama koje jedine mogu napredovati u tako teškim uvjetima. 

Za okus zaslužna grčka bioraznolikost

Specifičan okus Feta sira dobiva se samo od ovaca i koza uzgajanih na jedinstvenoj flori Grčke. Naime, u toj zemlji postoji preko 6.000 različitih vrsta biljaka od kojih je 15% jedinstveno što je puno više nego u nekim geografsko većim državama. Takva bioraznolikost, u kombinaciji s tradicionalnim metodama proizvodnje, ključni je razlog zašto pravi Feta sir može biti izrađen samo u Grčkoj. 

Feta se pravi samo od mlijeka domaćih pasmina ovaca i koza što mu daje poznatu bijelu boju i nježan okus. Mlijeko koje se koristi za pripremu prikuplja se sezonski i mora sadržavati najmanje 6% mliječne masti. Može se pripremiti i od pasteriziranog i od nepasteriziranog mlijeka, ali se u njega nikada ne dodaju bojila, konzervansi, lakto-bjelančevine, kazeinske soli, kondenzirano ili mlijeko u prahu. 

Dvije faze zrenja

Nakon što je prikupljeno s farme, mlijeko se koagulira i stavlja u kalupe. Tradicionalno, kalupi imaju mnogo sitnih rupa i nad sirom se ne primjenjuje nikakva vrsta pritiskanja. Nakon što se izvadi iz kalupa, reže se i površina sira se posipa grubim zrnima soli. Tijekom ove faze razvijaju se mikroorganizmi na površini  te pridonose okusu Fete. 

Sazrijevanje se odvija u dvije faze. U početnoj se doda slana otopina u spremnike sa sirom te se ostavlja u komorama pod strogo kontroliranim temperaturnim uvjetima. Zrak u komori mora biti najviše 18°C, a relativna vlažnost ne smije biti manja od 85%. Ova faza zrenja traje do 15 dana. 

Druga faza zrenja odvija se u hladnjacima s konstantnom temperaturom od 2-4°C. Ukupno vrijeme koje je potrebno za finalni proizvod je najmanje dva mjeseca. Samo tada će sir imati bogat okus i postati pravi Feta sir.