Djeca plaćena 6,5 kuna po danu da bi industrija čokolade profitirala?

Taman kada smo jučer, 7. srpnja obilježili Svjetski dan čokolade, podsjećanje kako u ovoj industriji izrabljuju djecu, došlo je kao mokrom krpom posred lica. 

Nije ovo nikakva novost jer su još prije 18 godina, dakle 2001. neke od najvećih svjetskih kompanija za proizvodnju čokolade, uključujući Mars, Hershey i Nestlé obećale iskorijeniti dječji rad. No, opsežna i vrlo živa istraga novinara Washington Posta otkrila je da je dječji rad i dalje veliki dio opskrbnog lanca u proizvodnji onoga u čemu gotovo svakodnevno uživamo. A kompanije koje čokoladu proizvode ne rade dovoljno da bi zaustavile ovu praksu. 

Obala Bjelokosti, država u zapadnoj Africi jedna je od najvećih proizvođača kakaovca na svijetu. Washington Post je upravo ondje istražio što se događa s dječjim radom u industriji čokolade. 

Sporazum potpisan - malo tko ga se drži

Naime, 2001. godine, nakon dokumentarnog filma BBC-a, velike kompanije za proizvodnju čokolade su zajedno s veleposlanikom Obale Bjelokosti, potpisale Harkin-Engelov sporazum o okončanju najgorih oblika dječjeg rada i prisilnog rada, a prema definicijama Međunarodne organizacije rada. 

Mnogi su ovaj sporazum nazvali pretjerano ambicioznim jer je prema njemu dječji rad u potpunosti trebalo zabraniti do 2005. godine, dakle četiri godine nakon što je potpisan. Umjesto da je prekinut odmah. Najgore je to što taj sporazum nije pravno obvezujući, a kompanije su bile prepuštene samoregulaciji. One su uložile vrlo malo novca u pilot-programe i istrage te se potrudile izvući bez konkretnih promjena. 

Mlađi od 10 godina rade za manje od jednog dolara dnevno

I ne bi dječji rad bio problem jer radne navike se trebaju stjecati od malena. No, to što djeca u čokoladnoj industriji trpe ne bi trebali trpjeti niti odrasli radnici. Washington Post je pronašao na desetke primjera djece, od kojih su neki mlađi od 10 godina, djecu ponekada kupuju (!), dovoze preko granice iz susjedne države Burkina Faso, ne pohađaju školu, a rade za manje od jednog dolara dnevno! A to je 6,5 kuna! To je cijena jedne čokolade. 

U certifikate se ne možemo pouzdati jer se ondje za inspekciju zna kada dolazi na farmu, a onda poljoprivrednici djecu maknu s usjeva i tvrde da ondje nikada nisu niti bili. 

Rješenja postoje, ali industrija čokolade za to nije spremna jer bi čokolada tada trebala koštati puno, puno više. Veći dio novca bi trebao otići poljoprivrednicima koji bi mogli platiti pravu radnu snagu, po pravoj cijeni rada, a ne da budu prisiljeni posezati za djecom. 

Treba napomenuti kako je industrija čokolade "teška" 103 milijarde dolara godišnje, a godišnji BDP Obale Bjelokosti je 40 milijardi dolara. 

Zastrašujuća svjedočanstva djece 

Svjedočanstva djece koja se mogu iščitati u članku Washington Posta su zastrašujuća. Moraju lagati o svojim godinama, preumorni su, rade godinama ovaj posao, gladni su, premalo plaćeni, rano odvojeni od roditelja, škole ni vidjeli nisu. Fotografije koje gledamo u opremi ovoga članka su potresne i užasavajuće. 

Dovoljne da ti se zgadi i omrzne omiljena kraljica slatkiša - čokolada.