Rajčice na Galapagosu “evoluiraju unatrag”: Znanstvenici otkrili mogući slučaj povratne evolucije

Na Galapagosu, otočju poznatom po tome što je inspiriralo Charlesa Darwina na oblikovanje teorije evolucije, znanstvenici su otkrili zanimljiv fenomen: divlje rajčice koje pokazuju znakove "povratne evolucije", piše CNN.

Vrsta Solanum pennellii, koja raste u divljini zapadnih otoka arhipelaga, proizvodi kemijske spojeve koji nisu viđeni u rajčicama milijunima godina. Ti spojevi, poznati kao alkaloidi, prirodni su toksini koji biljkama služe kao obrana od predatora. No ono što je istraživače iznenadilo jest činjenica da su alkaloidi koje su pronašli identični onima koje danas proizvodi patlidžan, bliski rođak rajčice iz iste botaničke porodice.

Priroda nije jednosmjerna

Znanstvenici sa Sveučilišta California Riverside, koji su rezultate objavili u časopisu Nature Communications, smatraju da bi to mogao biti slučaj tzv. "reverse evolution", obrnutog evolucijskog procesa, u kojem se organizam vraća na neke osobine svojih davnih predaka.

"Priroda nije jednosmjerna, pod određenim uvjetima može se vratiti na stare prilagodbe", objašnjava Adam Jozwiak, molekularni biokemičar i voditelj istraživanja. Vjerojatno su surovi uvjeti na zapadnim otocima Galapagosa, manjak hranjivih tvari i sušna klima, potaknuli biljke da aktiviraju drevne gene koji su im pomagali da prežive.

Na starijim, istočnim otocima, gdje je tlo bogatije i klima stabilnija, iste rajčice zadržale su "modernije" oblike obrane. To sugerira da su se mlađe biljke s vremena na vrijeme prilagođavale okolini vraćajući se starijim genetskim rješenjima.

Fleksibilnost evolucijskih procesa

Analize su pokazale da je promjenu uzrokovala vrlo jednostavna mutacija aminokiselina. Kad su znanstvenici istu promjenu primijenili na duhan, biljke su počele proizvoditi iste drevne alkaloide, potvrđujući da je povratak moguć čak i na molekularnoj razini.

Iako neki biolozi upozoravaju da pojam "povratne evolucije" nije znanstveno precizan, jer evolucija nema smjer, svi se slažu da otkriće otvara nova pitanja o fleksibilnosti evolucijskih procesa.

Prema Jozwiaku, razumijevanje tih promjena može pomoći u stvaranju otpornijih usjeva, prirodnih pesticida ili novih lijekova. No, prije svega, otkriće podsjeća na to da evolucija nije linearna priča o napretku, nego dinamičan proces stalnih prilagodbi u kojem priroda ponekad posegne i za rješenjima iz vlastite prošlosti.