Kako do visokih prinosa stočnog graška?

Stočni grašak je krupnozrna leguminoza koja ima kratko razdoblje vegetacije od 115 do 130 dana, ovisno o sorti, klimi, načinu uzgoja.

Može uspijevati i na višim nadmorskim visinama, do 950 metara. Visoko je zahtjevan za vodom zbog toga što ima vrlo dugo razdoblje cvatnje, od polovice svibnja pa sve do zadnje dekade lipnja i ukoliko u tom razdoblju ima dovoljno vode i prinos će biti veći. Ukoliko nastupe vrućine za vrijeme razdoblja cvatnje, doći će do opadanja cvjetova što će značajno smanjiti prinos graška.

pH tla iznad 6

Za proizvodnju graška potreban je pH faktor tla iznad 6. Ukoliko je pH niži od 6, tada u tlu neće doći do do razvoja kvržičnih bakterija, pa će time i prinos biti umanjen. Najpovoljnije tlo za grašak je srednje teško, duboko tlo, sa dosta hranjiva te optimalnim sadržajem kalcija. Povoljna tla su teška, srednje duboka, a loša su plitka, suha ili prevlažna tla.

Grašak se sije svakih šest godina

Na istu površinu grašak se sije svakih šest godina zbog opasnosti od fuzarioza. Dobre pretkulture za grašak su: strne žitarice, repe, kukuruz, uljana repica, krumpir. Loše predkulture su leguminoze.

Gnojidba stočnog graška

U gnojidbi treba dodati malo dušika, a više fosfora i kalija. Koristi se samo zreli stajnjak ili kompost i to u količini od oko 20.000 kg/ha. Svježi stajnjak treba izbjegavati jer ometa klijanje te povećava mogućnost oboljenja graška. Primjenjuje se prije sjetve, plitko zaore ili zatanjura.

Obrada tla

Osnovna obrada tla, oranje, obavlja se dvadesetak dana prije sjetve, što je moguće pliće. Dopunska obrada tla obavlja se slično kao i za pšenicu, tlo se dobro pripremi (tanjuranje, sjetvospremač). Kvalitetna površinska obrada tla je bitna kako bi kasnije žetva bila olakšana, da kombajn pokupi sve mahune.

Sjetva graška

Za sjetvu graška se osigura 85 izniklih biljaka po m² (zasijati 100 zrna po m²). Količina sjemena ovisi o težini 1.000 zrna, pa se tako po hektaru zasije 200-320 kg sjemena. Stočni grašak se treba zasijati što je moguće ranije nakon zime, krajem veljače do sredine ožujka, na dubinu 3-5 cm. Dublja sjetva je bolja radi boljeg ukorijenjivanja i čuva se od ptica. Sjetva se obavlja žitnom sijačicom na međuredni razmak od 24 cm.

Može se sijati kombinirano, primjerice sa zobi, gdje će količina graška biti 150 kg, a zobi 120-150 kg/ha. Takva zajednička sjetva graška i zobi može se kombajnirati za zrno ili kositi te hraniti stoku u zeleno, sušiti ili koristiti za silažu.

Reguliranje korova

Korove bi preventivno trebalo uništiti dva puta prije sjetve. Svaki puta ih isprovocirati te nakon 10 dana površinski uništiti priključnim uređajima (drljača, tanjurača, sjetvospremač, štrigl). 10 dana nakon sjetve, kada usjev nije ponikao i ako je do 1 cm visine ide se površinski sa štriglom. Nakon toga, kasnije može se obaviti kultivacija dok se vidi tlo, te ukoliko je potrebno okopavanje.

Zaštita usjeva

Preventivne mjere su sijati zdravo sjeme, izbjegavati gnojidbu svježim stajnjakom, tlo gnojiti zrelim stajnjakom ili kompostom, u slučaju fuzarioza, grašak na istu površinu ne bi smio doći sedam godina, dubljom sjetvom zaštiti se sjeme od ptica, ukoliko se pojave lisne uši na više od 10% biljaka u razdoblju cvatnje može se upotrijebiti sredstvo Pirethrum.

Žetva stočnog graška

Kako ne bi došlo do osipanja mahuna, treba pripaziti na vrijeme žetve. Grašak pred zriobu naglo gubi vlagu, dnevno se količina vlage u zrnu može spustiti za 2-4%. Cilj je žetvu obaviti kada je vlaga u zrnu 15%, a žeti se može i pri vlazi od 18%. Ukoliko je zrno presuho (mahune) tada će osipanje, gubici biti veliki. Pri žetvi se kombajn postavi na maksimalni vjetar, a korpa potpuno otvori.

Prinosi stočnog graška jako osciliraju i kreću se od 2.500 do 5.000 kg/ha.

Primjena stočnog graška

U ishrani stoke grašak se koristi u ograničenoj količini. Treba izbjegavati hranjenje mlade i rasplodne stoke graškom. Za ostale kategorije stoke dobro ga je miješati u određenim postocima i to za krave nema ograničenja, može ga se direktno mljeti i stavljati u smjesu. Kod svinja, tovljenika u smjesi ga može biti 30%, a kod peradi 15%.