Dva turnusa rajčice: Kad prispiju ravnokotarske ostali mogu zaboraviti na prodaju svojih

U vižiti radova u Ravnim kotarima okorjeli agronom mr. sc. Marijan Tomac vidi svašta, zatiče zanimljive situacije i ljude. Tako je ovih dana na imanju Marinka Nekića, zvanog Pane, iz Podgradine, upoznao i njegovog prijatelja Anđelka iz Kranja u Sloveniji.

“Došao sam po rajčicu”, rekao je Anđelko koji s obitelji već godinama ljetuje u Novalji na otoku Pagu. Do prije nekoliko godina tamo je Pane imao svoj štand s povrćem iz vlastite proizvodnje, dok mu kćerke nisu porasle i okrenule se drugim poslovima.

“Kupovao sam povrće po brojnim štandovima, dok nisam otkrio Panino. Njegovo je najbolje. Uvijek svježe i kvalitetno”, rekao je.

Tajna je u Velebitu? 

Prvi dan kad je stigao u Novalju, nazvao ga je da bi se zajedno našli u njegovom povrtnjaku na Baštici. Nakrcao je pun auto, a isto će uraditi i prije povratka povratka s ljetovanja da bi u povrću iz Ravnih kotara nastavili uživati i kod kuće u Sloveniji. Panino povrće dopada se cijeloj obitelji, a Anđelko posebno ističe rajčicu. Takve, kao što je ova nema nigdje, istaknuo je više puta. Za ovog proizvođača i magistra Tomca ništa nova jer to odavno znaju konzumenti domaćih pomidora duž jadranskog područja. “Kad prispiju ravnokotarski ostali mogu zaboraviti na prodaju svojih”, kaže Pane.

Rajčica, dodaje Tomac, naprosto ljubi ovo tlo, a Velebit tijekom noći donosi hladan zrak i rosu pa joj razlike između dnevnih temperature i hladnijih noći daju specifičan okus. Osim toga, ovakve klimatske prilike čine da su napadi bolesti i štetnika daleko manji pa može, kaže, reći da je ova rajčica gotovo ekološka.

Splet tla i klime omogućava da se u ovom podneblju rajčica uspješno proizvodi u dva turnusa. Prvi turnus sadi se potkraj travnja “kad nestane sniga na Velebitu” a berba traje do Vele Gospe (15. kolovoza). Za drugi turnus rasad se proizvede od sredine lipnja do početka svibnja kada se sadi u polju i počne brati kad ponestaje one iz prvog turnusa. "Berba traje od Velike Gospe sve do prvih jesenskih mrazeva", govori Tomac. Posebnost je, dodaje, da u jesen dobiješ pomidor onakav kakav je bio početkom srpnja. Dakle, najkvalitetniji mogući. U drugom turnusu Pane i ostali ravnokotarski povrćari, kojih je nažalost sve manje, prednost daju industrijskom pomidoru tzv. šljivaru. Ta sorta ima posebnu aromu I više suhe tvari pa se, osim u svježem stanju, koristi i za spravljanje zimnice, konzerve i “šalše”. 

"Drugi turnus će ove godine biti i isplativiji s većim prinosima", kaže Dalibor Šajn iz Smilčića. Hladna fronta u travnju, osim voćkama u fazi cvatnje, naštetila je i povrću, posebno rajčicama. Prednost uzgoja u dva turnusa je i taj što nije potrebna armatura, grmovi su niski, plodovi veći, otkupne cijene također. Sve u svemu ravnokotarska domaća rajčica iz uzgoja u polju je tražena roba tako da je cijena više nego solidna. "Otkupna je sedam kuna", pojašnjava Tomac.

Postala svojevrstan brend koji valja čuvati 

Zašto ju na kontinentu ne sade u dva turnusa, upitali smo ovog agronoma koji je, inače, rodom iz Podravine.

Pukušavali su, kaže, baš u virovitičkom kraju, konkretno poznati proizvođač Čajkulić, ali nije išlo. Tamo odmah nakon kiša u rujnu dođu magle pa se prekida vegetacija. Prekratak je period berbe,  dok u Dalmaciji traje “bablje ljeto” i berba se proteže do kasne jeseni. Šteta je samo da u Ravnim kotarima i drugdje u Dalmaciji, gdje za to postoje uvjeti, nema više uzgajivača povrća. Ima nagovještaja da bi ih moglo biti.

Tomac ističe primjer mladog Kristijana Tokića koji je na djedovom imanju zasadio prvi hektar rajčice, naravno u dva turnusa. Završio je izobrazbu za voćara i stekao posebno znanje i mogućnost da se natječe za novac EU fondova.

A kad je ova rajčica iz dva turnusa već odavno postala svojevrstan brend valjalo bi podnijeti i zahtjev za dobivanje oznake “Dokazana kvaliteta” radi postizanja još veće prepoznatljivosti i promocije domaćih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda više kvalitete odnosno proizvode s posebnim karakteristikama unutar pojedinih sektora, između ostalih, mlijeka, mesa, voća, povrća, jaja putem jedne, jedinstvene prepoznatljive oznake koju upravo pokreće Zajednica udruga hrvatskih povrćara.

Dodajmo da, osim informiranja potrošača o dodanoj vrijednosti proizvoda, ovaj sustav štiti i proizvođače od nepoštenih praksi.